U EU štednja i diverzifikacija gasa, a kako će građani Srbije preživeti zimu?

Zemlje širom Evrope nacionalizuju energetske kompanije kako bi sistemski mogli da zaštite građane i privredu. Nemačka, Francuska i Slovenija su već preduzele konkretne mere, a na ravni EU na snagu je stupila štednja i odluka o diverzifikaciji gasa. Kako će građani Srbije preživeti zimu? Šta je rezervni plan Srbije čija energetska kompanija gas nabavlja iz Rusije? Imamo li plan u slučaju pogoršanja političkih odnosa između Moskve i Brisela i šta ćemo raditi ako dođe do sabotaža?

Porodica Vulić iz Kaća pored Novog Sada počela je pripreme za grejnu sezonu. Na gas se bez teškoća greju od 1992. pa optimistično dočekuju i ovu, kako predsednik kaže, tešku zimu.

„Do sada nije bilo restrikcija, po mojim saznanjima, to nije u najavi ni za ovu sezonu, ali za svaki slučaj neka i malo uglja“, kaže Vladan Vulić.

POVEZANE VESTI

Ugalj, drvo, pelet i ostale izvore ogrevanja spremili su i drugi korisnici gasne infrastrukture u Vojvodini. Pre svega zbog straha od nestašice ali i umanjenja računa za gas.

„Grejanje na gas mesečno, zavisno od spoljne temperature, je od 15 do 25 hiljada kada je baš niska temperatura“, kaže Vulić.

Manje optimizma je prisutno među čelnicima država EU koje su pored mera štednje pokrenule procese nacionalizacija elektro-energetskih kompanija. Nemačka je nacionalizovala firmu Gasprom Germania i firmu za distribuciju gasa Uniper, slične korake zbog lakše nabavke energenata, subvencije cena i socijalnog mira najavile su Francuska i Slovenija.

„Slovenija je donela takozvani garantni zakon za tri najveće firme. Znate za nemački primer gde je već učinjena nacionalizacija i par drugih su tako postupile, zato država pravi manevarski prostor jer je nadolazeća zima zahtevna i nesigurna. Bolje da smo spremni nego da gasimo požar“, izjavila je Tina Seršen, državna sekretarka Ministarstva za infrastrukturu Slovenije.

Države EU su smanjile zavisnost od ruskog gasa sa 40 na 10 procenata i razvile druge mreže i mehanizme za nabavku gasa. Taj gas je, međutim, zbog transporta često skuplji od ruskog, navode naši sagovornici.

Mogućnost nacionalizacije energetskih kompanija, pre svega u ruskom vlasništvu, u Srbiji se ne spominje. Ministarka energetike je ipak navela da je prodaja NIS-a bila greška.

„Srbija nema gasa, kakva god da je situacija bila, mi smo svakako morali da ga nabavljamo sa strane. Da li smo morali da budemo zavisni od jedne države? Nismo. Ali nismo samo mi, i neke druge države su bile, na nama je da to diverzifikujemo“, izjavila je srpska ministarka Zorana Mihajlović.

Poslednja u nizu diferzifikacija odvila se pre par dana, kada je pušten u rad gasni interkonektor Grčka – Bugarska. Tek za oktobar 2023. je planirano da kroz Bugarsku do Srbije stigne gas iz Azerbejdžana čiji bi kapacitet bio 1,8 milijardi kubnih metara gasa godišnje. Ceremoniji je, pored visokih zvaničnika EU, prisustvovao i predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

„Pričali smo o ovome, ali smo smatrali da je to luksuzna stvar koja nam nije potrebna. Ali, sada vidimo da su ti ljudi to drugačije videli i verovali u taj projekat. I oni će imati brojne prednosti i koristi. Otvaranje gasnog interkonektora veoma je važan i za Srbiju, već smo počeli da gradimo interkonektor između Bugarske i Srbije. Trebalo bi da bude gotov naredne godine. Nadamo se da ćemo u isto ovo vreme 2023. godine napraviti ovakvu ceremoniju u Srbiji“, rekao je Vučić.

Na pitanja N1 koji je rezervni plan Srbije ukoliko prestane da dobija ruski gas preko Bugarske, nije odgovorio niko iz Ministarstva rudarstva i energetike, niti iz preduzeća Srbijagas. Pa tako ne znamo koji bi bili koraci države u slučaju pogoršanja političkih odnosa Moskve i Brisela.

„Ovog trenutka cela strategija temelji se na ugovoru koji je napravljen sa Gaspromom, tj. sa Ruskom Federacijom o isporuci gasa za naredne tri godine. Pretpostavlja se da će ta isporuka ići kako treba“, kaže stručnjak za energetiku Aleksandar Kovačević.

„Ako se baš ide na to da se zabrani taj gas koji potiče iz Rusije, onda bismo bili u problemu, jer ne bismo imali onih ugovorenih šest miliona kubnih metara gasa, koji bi dnevno stizali iz Bugarske, ali bismo imali ovo što je u rezervi u Banatskom Dvoru i ono što je usladišteno u Mađarskoj. Onda bi gasa bilo dovoljno za toplane i građane koji se greju na gas, ali teško da bi bilo za privredu i imali bismo problem“, mišljenja je glavna i odgovorna urednica magazina „Energija Balkana“ Jelica Putniković.

Naši sagovornici dele optimizam porodice Vulić i veruju da do najgoreg scenarija, barem zbog politike EU neće doći. Navode moguće probleme sabotaža poput pucanja cevi na gasovodu Severni tok. Optimizam, međutim, nije besplatan.

„U ekonomiji uvek kažu nema besplatnog ručka, neko mora da plati. Rusija traži svoje saveznike na evropskom kontinentu a to savezništvo i ta intenzivnija saradnja imaju svoju cenu, to je politička cena, u to nema sumnje“, izjavio je direktor Sekretarijata Energetske zajednice Janez Kovač.

Besplatnog ručka nema, ali u ovoj situaciji i plaćeni ručak može biti neisporučen. Zato su nemačke vlasti sastavile preporuke za građane koje sadrže količine neophodnih zaliha hrane i pića u slučaju restrikcije energenata. Na naše pitanje da li i kakve preporuke su spremili za građane Srbije, niko iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede nije odgovorio.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare