
Uvek sam na strani radnika, ali država jednom mora da preseče i stavi tačku na situaciju sa Fijatom. Ne znam da li je u poslednjih pet godina ijedna prošla da su radnici Fijata mogli mirno da kažu - evo, mi sad znamo šta ćemo raditi. Nije normalna situacija gde ljudi rade šest odsto radnog vremena, a ostatak su na 60 odsto plate. Uporedio bih to sa porodicom gde imate slabog đaka i svake godine mu pomognete i oprostite nadajući se da će biti bolji, a on svake godine - još gori. I tu negde, kao roditelj, morate da presečete. Isto tako je i sa državom. Vreme je da negde stavimo tačku i donesemo održivo i krajnje rešenje za Fijat, a ne samo da premeštamo problem od ove godine na dogodine", kaže za portal N1 Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.
„Moram da priznam, kada je bio veliki štrajk 2017. godine, to je bio početak kraja Fijata. Naša premijerka tada je podržala rukovodstvo Fijata. Što se mene tiče, uvek sam na strani slabijih – u ovom slučaju to su radnici. Nemam apsolutno nikakvu dilemu da država mora da nađe neko rešenje, ali – kakve su mogućnosti za to“, pita Ljubodrag Savić.
On ističe da se tanje naše javne finansije i mogućnosti da se interveniše i pomaže.
„Ekonomska kriza napreduje, situacija se komplikuje… Pa, nije Fijat jedini u problemu. Danas veliki broj građana ima, da tako kažem – socijalnih problema. Normalno je podržati neke ljude koji se nalaze u očigledno lošoj poziciji, ali se postavlja pitanje – da li to mogu i drugi građani Srbije da očekuju? Možemo li to kao država da izdržimo? Teško. Možemo samo ako Fijat posmatramo kao izolovanu situaciju. Ako se postavi pitanje iz ugla neke druge fabrike koja je u problemu – i one mogu da stanu u red i pitaju: Zašto samo Fijat a ne i mi“, navodi profesor Savić.
On ističe da nam stvari sa Fijatom od početka idu „prilično kilavo“.
Fijat nema izlaznu strategiju
„Pri tome moram da priznam da smo od Fijata imali velike koristi u smislu statističkih rezultata – izvoz je bio 1,5 milijardi evra, godišnja proizvodnja 135.000 automobila. Ali je Fijat od 2017. godine – punih pet godina – u silaznoj poziciji. Ja, koji 40 godina predajem predmet ekonomika industrije, i koji se radujem takvoj vrsti investicija i razvoju srpske industrije, moram da priznam da Fijatu – ne verujem. On nema izlaznu strategiju, već kupuje vreme u Srbiji. Država ga poprilično prati, ali je stvarno pitanje – do kada, i gde treba da preseče“, navodi Savić.
Profesor kaže da priznaje da nije do kraja razumeo „ovo sa novom investicijom“.
„Praviće se električni automobil za dve godine, država u više tranši odvaja 48 miliona evra kao trećinski manjinski partner… Nije mi jasno za šta odvajamo – ne znamo da li će se i koji auto praviti, niti šta ćemo mi dobiti time. Ima mnogo nedefinisanih pitanja oko Fijata. Srbija je Fijatu dala mnogo, i još daje – a ne dobija adekvatnu protivvrednost. Ako to znamo onda je krajnje vreme da Srbija negde stavi tačku u toj agoniji sa Fijatom. Ali, kupovati vreme po cenu velikih izdvajanja iz budžeta, čuvanja socijalnog mira u Kragujevcu, dugoročno je loše i za državu, i za radnike Fijata i sve ostale građane Srbije“, kaže Savić.
On dodaje da ne bi voleo da bude u poziciji radnika Fijata.
„Ne znam da li je u poslednjih pet godina ijedna prošla da su mogli mirno da kažu – evo, mi sad znamo šta ćemo raditi. Nije normalna situacija gde ljudi rade šest odsto radnog vremena, a ostatak su na 60 odsto plate. Ja bih to uporedio s porodicom gde imate slabog đaka i svake godine mu pomognete i oprostite nadajući se da će biti bolji, a on svake godine – još gori. I tu negde, kao roditelj, morate da presečete“, slikovito objašnjava sagovornik portala N1.
Ista stvar je, dodaje, i ovde – država mora negde da stavi tačku sa Fijatom.
„Ne u smislu da kupuje socijalni mir i daje lažnu nadu radnicima da će praviti auto za koji se ne zna, ili da pošalje ljude u beli svet. To je nategnuto do te mere da je moja preporuka Vladi Srbije da sednu, dobro razmisle i odmere šta im je činiti. A, sva je prilika da je ovo jedan posao od kojeg – ne mogu da kažem da neće biti ništa – ali neće biti nekog rešenja koje će biti dobro i za radnike i za državu. Naći će se, možda, neko polovično rešenje i ta agonija koja traje sa Fijatom će se samo produžiti. Vreme je da negde stavimo tačku i donesemo održivo i krajnje rešenje, a ne samo da premeštamo problem od ove godine na dogodine“, zaključuje profesor Savić.
Od električnog automobila do otkaza
Podsetimo – država Srbija i Fijat najavili su pokretanje proizvodnje električnog automobila, ali za dve godine. Investicija je, najavljeno je, vredna 190 miliona evra, a Srbija će uložiti 48 miliona evra. A do tada poslodavac zaposlenim radnicima nudi odlazak u inostranstvo i rad u njihovim fabrikama pod kapom matične kompanije Stelantis ili – otkaz uz otpremnine.
Radnici, pak, traže da se na rad u inostranstvo ide na dobrovoljnoj osnovi, ali da im pri povratku bude garantovan posao u Kragujevcu. Takođe, za one koji žele da napuste posao traže da otpremnine ne budu manje od onih koje su isplaćivane prilikom gašenja treće smene u Fijatu. Onima koji ne žele da odu poslodavac treba da to i omogući, i da im isplaćuje minimalac, kažu radnici. Na kraju, radnici su spremni i na opciju da budu upućeni na rad kod drugog poslodavca na teritoriji Grada Kragujevca, ali uz uslov da zadrže prava koja imaju radnici u Stelantisu.
Radnici su se nadali da će ovi zajednički formulisanji ciljevi sa sindikatima, posle sastanka u Beogradu sa premijerkom Srbije, biti predmet narednih pregovora.
Ali i to je, prema poslednjim informacijama – propalo, pa pregovarački tim radnika kragujevačkog Fijata za četvrtak, 3. jun, najavljuje blokade ulaza u kompaniju.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare