Ekonomski samit: Srbija potrebna široka javna debata o razvojnim prioritetima

Ekonomija 07. okt 201914:35 > 14:38
Tanjug/Sava Radovanović

Osnivač Centra za napredne ekonomske studije Kori Udovički ocenila je da je u Srbiji sačuvan mali broj stručnih ljudi koji su u svakoj državi kapacitet za razvoj, navodeći i da još nema jasnog društvenog plana kako unaprediti ukupnu produktivnost zaposlenih u Srbiji.

„Danas imamo moderan, efikasan deo privrede koji odgovara razvijenim zemljama sa većim BDP, ali koji broji 300.000 do 400.000 ljudi zaposlenih u modernim firmama, koje su uglavnom locirane u Beogradu i Novom Sadu“, navela je Udovički.

Ona smatra da je zabrinjavajuće što oko 1,2 miliona ljudi u Srbiji rade na selu, u malim firmama, ali i industriji na marginalnim i vrlo nisko produktivniim poslovima, na pozicijama koje ne stvaraju dodatnu vrednost.

Navela je da oko 150.000 zaposlenih koji rade u javnim preduzećima uglavnom nisu produktivni, dok oko pola miliona ljudi radi u prehrambenoj industriji „koja nije prva liga“.

Udovički je ukazala i da su visokoproduktivne firme došle u Srbiju u ranoj tranziciji, da se Srbija jeste transformisala, ali i da je istovremeno izgubila, jer trenutno nema mogućnost za ponovno stvaranje kapaciteta za ljude na niskoproduktivnim poslovima, u firmama koje tehnološki mogu da napreduju.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu i bivši guverner Narodna banke Srbije, Dejan Šoškić, podsetio je da Srbija ulazi u malu grupu zemalja koje danas imaju manji BDP, nego što su imale pre 30 godine, navodeći da „pravi zamajac privrednog rasta leži u domaćim privatnim investicijama“.

„Zbog toga domaći privrednik mora da bude ohrabren da investira“, rekao je on i dodao da je važno da privrednici veruju u fer-plej na tržištu, kao i u sposobnost pravosudnog sistema da zaštiti ulaganje.

Istakao je da je da je za rast srpske privrede važno i da mikro, mala i srednja preduzeća lakše dolaze do finansijske podrške, kao i da obrazovni sistem odgovara zahtevu tržištu rada. 

Predsednica Fonda za političku izuzetnost Sonja Liht izjavila je da je Srbiji neophodna široka javna debata o razvojnim prioritetima u koju treba uključiti sve u državi, kao i ljude u dijaspori, a jedan od ciljeva bi trebalo da bude i zaustavljanje egzodusa mladih iz zemlje. 

„Najozbijniji problem Srbije i celog regiona jeste taj što se teško uspostavlja društveni konsenzus o tome kuda hoćemo da idemo, koja je naša razvojna perspektiva i na šta se treba fokusirati“, rekla je Liht na 19. Ekonomskom samitu Srbije u Beogradu. 

Složila se da je demografski problem zemlje najozbiljniji, ali da je usko vezan za perspektivu, „jer u situaciji u kojoj se ne razgovara i ne vidi put razvoja, mladi ljudi u globalizovanom svetu gube perspektivu i nastaje egzodus“. 

„Odlaženje i migracije su normalan proces, ali nije normalno da svako ko postiže određen uspeh ima ideju da napusti ovu zemlju“, rekla je ona i ocenila da se nije normalno da se tome decenijama ne posvećuje pažnja, odnosno da se nije na vreme razgovaralo o odlivu mozgova i radne snage. 

Naglasila je da je razvoj tema koja mora da se razmatra svuda, ali da društvena debata o tome treba da se vodi sa manje strasti nego što je to slučaj s dnevnom politikom, a sa mnogo više pameti. 

Liht je navela da ne postoji jasna ideju kuda Srbije stremi, iako je članstvo u EU strateški prioritet, ocenivši da nije se dovoljno radilo na postizanju konsenzusa o tome. 

„Veliki je problem je to što ne razgovaramo o razvoju. Ne može put ka EU da zameni razvojnu perspektivu. Ta vrsta neosmišljene politike razvoja strahovito pogadja ne samo glavni grad i velike gradove, nego Srbiju kao takvu“, kazala je Liht i dodala da je upravo drugi veliki problem centralizovana država. 

Rekla je da mladi ljudi sve više odlaze iz malih mesta u Srbiji i posetila na istraživanje prema kome će Srbija za 20 ili 30 godina kao država biti konecentirani u tri-četiri veća grada, što će zemlju ugroziti na sve načine, pre svega ekonomski i bezbednosno. 

Založila se i za veće ulaganje u obrazovanje, jer je, kako je naglasila, obrazovanje ne predstavlja trošak, već najbolju i najdugoročniju investiciju koju država treba da preduzme da bi očuvala sebe i svoj razvojni potencijal.