Banke im vratile novac za naknade, sad ga traže nazad s kamatom - šta je pravni osnov za to?

Dužnici koji su tužili banke za neosnovanu naplatu troškova obrade kredita su u periodu od 2018. do septembra 2021. godine te sporove dobijali. “U prilog” im je išao i tadašnji pravni stav Vrhovnog kasacionog suda. Priča se preokrenula posle 16. septembra 2021, kada je VKS usvojio dopunu pravnog stava po kojem banke imaju pravo da naplaćuju trošak obrade kredita.

Reč je o naknadama koje banke danas uglavnom ne naplaćuju prilikom kreditiranja građana, a ranije su ih određivale najčešće jednokratno, u procentualnom iznosu od vrednosti odobrenog kredita, i maštovito ih nazivale: trošak administriranja kredita, administrativni trošak odobravanja kredita, godišnji trošak praćenja kredita, jednokratna naknada za odobravanje kredita…

Promena pravnog stava VKS za posledicu je imala masovno odustajanje korisnika od ovih tužbi. Banke su i javno, i pisanim putem, pozivale dužnike da odustanu od tužbenog zahteva - čak i kada su dobili prvostepenu presudu u svoju korist - obećavajući da će im zbog toga biti oprošteni sudski troškovi.

Međutim, postoje građani koji su se, dobivši pravosnažne presude, naplatili od banaka, a sada moraju taj novac da vrate i to - sa kamatom. Postavlja se pitanje - koji je pravni osnov za vraćanje novca isplaćenog po pravosnažnoj presudi?

Advokat Ivan Ječmenica za portal N1 kaže da se ovde najčešće radi o dva slučaja.

Isplate i po prvostepenim i po pravosnažnim presudama

"Prvo, zbog poslovične sporosti srpskih sudova, mnogi klijenti su se odlučivali da naplaćuju svoj dug na osnovu prvostepenih (nepravnosnažnih) presuda koje su donete u njihovu korist. Advokati su pristajali da usliše želje svojih klijenata budući da je tri godine postojala ujednačena sudska praksa koja je išla u prilog korisnicima kredita, potkrepljena sa nekoliko stotina presuda Vrhovnog kasacionog suda (VKS)", navodi Ječmenica.

On podseća da je najviši sud bio na stanovištu da je banka bila dužna da dokaže strukturu troškova, što je tzv. doktrina stvarnog troška obrade kredita.

"Kao što nam je svima poznato, ova doktrina je napuštena tzv. Dopunom stava VKS, a suštinski promenom istog, od 16. septembra 2021. godine", ukazuje Ječmenica.

Drugo, dodaje, veliki broj klijenata se naplaćivao na osnovu pravnosnažnih presuda protiv kojih su banke izjavljivale tzv. posebne revizije radi ujednačavanja sudske prakse.

"U momentu kada su vršene naplate, prevashodno u periodu od 2018. do septembra 2021, sudska praksa je bila na strani korisnika kredita. Međutim, s obzirom da je u međuvremenu došlo do promene stava VKS po pitanju ovih sporova, to se u revizijskom postupku odlučivalo po promenjenom stavu VKS, što je za posledicu imalo da su klijenti gubili sporove. Usled toga, banke traže da se naplaćeni iznosi vrate", navodi on.

Kaže da u svojoj praksi uočava da "Vrhovni sud dodatno favorizuje banke".

"Tako da se često odbacuje tužilačke revizije odnosno usvaja bankarske revizije u situacijama kada bi prema doslednom poštovanju promenjenog stava suda morala da bude doneta presuda u korist klijenta. Primera radi, Vrhovni sud, sasvim pogrešno, prihvata kao pravno validne ponude koje odstupaju od ugovora o kreditu, kao i ponude u kojima nisu iskazani podaci o visini efektivne kamatne stope", ocenjuje Ječmenica.

Kako je naplata moguća bez pravosnažne presude

Nameće se pitanje kako je moguće da se deo bankarskih klijenta, koji su tužili banke po osnovu neosnovano naplaćenih provizija, od tih banaka naplatio po prvostepenim presudama, dok još nisu bile pravosnažne?

"Zakon o parničnom postupku daje mogućnost da se naplaćuju potraživanja iz prvostepenih presuda pod uslovom da glavni dug ne prelazi iznos od 1.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Korisnici kredita su koristili ovu zakonsku mogućnost budući da su žalbeni postupci u Beogradu i Novom Sadu trajali između tri i pet godina", objašnjava naš sagovornik.

Moguće i kod drugih presuda - savet: sačekati ishod revizije

Na pitanje da li se ovakvom "praksom" stvara mogućnost da se već donete pravosnažne presude promene, odnosno preinače, i da građani koji su naplatili neki dug moraju da vrate naplaćeni novac, Ječmenica odgovara potvrdno.

"Moguće je i u svim drugim, kako bankarskim, tako i nebankarskim sporovima da se pravnosnažne presude preinačuju putem tzv. posebne revizije, kao vanrednog pravnog leka. U principu, kada se radi o pojedinačnim sporovima najrazumnije je da se sačeka ishod po reviziji. Međutim, ovde su se korisnici kredita pouzdali u ujednačenu praksu VKS pa su odmah inicirali naplatu", zaključuje naš sagovornik.

Šta je pisalo u prvom, a šta u drugom pravnom stavu VKS

I u Pravnom stavu o dozvoljenosti ugovaranja troškova kredita Vrhovnog kasacionog suda iz 2018. godine i u onom donetom kao dopuna tog pravnog stava tri godine kasnije - u septembru 2021. godine, stoje ovi navodi:

"Banka ima pravo na naplatu troškova i naknada bankarskih usluga, pa odredba ugovora o kreditu kojom se korisnik kredita obavezuje da banci plati troškove kredita nije ništava pod uslovom da je ponuda banke sadržala jasne i nedvosmislene podatke o troškovima kredita.

Troškovi obrade kredita i puštanja kredita u tečaj, kao i drugi troškovi koje banka obračunava korisniku prilikom odobravanja kredita ili koji su poznati na dan obračuna i koje banka obračunava korisniku u toku realizacije ugovora o kreditu, mogu biti iskazani u procentualnom iznosu i naplaćuju se samo kroz obračun efektivne kamatne stope".

Razlika je, što u dopunjenom pravnom stavu stoji i ova rečenica, koja je potpuno "preokrenula" postupanje nižih sudova u tužbama građana protiv banaka za obračun raznih naknada "za obradu kredita":

"Banka nije dužna da posebno dokazuje strukturu i visinu troškova koji su obuhvaćeni zbirnim iznosom troškova kredita, navedenim u ponudi koju je korisnik kredita prihvatio zaključenjem ugovora o kreditu".

Zanimljivo je, međutim, da u obrazloženju tog dopunjenog pravnog stava stoji i sledeće:

"Izvršena dopuna pravnog stava Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 22.05.2018. godine ne zadire u prava korisnika kredita koja su već ostvarena izvršenjem ranije donetih pravnosnažnih presuda (...)".

Pravni stav Vrhovnog kasacionog suda iz maja 2018. godine pročitajte OVDE.

Dopunu tog pravnog stava VKS iz 2021. godine pročitajte na OVOM linku.