Domaćim tržištem vladaju privatni i državni monopoli, od kojih su neki vidljivi, a neki nevidljivi. Jedna do najtežih posledica takve ekonomske politike je slabljenje malih i srednjih preduzeća, upozoravaju preduzetnici. Da se mala privreda smanjuje, a srpska ekonomija postaje sve zavisnija od poslovanja multinacionalnih kompanija potvrđuje i zvanična statistika. Srbija je doživela da čak i strani investitori ističu da je potrebno podstaći ulaganja domaćih firmi, piše magazin Biznis i finansije.
Mala i srednja preduzeća i preduzetnici (MSPP) su praktično sinonim za domaću privredu. Prema podacima Agencije za privredne registre (APR), ovaj sektor čini 99 odsto svih privrednih subjekata, zapošljava dve trećine radnika i ostvaruje isto toliko prometa. Stvara skoro 60 odsto bruto dodate vrednosti, ali učestvuju tek sa nešto više od 39 odsto u izvozu, dok je njegov udeo u uvozu oko 58 odsto.
Ipak, krajnje rezultate privrede najviše određuju velike kompanije, a godišnji izveštaji APR ukazuju da se domaće tržište sve više koncentriše.
Tako je i prošle godine sto najuspešnijih preduzeća, među kojima ubedljivo dominiraju veliki sistemi, raslo brže od proseka privrede, što znači da pozicija MSPP u ukupnoj ekonomiji slabi. Više od dve petine ukupne prošlogodišnje zarade ostvarilo je sto preduzeća. Ona su povećala dobit na oko 576 milijardi dinara, a pet vodećih kompanija je realizovalo više od polovine ovog iznosa, dok je taj udeo u 2022. bio nešto ispod 43 procenta, piše magazin Biznis i finansije.
Na nedavno održanom naučnom skupu o srpskoj ekonomiji u organizaciji SANU, akademik Pavle Petrović je naveo da u strukturi rasta investicija tokom poslednjih pet godina, približno 60 odsto čine državna i ulaganja javnih preduzeća, oko 30 odsto strana ulaganja, dok su preostalo domaće privatne investicije čiji udeo iz godine u godinu opada.
To ne iznenađuje, ako se ima u vidu da oko 70 odsto malih i srednjih preduzeća finansira svoj rast iz sopstvenih sredstava, a ona koja za te svrhe moraju da pozajmljuju novac od banaka, zadužuju se pod prilično nepovoljnim uslovima. Iako neki analitičari tvrde da će koncentracija bankarskog sektora, koja je takođe sve izraženija u Srbiji, doprineti većoj konkurenciji među bankama, domaći privrednici takve blagodeti za sada ne osećaju.
Banke imaju veći prinos nego privreda
Banke nisu primorane da se bore za svakog klijenta, pre svega zato što sa udelom od 92 odsto ubedljivo dominiraju na našem finansijskom tržištu, dok se berza primiče izumiranju, a drugi vidovi finansiranja se više najavljuju nego što se razvijaju.
Kakve su perspektive domaće privrede ilustruje i podatak da su banke povećale prinos na kapital sa manje od 14 odsto u 2022. na skoro 18 odsto u 2023. godini, sa očekivanjima da će on ove godine dostići između 20 i 22 odsto, dok je kod većine velikih i srednjih firmi u Srbiji prošlogodišnji prinos na kapital iznosio u proseku oko 10 procenata.
Prema analizi koja je objavljena u publikaciji Makroekonomske analize i trendovi (MAT), problemi su posebno izraženi kod mikro preduzeća. Više od 80.000 mikro firmi već godinama kuburi sa likvidnošću, njihovo poslovanje je niskoprofitabilno, opterećeno gubicima i zaduženošću.
„Cena kredita, međutim, nije jedini problem domaćih privrednika. Samo mali broj banaka nudi proizvode za preduzetnike sa poslovnom istorijom kraćom od 24 meseca“, kaže za B&F Bojan Stanić, pomoćnik direktora sektora za strateške analize Privredne komore Srbije (PKS).
On navodi da banke doživljavaju mikro i mala preduzeća kao rizične klijente, za koje pritom imaju visoke administrativne troškove u odnosu na male iznose kredita.
Stanić vidi rešenje u diversifikaciji izvora finansiranja i razvoju tržišta privatnog kapitala. Time bi se jednom delu privrede omogućilo ulaganje viška novca, a drugom da koristi sredstva na način koji bi bio mnogo fleksibilniji od mogućnosti koje nudi bankarski sektor.
