Samo nekoliko meseci nakon nestašice mleka - potpuno drugačija situacija na tržištu. Uvozno mleko i mlečni proizvodi iz Evropske unije stigli su na rafove, a domaći proizvođači i prerađivači upozoravaju da to obara cenu domaćeg mleka i dovodi ih na ivicu opstanka. Mlekare se već zatvaraju, farmeri prodaju grla, a jedan proizvođač iz Stajićeva pored Zrenjanina odlučio se na radikalan potez - već 12 dana prosipa svo mleko koje proizvede, jer kaže, nema ko da ga ka otkupi.
Izreka kaže da nad prosutim mlekom ne treba plakati. Na farmi u Stajićevu, stvarnost je demantuje.
N1: I dalje svaki dan ustajete u pola 5, radite, proizvodite mleko, kako izgleda Vaš radni dan?
„Pa izgleda žalosno: ustanemo, pomuzemo i ohladimo mleko, borimo se da prodamo nešto privatno, na kraju ga prospemo, bacimo, operemo, dezinfikujemo, i onda sve ponovo…“, priča Jugoslav Tomić, farmer iz Stajićeva.
Više od dve tone mleka dnevno Jugoslav Tomić baca od 18. marta. Nema gde da ga skladišti, a ako ga pokloni, mogao bi da bude kažnjen – jer zakon kaže: da bi se poklonilo, mora da bude pasterizovano.
„Ja sam to mleko hteo da poklonim, nekoj ustanovi ili nekom sirotištu, ali zakon je naš takav da sirovo mleko ne može biti poklanjano, da mora biti termički obrađeno, ja nemam uslove da to uradim. Ponudio sam čak nekim mlekarama da to urade, ali one su mi još tražile novac“, priča Tomić.
Bio bi to dodatni trošak za farmera koji je već na gubitku. Jer zbog viška uvoznog mleka na tržištu, viškove imaju i mlekare – pa ni jednoj proizvod sa farme Tomić nije potreban.
„Ja nisam imao drugi izbor nego da ga prospem. Jer ja nemam gde da smestim količine 10 dana. Nemam čak ni dva dana. Ja da bih otpočeo sledeću mužu, sledeći dan, ja sam morao to mleko da prospem. Odnosno, prvo sam pozvao sve mlekare, niko nije bio zainteresovan da otkupi to mleko“, navodi Tomić.
Tako je obesmišljen posao u koji je Jugoslav Tomić uložio, kaže, ceo svoj vek.
„Ne znam ni šta je godišnji odmor, ni šta je letovanje, ni šta je zimovanje, niti znam šta je bolest. Imali smo koronu 2022. godine, plakao sam i radio sam jer nije imao ko da nahrani“, kazao je Tomić.
Budućnost porodičnog posla sada je neizvesna. Bilo je potrebno skoro tri decenije da stekne 300 grla. Za deset dana koliko mleko prosipa bio je prinuđen da proda skoro 50.
Komentari (21)
Vidi sve komentare