
Član Socijalno-ekonomskog saveta (SES) iz Saveza samostalnih sindikata Srbije Duško Vuković izjavio je da su radnici u Srbiji u veoma teškom položaju i da će veliki broj njih ostati bez posla zbog zdravstvene krize. On je pozvao vlast da zajedno sa sindikatima nakon kraja pandemije postigne konsenzus o pomoći radnicima, kako bi se izbegla masovna otpuštanja. Istakao je da radnici ovaj Prvi maj proslavljaju neuobičajeno, od kuće, a ne na tradicionalnim protestima u mnogim gradovima Srbije.
„Nikada ne sme prestati borba za bolji položaj, pre svega materijalni položaj radnika, i sindikati to u svetu od 1889. godine, a u Srbiji od 1894. godine rade. Radili smo to i u ovim poslednjih nedeljama. Nemogućnost da se okupimo i prošetamo, ne samo na ulicama Beograda, već i na ulicama drugih gradova, gde tradiconalno obeležavamo Međunarodni dan rada, obeležio je ovaj period. Ovog puta slavimo proglasima i slanjem poruka preko društvenih mreža. Uveren sam da ćemo sledeće godine obnoviti protestne šenje“, naglasio je Vukjović.
On kaže da još ne postoje tačne brojke koje govore koliko je zbog koronavirusa ostalo ljudi bez posla.
„Tu pre svega mislim na one koji su radili na crno. Nemamo tačan podatak koliko tih ljudi radi u normalnim okolnostima, a sigurno je da su oni odmah ostali bez posla. To nas u sindikatu zabrinjava, pogotovo što mere koje je država donela važe za tri meseca, plašim se da ako ekonomska kriza potraje, a ne potraju subvencije države prema preduzećima, da će broj radnika koji će ostati bez posla biti veći. Nadam se da će vlast posle ukidanja vanrednog stanja da sedne sa sindikatima i da ćemo uspostaviti konsenzus. Konzensus da ne otpuštamo ljude i da oni imaju redovne prihode“, napominje Vuković.
Prema njegovim rečima, neki poslodavci mogu da iskoriste ovu krizu kako bi otpustili radnike, da bi ih potom angažovali na crno.
„Mislim da bi sindikati i radnici, uz jedan stalni pritisak na izvršnu vlast, trebali da iskoriste ovu situaciju da ovo bude humanije društvo i da budu humaniji odnosi. Pazite, sva ova finansijska sredstva koja ovog trenutka delimo iz budžeta, to su radnici u Srbiji od svojih zarada i poreza uplaćivali u budžet Srbije i u fondove, i sada ih dobijaju nazad, jer vlada vanredna situacija. Podsetiću vas da smo od 2002. godine do ove godine umanjili stopu poreza za zdravstvo sa 19 na 10 odsto. Sigurno da nismo smanjivali te stope, naš zdravstveni sistem bi bio još spremniji za ovu krizu“, naglašava Vuković.
Dodaje da država ima malo razumevanja za zahteve radnika i sindikata.
„Od kako je postao jednopolarni svet, političke elite slabo slušaju sindikate i radnike. Mi smo proizvod jednog neoliberalnog koncepta, koji ne priznaje da društvo predstavljaju radnici zajedno sa kapitalom koji kapitalisti unose. Bez sadejstva nema uspeha. Imam utisak da svi misle da je važan samo novac, da je važna samo ekonomija, iako ona nije apstraktan pojam. Njega čine ljudi, a pre svega radnici, koji stvaraju novu vrednost, a iz te nove vrednosti moraju da imaju određene koristi“, poručio je Vuković.
On napominje da su u poslednjih nekoliko desetina godina u našoj zemlji korist imali samo kapitalisti, jer su niske zarade zaposlenih, a njihova prava se iz godine u godinu smanjuju.
Vuković je najavio i zahteh za osnivanje posebnog Fonda solidarnosti kojim bi se pomagali radnnicima koji ostanu bez posla.