Čak se i stranci zalažu za podsticanje domaćih ulaganja
Srbija je doživela da čak i strani investitori upozoravaju da je potrebno uvećati ulaganja domaćih preduzeća. Poslednji primer je novo izdanje „Bele knjige“ Saveta stranih investitora (FIC), u kojem se ističe da je za uspešan razvoj srpske privrede potrebno podstaći i rast domaćih privatnih investicija koje bi mogle bitno da unaprede snabdevanje u okviru domaćih klastera.
Tome ide na ruku i poboljšanje investicionog rejtinga Srbije kojim se umanjuje rizik za strane ulagače, što znači da bi državne subvencije za njih trebalo da se smanje i preusmere na domaće firme.
Goran Kovačević, osnivač i suvlasnik preduzeća „Gomex“, međutim, ističe da se naše tržište sve više monopolizuje.
„Imamo brojne državne i privatne monopole, od kojih su neki vidljivi, a neki nevidljivi. Kad je reč o uticaju tih monopola na privredno okruženje, ne znate šta je gore. Naravno da to negativno utiče na razvoj malih i srednjih preduzeća i njihove mogućnosti da ulažu u dalji razvoj“, kaže Kovačević za B&F.
…Ali ne i država
Velike kompanije imaju finansijske, tehničke i kadrovske mogućnosti da se na vreme prilagode promenama na tržištu i u regulativi. Manje firme nemaju takve kapacitete, one su sve izolovanije od sistema i praktično su prepuštene same sebi da se bore na sve koncentrisanijem tržištu, ističe Kovačević.
„Država voli velike sisteme jer se sa njima lakše dogovara i lakše prikuplja porez. Ako uzmemo za primer duvansku industriju, država je 99 odsto sigurna da će prihodi od poreskih nameta završiti u državnoj kasi. Naravno, kada imate veliku disperziju poreskih obveznika, kao što je slučaj kod MSP, osiguranje poreskih prihoda postaje neizvesnije“, konstatuje sagovornik B&F.
Međutim, kako dodaje, u svim pravno uređenim državama mala i srednja preduzeća su nosioci nacionalne ekonomije, zato što su daleko prilagodljivija, zapošljavaju domaću radnu snagu i neće seliti kapital čim krene neka veća kriza na svetskom tržištu.
„Srbija i dalje uporno forsira velike kompanije, dok sektor malih i srednjih preduzeća iz godine u godinu pada i mislim da će to možda biti najteža posledica ovakve ekonomske politike“, uveren je suvlasnik „Gomexa“.
Slabe karike u lancu dobavljača
Velika preduzeća imaju kapacitete da ulažu u istraživanja i razvoj, u inovacije, što je motor koji vuče celu privredu napred, ocenjuje Kovačević.
„Ali ako među velikim sistemima imate najviše stranih kompanija, kao što je kod nas slučaj, one se u lancu dobavljača uglavnom oslanjaju na neke svoje uhodane šeme. Kada neko strano preduzeće dođe u Srbiju, nije problem u tome da ono ne želi da radi sa našim firmama, nego je teškoća što ne poznaje tržište. Ono nema sistematizovane informacije gde može da nađe odgovarajuće dobavljače“, komentariše Kovačević.
S druge strane, dodaje on, postavlja se pitanje koliko su domaća MSP, a posebno mikro preduzeća, sposobna da ispune sve standarde i procedure koje zahtevaju velike strane kompanije.
„To nije nimalo lako i time se vraćamo na pitanje kapaciteta male privrede i šta država čini da podstakne njen razvoj, umesto što godinama vodi politiku koja privileguje strane investitore“, konstatuje Kovačević.
A država za sada u „Strategiji razvoja malih i srednjih preduzeća do 2027. godine“ konstatuje da ona svoj rast dominantno zasnivaju na domaćem tržištu, dok učešće izvoznika u ovom sektoru stagnira na oko 11 odsto. Manje firme imaju veoma ograničen pristup informacijama o novim tržištima, kontaktima sa potencijalnim stranim kupcima i nedovoljan kapacitet za uključivanje u globalne lance vrednosti.
„Najveći izvoznici su multinacionalne kompanije koje posluju na našem tržištu, a domaća mikro i mala preduzeća se indirektno uključuju u izvoz, kao dobavljači u lokalnom lancu snabdevanja. Međutim, da bi ove firme ojačale, neophodno je da se značajno uveća udeo domaćih komponenti u lancima snabdevanja. Za to je potrebno razumevanje države u vidu odgovarajućih subvencija, ali i velikih stranih kompanija koje formiraju te lance“, ističe Bojan Stanić iz PKS.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare