U kakvom položaju radnici dočekuju svoj praznik

Ekonomija 01. maj 202212:05 > 12:08 4 komentara
Shutterstock/ Ilustracija

Ranka Savić iz Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata i profesor Fakulteta političkih nauka Zoran Stojiljković, doskorašnji predsednik UGS "Nezavisnost", govorili su u Novom danu o položaju radnika, kao i o tome da li se i šta promenilo u položaju radnika od 1. maja prošle godine. Savić kaže da "njen osećaj ovog prvog maja nije ni malo dobar", dok Stojiljković smatra da je kod nas, makar u poslednjih nekoliko godina, problem "obesmišljenost Prvog maja i prvomajskih protesta".

Kako je rekao Stojiljković, današnji dan je praktično u okviru onoga što i jeste neka parola Nezavisnosti.

„Da se organizujemo u sindikate, da se opasuljimo, da stavimo prst na čelo, da analiziramo ono što se dešava i da vidimo da je samo samoorganizovanost način da se promeni položaj zaposlenih“, rekao je on, dodajući da se neobično oseća, imajući u vidu da je najveća vrednost sindikata borba protiv rata, a u Ukrajini se dešava rat.

Savić kaže da „njen osećaj ovog prvog maja nije ni malo dobar“.

Povezane vesti

„Kad Prvi maj dočekate sa osećajem gorčine, onda ne možete reći da ste danas nešto specijalno raspoloženi. Jedan deo te gorčine proizilazi iz toga što mi srpski sindikati na današnji dan nismo zajedno i što svi sindikati nisu blokirali gradove Srbije“, kaže ona.

Nažalost, kaže, ovaj prvi maj ne dočekujemo i ne obeležavamo sa mnogo optimizma.

„Moramo sada da lociramo i pokušamo da prevaziđemo da i našu Vladu, koja nema mnogo empatije i osećaja za radnike, da je nateramo da preduzima određene mere, kako bi se ove ogromne ekonomske posledice ovog rata ublažile i kako bi najugroženije slojeve društva zaštitili što je moguće više“, kaže ona.

Stojiljković kaže da je kod nas, makar u poslednjih nekoliko godina, problem „obesmišljenost Prvog maja i prvomajskih protesta“.

„Nekoliko poslednjih godina relativno objektivnim razlozima, poput pandemije i ovog sad poraznog ratnog okvira, kakvi smo mi prošli kao sindikati još devedesetih, kad nam je jedan od osnovnih motiva borba za normalnost“, kaže on.

Savić kaže da „imaju problem sa mnogim kompanijama i fabrikama koje su došle iz Evrope i sveta“.

„Potpuna je zabluda da je to tako samo sa onima iz Kine i Koreje. Veliki problem je bio Aptiv, britanska kompanija, koja apsolutno ne poštuje bilo kakve radne norme i zakone Republike Srbije, koja je skoro, imali smo problem sa njima, terala radnike da potpišu aneks, kojim se obavezuju da rade 12 sati, a onda su tražili da se radnici odreknu i prava na naknadu u slučaju povrede na radu. Imamo problem i sa nizom drugih kompanija koje su došle, ali najveći problem imamo sa našim institucijama sistema“, kaže ona, pominjući i rudnik Ziđin i Linglong.

Ona je, na konstataciju da sindikati treba da povedu radnike, rekla da ih vode, ali da je „pitanje kako i koliko mogu da ih vode“.

„Gde je srpska elita, gde je najobrazovaniji deo srpskog društva, gde su književnici, aforističari, lekari, profesori fakulteta, tu su negde u nekim svojim udobnim foteljama, sede, kritikuju, ali vrlo dobro prolaze sa nekim dilovanjem sa vlasti. Nama treba, kao što je to slučaj u svim razvijenim zemljama, treba nam neko ko će povesti, ko može da povede, elita društva, najobrazovaniji deo, ko razume suštinu rpbolema, šta treba u ovoj zemlji da se menja“, kaže ona.

Istakla je da ima kritiku prema sindikatima koji nisu jedinstveni.

„Ali u ovoj zemlji niko nije jedinstven, pa onda da li se može očekivati od nas da budemo baš jedinstveni“, kaže ona.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare