Kineski krediti – kratkoročno dobro, ali dugoročno nam se može obiti o glavu

Ekonomija 30. nov 202119:14 1 komentar
N1

Jedan od autora istraživanja o kineskom investiranju u Evropi, uključujući i Srbiju, Stefan Vladisavljev iz Beogradskog fonda za političku izuzetnost kaže za N1 da je od 2009. do danas Srbija sa Kinom potpisala ugovore o infrastrukturnim projektima čija vrednost dostiže oko osam milijardi dolara. Dodaje da postoji problem netransparentnosti dok se dogovor ne postigne i dok se ne počne sa implementacijom. "Kad potpisujemo ugovore sa Kinom mi ih potpisujemo na osnovu (krovnog) međunarodnog sporazuma koji smo sa Kinom potpisali 2009, a u našem pravnom sistemu međunarodni sporazumi imaju veću pravnu snagu od nacionalnih zakona", pojašnjava Vladisavljev i dodaje da svaki od tih kredita koji se dogovori mora da prođe kroz naš parlament, koji je sada tako ustrojen da neće biti prepreka za usvajanje svih ovih sporazuma i njihovu implementaciju.

„Činjenica da mi potpisujemo nešto što je međunarodni sporazum, omogućava jednoj stranoj kompaniji da obavlja poslove van našeg nacionalnog zakonodavnog okvira, što, koliko god imamo benefita za ekonomiju, bili oni lokalni ili nacionalni, u jednom demokratski orijentisanom društvu ne bi smelo da se dešava, i to jeste poziv za kritiku“, poručuje Vladisavljev u Danu uživo na TV N1.

Povezane vesti

Na pitanje da li od tih ugovora sa Kinom imamo koristi, on kaže da imamo „kratkoročne ekonomske benefite koji ne mogu biti loši, ali kada se uzmu u obzir finansijska stabilnost, poštovanje vladavine prava i naša evropska perspektiva, i generalno naša demokratija, ovo nam za sada što vidimo daje osnov za dugoročnu zabrinutost, koju mi kao društvo moramo da držimo pod kontrolom, zato što ono što je kratkoročno dobro, može nam se dugoročno obiti o glavu“.

Dodaje da se često brkaju direktna kineska ulaganja i krediti, pa se sve predstavlja kao investicije, a osnovna razlika je u tome što su investicije kineske pare, „kada Kinezi dođu i kad izgrade određenu fabriku ili kada kupe nešto, to bude gotovo, njima ostaje kapital koji su preuzeli, dok je situacija sa kreditima nešto drugačija – ono što je na početku kod nas predstavljeno kao priliv kineskog kapitala, kao što su Most Mihajla Pupina, delovi auto-puta Miloš Veliki, obilaznica oko Beograda, to su sve bili krediti, odnosno naše pare, koje ćemo morati da isplatimo Kini nakon grejs perioda, a isplatićemo više nego što nam daju jer postoji neka kamatna stopa“.

Upitan da li toliki krediti mogu da ugroze našu finansijsku stabilnost, on kaže da ako verujemo podacima koje naše institucije objavljuju, „za sada nismo u opasnosti“.

„Međutim, nisu ekonomske posledice jedini problem, postavlja se pitanje da li postoji određeni politički uticaj iza toga, i da li će ovo biti neki zalog za budućnost“, upozorava Vladisavljev.

On pojašnjava da bi to moglo da znači da jedan deo odluka koje se donose u Beogradu se zapravo donosi pod uticajem Pekinga, i da smo već imali takve situacije, kada se radi o bezbednosnoj situaciji u Hongkongu gde Peking vrši represiju, a nismo bili kritični ni prema ponašanju Kine prema muslimanskoj ujgurskoj manjini, niti smo se po tim pitanjima odnosili u skladu sa spoljnom politikom EU, kojoj težimo.

„Određena usaglašavanja po političkoj liniji postoje, što nam daje osnova da do toga može doći i u budućnosti“, navodi on.

Dodaje, međutim, da za mnoge kredite koje smo uzeli od Kine nismo imali alternativu, ondosno imali smo problema da nađemo partnere za mnoge od projekata, što infrastrukturnih, što investicionih.

Kaže i da su početkom ove decenije kineski krediti bili jeftiniji od onih od EU, tj. imali su povoljniju kamatnu stopu, ali dosta višu cenu, pa je na primer kilometar auto-puta u Srbiji građen po mnogo višoj ceni nego u Norveškoj, koja je najsličnija našem terenu, te se postavlja pitanje o korupciji, odnosne gde ili kome ide ta razlika u ceni.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare