Forbes pregled nedelje
Čije firme registrovane na adresi FK Crvena zvezda proizvode struju, a kako su u 2024. poslovale najveće dečije igraonice
Pregled najvažnijih priča koje je Forbes Srbija objavio ove sedmice.
Kada je prvih dana aprila američki predsednik Donald Tramp, u dvorištu Bele kuće, pobedonosno objavio spisak carinskih stopa, mnoge kompanije dovele su u pitanje svoje poslovne politike. Da li je ono što je do skora bila njihova prednost, plasman na izbirljivo tržište puno konkurenata, postalo omča oko vrata.
Otpilike smo na polovini pauze, 90 dana odlaganja ističe u julu, ali za većinu zemlja još nije jasno da li će se trgovina zaista nastaviti pod najavljenim uslovima. Tako je i sa firmama u Srbiji.
Testeral iz Jagodine već od marta ne izvozi aluminijum i čelik pod istim uslovima kao pre toga. Namet od 25 odsto uveden je 25. marta. I to nije jedino opterećenje. Obračunava se i opšta stopa od 5,7 odsto, koje su ranije proizvodi iz Srbije bili oslobođeni. Zahvaljući preferencijalnom statusu. Od kraja marta, na ulasku u SAD na ove proizvode tako se računaju dažbine od ukupno 30,7 odsto.
„Stigla nam je na odredište roba koja je bila na moru kada je krenula čitava priča“, objašnjava Sanja Stanimirović iz firme Testeral. „Taj kontejner je ocarinjen sa ukupno 30,7 odsto“. Šta ih dalje čeka, nakon isteka 90-dnevne pauze na koju su stavljene najavljene carine, niko u Srbiji ne može da im kaže. Ni predstavnici američke, a još manje srpske države.
„Postoje dve teorije, ali mi zaista ne znamo šta će na kraju biti“, dodaje Sanja. „Jedna verzija je da bi moglo da se desi da ostane trenutni namet za aluminijum i čelik, tih 30,7 odsto. Skoro da je izvesno da će na staklo, pošto i to izvozimo, ići 37 odsto. I to nije samo 37. I na to se dodaje 5,7 odsto. Na staklo trenutno plaćamo 10 odsto plus 5,7 odsto“.
Da će beogradski metro, po svemu sudeći, sačekati u odnosu na prioritetne projekte, EXPO 2027 i Nacionalni stadion, jasno je bilo iz izmenjenih prioriteta u Fiskalnoj strategiji. Najpre je rebalansom za prethodnu godinu bilo predviđeno izdvajanje za metro od 31,1 milijardu dinara u ovoj godini. I čak 110 milijardi u narednoj. Umesto toga, Fiskalna strategija planira samo liniju 1, i to fazu 1 i 2, a izdvajanja za njih su daleko manja. Po 6,5 milijardi dinara u naredne dve godine.
Sada je, osim novca, deo ovog projekta, tačnije jedan od objekata depoa u Makišu, „ostao“ i bez građevinske dozvole. Barem za sada. Preciznije, jаvno komunalno preduzeće „Beogradski metro i voz“ nije dobilo dozvolu da izvodi radove na izgradnji jednog od objekata depoa na Makišu, konkretno portirnice, iz koje treba da se vrši kontrola izlaza i ulaza sa lokacije.
Prema podacima u Centralnoj evidenciji objedinjene procedure (CEOP), Ministarstvo građevine nedavno je odbacilo zahtev koji su 18. marta zajedno podneli „Beogradski metro i voz“, kao investitor i Ministarstvo građevinarstva, kao finansijer projekta.
Mogu li mleko i sir preko granice u Srbiju i na naše rafove? Naizgled lako pitanje na koje proteklih dana nismo dobili nedvosmislen odgovor. Izgleda da može, ali pod pojačanim nadzorom. I ne baš svi proizvodi. Suptilnim merama se, kako smo čuli, koči uvoz proizvoda koji bi mogli da poremete rad domaće proizvodnje.
Izjave ministra poljoprivrede Dragana Glamočića nisu ostavljale mnogo dileme. Pred kraj aprila, posle sastanka sa domaćim mlekarama, izjavio je da je zbog povećanih zaliha mleka obustavljeno izdavanje dozvola za uvoz.
„Imajući u vidu da su mlekare opterećene istorijskim lagerima zbog povećanog uvoza, povećane proizvodnje i smanjene potrošnje, Ministarstvo je zaustavilo izdavanje uvoznih dozvola za mleko, mlečne proizvode, kao i za proizvode na bazi palminog ulja koji zamenjuju mleko“, rekao je Glamočić. I nedelju dana kasnije je u saopštenju Ministarstva poljoprivrede ponovljeno da su dozvole povučene.
„U cilju zaštite domaće proizvodnje, Ministarstvo je obustavilo izdavanje novih dozvola za uvoz mleka i sira, dok su prethodno izdate dozvole povučene. Pokrenuta je i procedura za jasnije i transparentnije deklarisanje mlečnih proizvoda i proizvoda u ugostiteljstvu (npr. picerije), kako bi potrošači bili precizno informisani o sastavu mlečnih proizvoda“, saopštilo je tada ministarstvo.
Rumasol 1, Rumasol 2, Rumasol 3 i Rumasol 4 imena su firmi koje su u septembru prošle godine osnovane i registrovane na stadionu FK Crvena Zvezda.
Iako su četiri firme uredno prijavljenje na adresi fudbalskog kluba, njihovo poslovanje se ne odnosi na sportske aktivnosti. Nisu osnovane ni da bi pomogle unapređenju kluba, već su registrovane za proizvodnju električne energije.
Takođe, iako su registrovane na adresi stadiona Crvene zvezde, vlasnički nemaju nikakve veze sa klubom. One su u vlasništvu ljudi koji klubom upravljaju.
Podaci sa APR-a pokazuju da je vlasništvu generalnog direktora Crvene zvezde Zvezdana Terzića i njegovog sina Nikše 40 odsto udela u ovim firmama. Još 40 odsto drži operativni direktor fudbalskog kluba Marko Petrović. Preostalih 20 odsto u rukama je preduzetnika Momčila Petrovića. Direktor sve četiri firme naziva Rumasol je Nikša Terzić.
Pored ovih kompanija koje se bave proizvodnjom električne energije, sedište na stadionu ima i firma Ozon recycling. Ni ova firma nije u vezi sa sportskim aktivnostima kluba i u vlasništvu je oca i sina Terzić. Međutim, otkrili smo i da sedište na najvećem sportskom objektu u zemlji ima Institut za transfer tehnologije. Ni Institut nije vlasnički povezan s Crvenom zvezdom. Ipak, jedan od manjinskih vlasnika sa nešto više od 15 odsto udela je Svetozar Mijailović, aktuelni predsednik fudbalskog kluba.
Dečiji rođendani u kući ili dvorištu za nekoliko najboljih drugara odavno su deo zaborava. Igraonice su postale nezaobilazni „domaćini“ proslava dečijih rođendana.
Varljivo proleće, jesen i zima „zahtevaju“ zatvoren prostor, igraonice – escape room, bioskope, kuglane…
Rast cena usluga primetan je i u delatnosti zabave i zabavnih i tematskih sadržaja naročito posle pandemije korona virusa i prethodnog zatvaranja ovakvih objekata.
U igraonicama ih pravdaju rastom troškova koje imaju u poslovanju.
Kada se saberu svi troškovi, krajnji ceh za dečiji rođendan približan je visini prosečne mesečne plate. Ona je, prema martovskim podacima, iznosila nešto više od 100.000 dinara neto.
I uz tolike cenovnike, međutim, finansijski izveštaji za 2024. pokazuju da sve igraonice ne posluju sa profitom.
Forbes Srbija, prema javno dostupnim podacima donosi listu deset igraonica i rekreativnih i zabavnih parkova koji ostvaruju najveće poslovne prihode.
U Srbiji je registrovano više od 7.000 preduzeća koja se bave ostalim zabavnim i rekreativnim delatnostima i delatnostima zabavnih i tematskih parkova.
Većina, međutim već je odustala od ovog posla. Aktivnih je 1. 596. U tu brojku ne spadaju samo igraonice, već i organizatori drugih zabavnih sadržaja.
Interesantno je, međutim, što među njima ima onih koji beleže značajan rast ukupnih prihoda, ali i dalje ne mogu da izađu iz gubitka.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare