Drašković o dogovaranju cena: Stvar će se završiti onom narodnom "tresla se gora, a mali miš pobegao"
Ekonomista i nekadašnji član Odbora Agencije za sprečavanje korupcije Božo Drašković kaže da mu pokretanje postupka protiv četiri privredna društva - Delez, Merkator S, Univereksport-import i DIS zbog sumnje da su dogovarali cene i time povredili konkurenciju na tržištu deluje kao marketinški, politički trik, jer zašto baš sada državno tužilaštvo postavlja pitanje kako se formiraju cene.
Pojašnjava da ovde imamo proces u kome je logično da zbog ukrupnjavanja pozicije na tržištu dobijate oligopol, odnosno četiri-pet krupnih kompanija koje su pokrile tržište Srbije, tamo gde je najveća koncentracija stanovništva, a tržište gde je mala koncentracija stanovništva ostalo je u nadležnosti malih trgovinskih lanaca, privatnih.
"Kada imate oligopol, onda se oligopolisti lako mogu dogovorati. Oni ne moraju da se dogovaraju da sednu na sastanak, pa se dogovore tajno, nego postoji vrlo jednostavan mehanizam. Vi pratite jedni druge, odnosno ponašanje drugog učesnika na tržištu... Jedan učesnik može poslati svog čoveka kao običnog građanina u market konkurencije i videti cene. I istog dana, promptno, reći 'znate, u tom i tom Maksiju cena je različita toliko i toliko i hajde prilagođavajmo cenu'", navodi Drašković.
Dodaje da se cena prilagođava da se više zaradi i to nije zabranjeno.
Ističe da to pokazuje nemoć i površnost države "u ovom prostoru ekonomske politike, da odmah preti palicom i raznoraznim drugim pretnjama".
Prema njegovim rečima, bilo bi mnogo mudrije ozbiljna istraživanja.
"Komisija za zaštitu konkurencije spava, pa se probudi onda kada to politika naredi", smatra on.
Ukazuje da "onog trenutka kada vi izvršite koncentraciju tržišta na nekoliko učesnika, njihova logika jeste da maksimiziraju profit".
"Ovde se dešava nešto što je u ekonomskoj empiriji i teoriji poznato već decenijama, a to je nešto što možemo nazvati nevoljni kartel. Nekada su proizvođači diktirali trgovcima uslove. Od 70-ih godina prošlog veka u Americi sa Volmartom se proširilo na svet i to je danas uobičajeno, da vlasnici koji imaju mrežu prodaje diktiraju pravila i uslove samim proizvođačima. Jer proizvođač nema logike da bilo šta proizvede ako ne može da ga plasira, a ima veliku mrežu za plasman jer je to monopolizovano... Ovaj prefiks nevoljan znači da je iznužden, nekom je nametnut. Onda će proizvođač biti prinuđen da smanji svoje profite na uštrb njegovih i povećaju se profiti trgovaca. A trgovci imaju interes da povećaju cene što će krajnji potrošač platiti", navodi on.
Naglašava da je problem u pogrešnoj ekonomskoj politici, kojom su uništeni mali trgovinski lanci, tako što je dozvoljeno na tržištu da veliki igrači, veliki trgovinski lanci ugovaraju za sebe apsolutno povoljne pozicije u načinu plaćanja, brzini isporuke, u maržama, u prvom punjenju.
Dodaje i da sada umesto akcija postoje aplikacije kojim se diskriminišu potrošači.
"Daleko nam je više bila fer ona akcijska prodaja, koja je dostupna svkom ko dođe u market", ocenjuje.
Upitan šta misli kako će se ova stvar sa procesom protiv pomenutih trgovinskih lanaca završiti, kaže da očekuje da će biti ona narodna "tresla se gora, a mali miš je tamo pobegao".
Pojašnjava da je to zato što je teško dokazati da su se oni dogovorali, odnosno da nisu samo prilagođavali cene, što, kako ponavlja, nije zabranjeno.
N1 je uputio poziv za gostovanje i predstavnicima Merkatora, Deleza i Univereksporta. Iz Merkatora nije stigao odgovor, a iz Deleza i Univereksporta su poručili da su sarađivali i da će sarađivati sa Agencijom za zaštitu konkurencije i ostaće dosledni profesionalnim standardima i transparentnosti u poslovanju.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare