Gosti N1: Radnici Fijata dobro ispregovarali, a znamo li ko će to da plati?

Ekonomija 28. jun 202222:23 > 22:55 30 komentara

"Uspeli smo da se izborimo za bolje uslove pod kojima odlazimo iz Fijata i za nove poslove koje će nam biti obezbeđeni u nekim fabrikama u Srbiji", kaže za N1 jedan od lidera protesta u Fijatu Igor Anđić. Međutim, iako je poznato da otpremnine mora da plati kompanija Stelantis, nije poznato da li će ona platiti i razliku za otpremnine ponuđene na početku i ovih poslednjih dogovorenih od 790 evra po godini radnog staža, izjavio je Mihailo Gajić iz Libeka. A advokat i kolumnista Vlatko Sekulović kaže da ima utisak da su radnici Fijata "dosta dobro pregovarali".

Za kragujevački Fijat znamo planove – postojeći model 500L se više neće proizvodi, čeka se 2024. godina i novi električni auto Stelantisa, a šta će u međuvremenu da rade radnici? To je bilo i pitanje koje je pokretalo brojne proteste i razgovore. Poslednji su održani danas.

„Delimično jesmo zadovoljni dogovorima, a delimično i nismo. Nismo jer veliki broj radnika napušta kompaniju, nismo više radnici Fijata, odnosno nove kompanije Stelantis. S druge strane, uspeli smo da se izborimo za neke bolje uslove pod kojima ćemo otići iz kompanije i za nove poslove koje bi na insistiranje države, radnici trebalo da dobiju nakon što uzmu otpremnine, u nekim od vojnih fabrika u sistemu Republike Srbije“, izjavio je u emisiji „Da razumemo“ Igor Anđić iz Sindikata „Nezavisnost“ i jedan od lidera protesta u Fijatu.

POVEZANE VESTI

Kako je objasnio, svaki radnik koji ode iz fabrike dobiće 790 evra po godini staža za Fijatove radnike, plus 500 evra po godini za one koji su Zastavini radnici.

„Te otpremine koliko smo upoznati, trebalo bi da obezbedi Stelantis“, dodao je.

Kaže i da je Stelantis danas promenio ponudu za odlazak radnika u inostranstvo.

„Stelantis je ponudio na početku jedne uslove, da bi danas popravila uslove koliko-toliko, ali mislim da to neće dovesti do većeg odziva radnika. Taj period od dve godine (rada u inostranstvu) je i dalje ostao na snazi, samo je promenjeno – umesto neprekidno dve godine, odlaziće se po sistemu tri meseca u Slovačku, jedan u Srbiji, ali im se garantuje posao posle dve godine kada se vrate u Srbiju“, pojasnio je Anđić.

Advokat i kolumnista Vlatko Sekulović kaže da ima utisak da su radnici Fijata „dosta dobro pregovarali“.

„Mislim da su se pokazali kao jedan od odgovornih partnera u tom socijalnom dijalogu u kome je učestvovala država i poslodavac. Pretpostavljam da su i kod njih delovale dve strane – jedna koja je uzrokovana strahom od gubitka posla, a s druge strane, nade da će se ta proizvodnja ipak nastaviti u nekom novom obliku. Čini mi se da je bilo opravdano da pokušaju da dobiju što je više moguće“, kaže Sekulović.

Sekulović podseća na to kakva je sutuacija u auto-industriji bila 90-tih godina 20. veka.

N1

„Ljudi treba u takvim situacijama da razmisljaju, 1992. godine smo imali auto-industriju koja je potpuno propala. Da tada nismo prekinuli saradnju s Fijatim, pitanje je šta bi danas Zastava bila i ne bismo se našli u situaciji u kojoj smo se našli 2003. godine, kada je Kragujevac bio poznat kao ‘dolina gladi’. Niti je radila Zastava automobili, niti Zastava kamioni, ni prehrambena industrija. To je bio sklop potpunog očaja“, priča.

Da tada nismo odlučili da prekinemo saradnju s Fijatom, kaže, ko zna gde bismo bili.

„I to je jedan nauk i za današnje vreme. Možemo razmišljati – ne slažemo se s tim, oteraćemo Fijat, i šta onda? Nada da će se neko drugi proizvođač pojaviti, nije realna stvar“, mišljenja je Sekulović.

Mihailo Gajić iz Libeka kaže u emisiji „Da razumemo“, na pitanje na čiju stranu se stavila država u ovom slučaju, kaže – na svoju.

„U ovom slučaju vidimo da su štrajkači bolje prošli imajući u vidu prve uslove koje su dobili u pregovorima sa Stelantisom. Ovi uslovi sada su bolji. Situacija je takva da ne znamo ko će da snosi troškove većih otpremnina. Otpremnine će platiti Stelantis, ali da li će dobiti neke nove subvencije da bi nadomestio taj gubitak koji će morati da se radnicima plati dodatno“, upitao je Gajić.

Sekulović kaže da se Srbija posle 5. oktobra 2000. godine suočavala sa velikim problemima.

„Auto-industrija je to bila jedna od šansi za razvoj Srbije. Zemlja se suočavala tada sa visokom stopom nezaposlenosti i sa spoljno-trgovinskom deficitom. Pomenuo sam da je Kragujevac bio dolina gladi. A Srbija je pre 1991. godine imala jaku auto-industriju… Postojalo je određeno iskustvo, znanje tih ljudi, međutim, postojali su i problemi. Godine 2004. tadašnja vlada je nasledila zamrznutu situaciju s Fijatom… bilo se tražilo da Fijat otpiše to neko potraživanje prema Zastavi, išlo se ka tome i postignut je otpis duga od 72,5 posto od strane Fijata. Mi smo te procente otpisivanja primenili i na druge zemlje koje su bile naše dužnici“, priča Sekulović, nekadašnji državni sekretar za ekonomske odnose sa inostranstvom.

Dogovoreno je, dodaje, da se krene s moniranjem prvih Fijata Punto.

„Odobren je i kontingent od 10.000 automobila koji bi ušli na srpsko tržište, ali da se pokrene proizvodnja. To je bilo 2006. godine, nastavljeno je u 2008. i dovelo do sporazuma“, kazao je.

N1: Do ugovora s Fijatom koji nismo nikada mogli da vidimo

„Mislim da je to što je učinjeno tada imalo pozitivne efekte za Srbiju. U 2018. godini prihod auto-industrije je bio šest milijardi evra, zaposleno je negde oko 70.000 ljudi… I auto-industriju ne treba gledati samo kao Fijat, već i sve kooperante koji su došli u Srbiju“, kazao je.

Međutim, ne postoje zvanični podaci koliko je uloženo od 2001. godije u Fijat i celu proizvodnju.

„Nemamo zvanične podatke, imajući u vidu stanje države od Fonda za razvoj, preko drugih institucija, rekao bi da niko nije zvanično ni sakupljao sve podatke na jednom mestu. Znamo da je postojao niz programa koje je država platila ili subvencionisala na neki način, poput opraštanje plaćanja poreza na dobit, ta firma nikada to nije plaćala. Onda odricanje od dividendi, oslobađanje od plaćanja niza lokalnih taksi, poklanjanje zemljišta, obuka radnika, izgradnja auto-puta od Batočine… To je sve deo tog paketa, ne znamo šta sve tu ima, pa ne znamo šta i kolike je otišlu u tu crnu rupu zvanu Fijat“, naglasio je Mihailo Gajić.

N1

I dodaje – kada ekonomisti pričaju o subvencijam, oni kažu da ima pozitivne efekte ako imamo „efekte prelivanja“.

„Ako doalaze i druge kompanije, jer znaju da imaju radnike, znanje… Mi ovde nemamo nijednu kompaniju koja je došla da sklapa automobile. Uglavnom se sve završava na kreiranju delova, odnosno motanje kablova kako se kolokvijalno kaže“, rekao je Gajić.

Dobra radna snaga, niske plate i subvencije…

„Ja bih rekao da bi takva auto-industrija nastala u Srbiji i bez da je došao Fijat“, mišljenja je Gajić.

Sekulović se, međutim, s tim nije složio.

„Nije postojala nijedna kompanija koja bi pristala da dođe. A ukupan efekat reputacioni za zemlju je bio takav da je Fijat bio jedan od prvih investicionih projekata“, kazao je Sekulović.

Igor Anđić se složio sa Gajićem.

„Kada je Fijat dovođen ovde, tadašnja vlast je svesno napravila loše poteze kako bi dovukla druge kompanije i obezbedila da Srbija dobije jaku auto-industriju. Međutim, mislim da se kada se to uradilo, i kada je Fijat došao, stalo na tome. Pa smo ostali na Fijatu i jednom modelu, koji, da budem iskren, trebalo je pre pet godina da zamenimo novim, da ne bismo došli u sadašnju situaciju da radnici ostaju bez posla i čekaju taj famozni novi model“, kaže Anđić.

Navodi i da su se radnici izborili za 790 evra po godini radnog staža jer su ostvarili veliki profit državi i kompaniji.

„Mi smo za 10 godina proizveli više od 600.000 vozila, vrednosti preko devet milijardi dolara. Na osnovu toga smo izborili otpremnine, u Fijatu nismo proizvodili opanke, nameštaj, već auto koji košta od 15.000 do 20.000 evra. Samim tim što smo doneli profit od tri milijarde dolara, mi smo se kvalifikovali da tražimo 1.000 evra po godini staža“, rekao je Anđić.

A situacija je, dodaje, trebalo da se reši mnogo ranije.

„Mi smo se na kraju odlučili za protest (u Beogradu) na Gazeli. Ovo je moglo da se reši mnogo pre, ali smo se odlučili za Gazelu, mi ne bismo odustali da predsednik Vučić nije obećao da nas primi“, izjavio je i izvinio se još jednom građanima u beogradu koji su bili zaglavljeni u saobraćaju tokom protesta Fijatovih radnika.

N1

Šta nas čeka u budućnosti?

Gajić kaže da treba preispitati i prestati davati subvencije.

„Mi 15 godina već dajemo subvencije a nemamo izveštaje da li smo bolji zbog takve politike. Ovako samo pričamo o tome, moguće je porediti brojke, a mi nemamo nikakvu analizu, da neki profesori ekonomije onda kažu – ‘da, slažemo se’, ili ‘ne, ne slažemo se'“, kaže Gajić.

I pita – da smo davali novac za nešto drugo, da li bi nam bilo bolje.

„Da li bi taj novac koji je dat za pokretanje nove proizvodnje u Fijatu, da li bi on značio da smo ga uložili negde drugde. Dobijamo prepakivanja, a da ukupan efekat na privredu ne bude veliki“, navodi Gajić.

Sekulović, međutim, misli da je efekat koji je Srbija postigla u poslednjih 15 godina „poprilično očigledan i pozitivan“.

„Čak i za laika je jasno da je došlo do boljitka, ako su plate porasle, grade se fabrike, auto-putevi. Ono što nedostaje je ozbiljniji pristup industrijskoj politici. Stvaranje tih distrikta industrijskih, kada bi se iz velikih firmi izdvajale male, koje se specijalizuju za neki posao“, ocenio je Sekulović.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare