Čedanka Andrić: Nezavisnost nije našla pouzdanog saveznika na partijskoj sceni

Ekonomija 14. dec 202111:52 1 komentar
N1

Predsednica Sindikata "Nezavisnost" u Srbiji Čedanka Andrić izjavila je da demokratski izbori podrazumevaju demokratsko izborno zakonodavstvo i slobodne medije.

Ona je u intervjuu za Novi magazin rekla da je ko god se zalaže za održiv razvoj, inkluzivan rast, pravedniji sistem oporezivanja, dostojanstven rad, socijalni dijalog krunisan kolektivnim ugovorima sagovornik tog sindikata, ali da „Nezavisnost“ nije našla pouzdanog saveznika na partijskoj sceni Srbije.

Povezane vesti

„Predizborna stranačka kampanja se uveliko zahuktava, a sindikati još ne znaju njihove ponude za svet rada. Partije su te koje se bore za vlast i one treba da izađu sa svojim ponudama, odnosno da objasne zašto građanke i građani treba baš za njih da glasaju. Neki članovi sindikata, imaju različite partijske knjižice, neki nisu učlanjeni u partije i zbog toga ‘Nezavisnost’ šalje poruku članstvu da su dobrodošle one partije koje u stavovima i vrednostima tog sindikata prepoznaju i svoje“, rekla je Andrić.

Sva istraživanja do sada govore da je, kako je rekla, raspoloženje članstva takvo da se ne ulazi u predizborni aranžman sa bilo kojom partijom.

Andrić je ocenila da je „Nezavisnost“ odavno prepoznala važnost očuvanja životne sredine, a da je među prvima u edukaciju članstva uvezala teme bezbednosti i zdravlja na radu sa temama zaštite životne sredine i pravedne tranzicije.

„Na ovim aktivnostima sarađujemo i sa međunarodnim sindikalnim pokretom, nevladinim organizacijama u Srbiji i Univerzitetom u Beogradu i Nišu. Naši članovi žive u ovoj zemlji, ovde plaćaju porez i sa punim pravom ćemo se pitati i o problemima zagađenja i očuvanja životne sredine, bićemo saveznik onima koji su saveznici nama“, rekla je Andrić.

Andrić je navela da je „Nezavisnosti“ uvek bilo teško da deluje, ali da je pandemija dodatno otežala situaciju u svim sektorima društva.

Za pandemiju, prema njenim rečima, nisu bili spremni ni zdravstveni sistemi u svetu, niti razni drugi veliki sistemi, pa tako ni svet rada, ali ni svet kapitala.

Borba za zdravo i bezbedno radno mesto dobila je, kako je rekla, jednu sasvim novu dimenziju jer se na strah od gubitka posla nadogradio i strah od zarazne bolesti koja se može završiti i smrtnim ishodom.

I u vanrednim uslovima, „Nezavisnost“ se, kako je rekla, mora suprotstavljati kršenju radnih i sindikalnih sloboda i prava i tražiti od institucija sistema da rade svoj posao.

„Kada bi sudovi bili efikasniji i kada radni sporovi ne bi trajali godinama, situacija bi bila drugačija. Sindikat ne može da bude ni tužilac ni sudija. Još 2011. godine ‘Nezavisnost’ je kongresnom rezolucijom inicirala uvođenje sudova rada koji postoje i u nekim zemljama EU i nikada nismo naišli na podršku ni Ministarstva pravde, niti ministarstava nadležnog za poslove rada. Sada smo tu gde smo, već nekoliko godina nas Međunarodna konfederacija sindikata u svom Indeksu globalnih prava ocenjuje kao zemlju u kojoj se sitematski krše radnička prava, a ja bih dodala i bez odgovarajuće sankcije za one koji to rade“, rekla je Andrić.

Važan posao sindikata – razotkriti šta se krije iza zvanične statistike

Prema rečima predsednice „Nezavisnosti“, važan posao sindikata je i da razotkriva šta se krije iza zvanične statistike.

„Kada Vlada Srbije kaže da je smanjena nezaposlenost to jeste tačno, ali na nama je da kažemo da je nova zaposlenost u najvećem procentu u nesigurnim poslovima, na kratko vremensko trajanje i u sivoj ekonomiji“, rekla je Andrić.

Istakla je da porast nesigurnih poslova nije doneo ništa dobro radnicima bilo gde u svetu, pa tako ni u Srbiji.

Nesigurnost je, prema njenim rečima, donela samo negativne posledice: smanjenje zarada, više povreda na radu, konstantan stres izazvan strahom od gubitka posla, otežano profesionalno napredovanje, smanjen pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti.

„Svet kapitala se od takve nesigurnosti dodatno obogatio jer je smanjio troškove rada, a radnici su samo izgubili. Tako je i sa penzionerima, ako u Srbiji oko milion penzionera mesečno prima manje od 25.000 dinara o kakvom dostojanstvu ’trećeg doba’ možemo da govorimo“, rekla je Andrić.

Predsednica „Nezavisnosti“ smatra da se srpsko društvo bori protiv pandemije nekad sa manje, nekad sa više uspeha, ali da nema razloga za hvalisanje koje je čak i neumesno jer se ne nazire kraj krize.

Ona je rekla da „treba biti racionalan i oprezan, efekti pandemije će se osećati dugi niz godina i nećemo ih lakše podnositi zato što ćemo govoriti o uspesima, a ignorisati probleme“.

„Naša industrija zavisi od kretanja na tržištu pre svega zemalja EU, pa ako vam tamo fabrika automobila za koju vi u Srbiji proizvodite delove smanji proizvodnju nema načina da se to ne odrazi i na našu proizvodnju i izvoz. Ako nam lekari i medicinske sestre nastave da odlaze iz zemlje, ne možete, a da ne primetite da izgradnja novih bolnica neće imati planirani efekat ma koliko to bilo pozitivno i potrebno, kao i da se novom infrastrukturom može hvaliti samo ako je gradjani koriste“, rekla je Andrić.

Društvo se, kako je rekla, još nije izborilo ni sa problemima rodne diskriminacije, a puno je i diskriminacije u zapošljavanju, obrazovanju, lečenju… što govori da su kao i kod korupcije, tako i kod diskriminacije zakazale institucije sistema.

Povodom radnih „logora“ sa stranim radnicima predsednica „Nezavisnosti“ ukazala je da Srbija treba da primenjuje međunarodna dokumenta koja je je potpisala, kao i domaće zakone.

„Držati ljude kao robove je zločin koji se mora najstrože kažnjavati, bilo da se to radi zbog radne eksploatacije, bilo da je u neke druge svrhe… Mediji moraju biti slobodni da o tome izveštavaju, ali i institucije moraju da deluju, i policija i tužilaštvo i razne inspekcije“, rekla je Andrić.

Dodala je da „izvršna vlast u Srbiji mora sama da više drži do svojih zakona, ne može samo sindikat da ukazuje na potrebu poštovanja zakona“.

To što je, kako je rekla, neko investirao i otvorio fabriku ne znači da može da nameće svoje zakone, ogradi prostor žicom i ne dozvoljava bilo čija legitimna pitanja o uslovima života i rada radnika, a kamoli da pokuša da sindikalno organizuje radnike.

Potpuno je, prema njenim rečima, neprihvatljivo da se radnicima oduzmu dokumenta i ograniči kretanje, oduzme im pravo na slobodu govora.

Poskupljena će veoma ugroziti standard

Aktuelna poskupljenja će se veoma negativno odraziti na životni standard većine zaposlenih i uopšte građana, istakla je Andrić.

„Ako oko pola miliona ljudi radi u sivoj ekonomiji, a polovina zaposlenih zarađuje do pedeset hiljada dinara mesečno, onda je jasno da svako poskupljenje znači manju kupovnu moć i urušavanje životnog standarda. Da ne pominjemo i druge potrebe osim onih osnovnih“, rekla je Andrić.

Na pitanje da li očekuje veću i iskreniju spremnost države i poslodavaca za dijalog sa sindikatima, Andrić kaže da ne očekuje ništa ukoliko sindikat to ne traži.

„Kada ministarstva prave zakone iz delokruga rada Socijalno-ekonomskog saveta, ona su zakonom obavezana da ih dostave na mišljenje Savetu, odnosno socijalnim partnerima. Efektivan socijalni dijalog bi značio da od početka u rad radnih grupa uključite sindikate i poslodavce i da se u javne rasprave ide sa nacrtima zakona koji su u velikom stepenu usaglašeni, a ne da nam se desi, kao pre neki dan, da iz medija saznamo da je Nacrt zakona o radnim praksama ušao u javnu raspravu, a da smo imali samo dva sastanke radne grupe na kojima se nije pomerilo od početka, pa je najveći broj pitanja ostao otvoren“, rekla je Andrić.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare