Gajić: Milijarde evra iz inostranstva idu u ličnu potrošnju, a ne u investicije

Ekonomija 05. sep 202219:22 13 komentara

Svi pričaju o krizi, ali krize nema za doznake iz inostranstva. Ove godine samo za šest meseci na račune milion građana slilo se 2,2 milijarde evra, što je 30 odsto više nego u istom periodu prošle godine. Između 2,5 i 3,7  milijardi evra stigne svake godine u Srbiju od dijaspore. Godinama se govori o tome da je deviznih priliv u vidu doznaka, koji je jednak direktnim stranim investicijama, neiskorišćen. Mihailo Gajić, programski direktor ekonomske istraživačke jedinice LIBEK kaže da su devize od dijaspore više socijalna, a manje ekonomska kategorija.

„Dosta ljudi razmišlja mogu li doznake da ubrzaju rast kroz investicije, međujutim, one nisu zamišljene da funkcionišu tako. To su transferi među članovima iste porodice i služe tome da povećaju standard onih u Srbiji, to je lična pomoć rođaka ili prijatelja, dakle namera nije da investiraju u Srbiji nego da pomognu – naročito deci, ženama, roditeljima“, navodi Mihailo Gajić.

Pročitajte još:

Doznake, kaže, podižu kvalitet života građana koji ih primaju, jer je reč o dosta novca koji može da se upotrebi za ličnu potrošnju.

„To omogućava građanima ovde da više ulažu u školovanje dece tako da se povećava ljudski kapital. Na duži vremenski period postoje pozitivne posledice deviznog priliva iz inostranstva. Postoje i negativni efekti, poput aprecijacije kursa, pošto u zemlju stiže puno deviza – 3,7 milijardi evra – to povećava količinu deviza u odnosu na dinare, te uvozna roba, zbog rasta kursa, postaje jeftinija“, naglašava Gajić, dok, dodaje – domaća proizvodnja postaje relativno skupa.

Drugi negativni efekat je, navodi, niža stopa aktivnosti na tržištu rada.

„Kada porodica dobija novac iz inostranstva, pa se onaj ko prima doznake pita zašto ja da počnem da radim – ako radim možda mi se smanji pomoć iz inostranstva“, navodi sagovornik Infobiza.

Gajić kaže da se tako povećava stopa neaktivnosti na tržištu rada, posebno žena i mladih.

„To su međunarodni podaci koji potvrđuju situaciju u Srbiji. Veliki broj zemalja u Aziji, istočnoj Evropi i na Balkanu koje imaju visok nivo deviznog priliva iz dijaspore, pokušavale su da naprave program kako da deo tog novca preusmere u investicije, pokazalo se da to nije lako niti održivo, jer to prvenstveno znači da ljudi koji primaju taj novac treba da se odreknu boljeg standarda da bi investirali“, objašnjava Ganjić.

Važan problem je, dodaje, i to što doznake jesu velike ali su iscepkane na veliki broj primalaca.

„One iznose 300 evra mesečno, a to nije neka suma koja može da se iskoristi za pokretanje bilo kakvog posla. Da se drži novac u bankama ili investicionim kućama, kod nas to nije razvijeno“, podseća Gajić.

Kamate su i dalje niske i nisu primamljive.

„Uvek se vraćamo i na pitanje vladavine prava, visoke korupcije i birokratije, koje inače muče Srbiju, zbog čega je i nizak nivo domaćih investicija i iznosi oko osam odsto BDP, umesto da bude izmedju 12 odsto i 15 odsto koliko je u zemljama u tranziciji koje su postale članice EU. Ne postoji čarobni štapić koji može doznake da pretvori u investicije“, zaključuje Gajić.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare