Stojiljković: Tražimo minimalac od 39.000, a i to je na nivou preživljavanja

Ekonomija 17. avg 202109:40 > 09:43 83 komentara

Profesor FPN i predsednik UGS "Nezavisnost" Zoran Stojiljković sumnja da će doći do konsenzusa da minimalna zarada bude 39 ili 40 hiljada dinara što traže sindikati, ali je mišljenja da bi Vladina ponuda od 35.000 mogla da se poveća tokom pregovora koji počinju. Sindikati traže ono što je cena minimalne potrošačke korpe, kaže profesor, ističući i da je to nešto na nivou preživljavanja.

Pregovori sindikata, predstavnika Vlade Srbje i poslodavaca o minimalnoj ceni rada očekuju se u narednim danima, a Zoran Stojiljković, predsednik Ujedinjenih granskih sindikata „Nezavisnost“ (UGS „Nezavisnost“), navodi da je iznos minimalne zarade, koji u javnost pre početka pregovora sa sindikatima i poslodavcima iznose državni funkcioneri, u potpunosti neprihvatljiv.

Povezano:

Sindikati imaju zajednički stav pred pregovore – neće pristati na minimalnu cenu ispod 39.000 dinara, koliko iznosi i minimum potrošačke korpe u Srbiji.

Prof. dr Zoran Stojiljković kaže da traže ono što je na neki način na Sociijalno-ekonomskom savetu pre tri godine i dogovoreno – da je tendencija da u roku od dve ili tri godine da minimalna zarada dostigne minimalnu potrošačku korpu. „I mi ispod tog zahteva nećemo ići, bez obzira na poziciju drugih aktera“, kaže za N1.

On ističe da je to nešto na nivou preživljavanja, podsećajući da je prosečna potrošačka korpa na nivou od 75.000 dinara, što je iznad naše prosečne zarade.

Po svim tim kriterijumima, a ima ih više, kaže profesor, 39.000 ili 40.000 je najmanja veličina sa kojom se može preživljavati i dodaje da je to njihova pozicija. Ponuda od 35.000 dinara je samo održavanje postojećeg stanja, kad saberete inflaciju oko četiri posto i obećani rast proizvodnje – to je tih desetak, ovo je samo održavanje ove agonije sa malim zaradama, održavate povećanje siromaštva i nejednakosti, ističe.

Danas na prvom sastanku radne grupe biće izneseni predlozi.

Pozicija poslodavaca je takva da oni ne izlaze previše široko prema zahtevima sindikata, ali je zajednička tačka, kaže profesor, „koliko će se prostor za povećanje zarada nalaziti kroz povećanje neoporezivog dela zarade“. On kaže da imamo abnormalan sistem zarada i linearnog oporezivanja, da se i konzervativci sa Zapada čude, jer mi, proporcionalno gledano, najviše opterećujemo najmanje zarade. Ukoliko bi podizali taj neoporezivi deo zarade, te male zarade bi bile isplativije za poslodavce i to je opravdana tendencija,  ali poslodavci pokazuju takvo ponašanje da bi oni samo za toliko koliko se poveća ovaj neoporezivi deo zarade, povećali minimalne zarade, kaže profesor. On ukazuje –  nešto je i u poslovanju, nije samo u tome, ako ne možete da isplatite 39.000 dinara, pitanje je i kakav si poslodavac.

Minimalac je nešto što smo mi u sindikatima nevoljno doveli do ovog značaja, a on je u poslovanju incidentna situacija, kaže profesor Stojiljković, dodajući da je to kod nas postala realnost u kojoj živi bar petina zaposlenih – čak i da se bori za to.

Sumnja da će doći do konsenzusa za 39 – 40.000 dinara, ali navodi da bi ga to obradovalo, uz to i pokazalo kulturu dijaloga kod svih. Misli da bi ova Vladina ponuda od 35.000 mogla da se poveća i da postoji šansa za to. „Malo smo potpali pod ovu igru brojeva, kad nešto kaže predsednik (Aleksandar) Vučić da to bude okvir iz koga se teško izlazi“, primećuje.

Nada se da će biti više sluha za politike solidarnosti, što se, kaže, dešava svuda u svetu, nakon pandemijske krize – jer treba da se održi tražnja. Profesor Stojiljković ističe da je on za stalna davanja, a ne za predizborne paketiće – 2.000 za gospođu ili tri hiljade za gospodina. Za to treba dugoročni privredni rast, od četiri, pet, sedam odsto i to u periodu od 10 ili 20 godini i treba imati sopstvenu strategiju, a ne deliti subvencije koje se završe kao što je bio slučaj u Geoksu, naglašava.

Profesor Stojiljković navodi da su štrajkovi skupi i poslednje „oružje“ zaposlenih, a da je on više za lobiranje, odnosno solidaran, permanentan pritisak sindikata, zaposlenih i ostalih građana oko socijalno-ekonomskih pitanja – i to i na vladu i na opozicione stranke, „jer je to vrlo nisko u njihovim agendama“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare