Da razumemo: Srbija nije prezadužena zemlja, ali zabrinjavajuće od koga zajmimo

Ekonomija 26. okt 202121:57 > 22:01 27 komentara
Da razumemo
N1

Profesor na Ekonomskom fakultetu Dejan Šoškić kaže da je javni dug Srbije od 28,5 milijardi evra "u principu prilično visok iznos u odnosu na ono što kao zemlja proizvodimo, od 2012. do danas dug je porastao u evrima skoro duplo, a postavlja se pitanje da li je naš kapacitet da proizvodimo nove vrednosti i izvozimo svoje proizvode porastao srazmerno". On navodi da Srbija nema razloga "da bude relaksirana po pitanju javnog duga, mada ćemo ove godine imati rast bolji nego što se očekivalo". Njegov kolega Dejan Molnar smatra da građani ne treba da budu zastrašeni tim dugom, već obazrivi. "Srbija jeste zadužena, ali nije prezadužena zemlja", smatra on. Urednica Nove ekonomije Ivana Pavlović ukazuje da kada se gledaju mediji sa nacionalnom frekvencijom, koji su, kako dodaje, pod direktnom kontrolom vlasti, "imate utisak da cveta cveće, leptirići lete, i da nema razloga za brigu kada se radi o politici javnog duga koju vlast vodi u poslednjih deset godina" i dodaje da su "trendovi zabrinjavajući kada je u pitanju dinamika zaduživanja i kod koga se zadužujemo".

Molnar u emisiji Da razumemo na TV N1 pojašnjava da kada se ocenjuje javni dug moramo da znamo šta merimo i na koji način, odnosno da nije lako dati jednostavan odgovor na to pitanje. Šoškić dodaje da trenutni trendovi kada se radi u javnom dugu, koji u BDP ima udeo manji od 60 odsto, nisu obeshrabrujući, „ali se ova vrednost mora pratiti“.

Ivana Pavlović upozorava da su problem i nepovoljni krediti koje zemlja uzima, ali i činjenica da građani Srbija imaju „odbojnost“ prema ekonomiji i često ne dobijaju prave informacije u medijima sa nacionalnom frekvencijom.

„Dok informacija o nečemu što je kredit dođe od vlasti do medija i građana, često se pretvori u investiciju, i onda građani imaju pogrešnu percepciju da smo nešto dobili“, navodi ona i dodaje da su ključna pitanja na koja ne dobijamo odgovor kakva je dinamika duga i zašto se zadužujemo, „treba mnogo vremena i truda da iskopate te podatke“.

Ističe da su „trendovi zabrinjavajući kada je u pitanju dinamika zaduživanja i kod koga se zadužujemo“, kao i da smo trenutno najzaduženiji kod vlada Kine, Abu Dabija i sve više kod evropskih zemalja.

Ona upozorava da su zajmovi kod stranih vlada skuplji nego kod međunarodnih finansijskih institucija, i da preko tih ekonomskih zajmova strane vlade mogu da vrše i politički pritisak.

Devizni kurs bitan za udeo javnog duga u BDP

A kako tumači česte izjave predstavnika vlasti da su kamate na zajmove niže nego ranije i da je to zasluga njihove ekonomske politike, Šoškić kaže da „glavnina uzroka tih niskih kamata leži u svetskim centrima, u toj monetarnoj politici koju sprovode SAD, EU…“

Povezane vesti

On ističe da su kamate niske zbog svetskih okolnosti i takozvanih nestandardnih mera monetarne politike koje podrazumevaju upumpavanje novog novca, što omogućava i lakše održavanje manjih valuta, poput dinara, u odnosu na jake valute.

Podseća da je naš javni dug najvećim delom u stranim valutama, najviše u evrima, i manje u dolarima, a samo jedan mali deo je u dinarima, tako da devizni kurs igra ulogu u tome koliki će biti javni dug u odnosu na BDP.

„Dakle, ako imate precenjenu valutu ili jak dinar, onda će BDP u evrima biti veći, i time će parametar javnog duga prema BDP biti povoljniji“, navodi Šoškić i dodaje da je problem to što je veći deo duga Srbije u stranoj valuti, jer ne možemo da je proizvedemo i nemamo mnogo prostora za povećanje poreza koji su već visoki, poput PDV ili poreza na zarade.

Molnar ističe da treba insistirati na tome da sve što se finansira iz deficita treba da ide u produktivne investicije, poput infrastrukture, digitalizacije, „u nešto što će moći sutra da donese privredni rast“.

Šoškić dodaje da BDP može da se podeli na jedan deo koji je razmenjiv sa inostranstvom, gde se pokazuje konkurentnost privrede, i drugi koji je nerazmenjiv.

„Kod nas se taj segment razmenjivog BDP ne razvija dovoljno“, kaže Šoškić i pojašnjava da taj razmenjivi deo podrazumeva izvozni sektor i prodaju na domaćem tržištu gde je konkurencija prisutna.

Mnogo više angažovati domaći kapital

Upozorava i da bi bilo potrebno „paralelno sa procesima investiranja da se mnogo više radi na razvoju ukupnog institucionalnog ambijenta, da domaći privatnici više investiraju i time generišu privredni rast“.

Molnar se slaže i dodaje da je njegova topla preporuka „kreatorima ekonomske politike da urade sve što je moguće da u mnogo većoj meri angažuju domaći kapital, to će dati dugoročnije efekte, jer ti ljudi neće tako lako napustiti zemlju“.

Na pitanje da li oslanjanja na strana ulaganja mogu obezbediti dugoročnu stopu rasta, on kaže da nisu urađena ozbiljnija istraživanja, ali je jedno koje je on uradio sa kolegom pokazalo da se ne vidi visok nivo korelacije između stope stranih investicija i stope rasta BDP.

On dodaje da baš zato što nam je najveći deo duga u stranoj valuti to predstavlja rizik od promene deviznog kursa i inflacije.

„Dok sve stoji kako treba, uživamo u sigurnosti, ali ako se jedan od rizika promeni, mogu sinronizovano svi zajedno da se promene (u negativnom smislu)“, navodi Molnar.

Urednica Nove ekonomije kaže da su dobra ulaganja u putnu infrastrukturu, „ali pitanje je ko će voziti tim putevima“, imajući u vidu negativan prirodni priraštaj Srbije, Kaže da je trenutno dug po glavi stanovnika viši od 4.000 evra, tako da „buduće generacije, ako se nešto ne promeni u priraštaju, imaće još veći dug nego mi“.

Orijentisati investicije ka izvozu

Na pitanje šta možemo očekivati, odnosno da li će javni dug rasti, Molnar navodi da su ekonomske projekcije vrlo nezahvalne, što se posebno videlo u vreme pandemije, kada su ozbiljne međunarodne ekonomske institucije, poput Međunarodnog monetarnog fonda, omanule u prognozi.

„Ali, prema onome što vidimo poslednjih godina, deluje da će naš BDP da raste. Da bi on rastao na održivi način važno je da to bude izvozno orijentisana proizvodnja iz što većeg broja preduzeća i što većeg dijapazona“, kaže on.

I Šoškić se slaže i dodaje da fokus mora da ostane „da se više orijentišu investicije ka izvozu i da se podigne konkurentnost domaće privrede, koja počiva na pojedincima koji imaju konkurentno znanje“, zbog čega je ulaganje u obrazovanje odlučujuće.

Kada se imaju u vidu krediti koje država uzima, Šoškić naglašava da treba imati u vidu „da neki naši poverioci insistiraju da se ta sredstva troše na transparentan način, a neki to ne zahtevaju“.

„U tom opredeljenju od koga ćemo uzeti novce mnogo je više važno da li su uz taj novac vezani i zahtevi transparentnosti, a mnogo manje kolika je njihova cena i koliko će nas koštati u budućnosti“, ukazuje on.

Pavlović dodaje da kada se zadužimo, ljudi moraju da imaju na umu kako se taj novac troši, „ko se i koliko u to ugradio, ali očigledno je da postoji neka vrsta korupcije“.

Molnar ističe da nema magične brojke koliki treba da bude udeo javnog duga u BDP, ali da su najvažnije institucije, i kakve su procedure, te preporučuje da se što više pažnje posveti jačanju institucija.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare