UGS Nezavisnost: Epidemija nebrige i improvizacije u zaštiti na radu u Srbiji

Ekonomija 28. apr 202117:00 > 17:02 2 komentara
Tanjug / Tanja Valič

Na Svetski dan bezbednosti na radu, koji se obeležava od 28. aprila 2003. na inicijativu Međunarodne organizacije rada, stručnjaci i sindikalci ukazuju da je virusna epidemija u Srbiji dodatno pokazala ogroman raskorak između zakona i prakse i razliku između odgovornih i neodgovornih poslodavaca, navodi se u tekstu objavljenom danas na portalu UGS "Nezavisnost".

„Najvažnija i najtragičnija je promena koju je prouzrokovala epidemija, jer je od 6.280 zvanično preminulih zbog kovida-19, najmanje trećina zaposlenih, među kojima i više od stotinu lekara. Sindikati i profesionalna udruženja veliki deo odgovornosti za takvu smrtnost u radno aktivnom stanovništvu nalaze u nespremnosti države i njenih institucija“, navodi se u tekstu „Epidemija nebrige i improvizacije u zaštiti na radu u Srbiji“.

Dodaje se da se još ne zna kada će biti usvojen novi zakon o bezbednosti i zdravlju na radu, koji je u skupštinskoj proceduri još od kraja 2019. godine.

Prema podacima Ministarstva za rad, u prošloj epidemijskoj godini u Srbiji je na radnom mestu smrtno stradalo 47 osoba, od kojih svaka treća u građevinarstvu, 19 odsto ih je bilo u industriji, 16 procenata u agraru, a isto toliko stradalih bilo je u saobraćaju i skladištenju. Zbog smanjenih ekonomskih aktivnosti manji je bio broj poginulih u odnosu na 2019, kada su zabeležena 54 smrtna slučaja.

U 2020. godini broj inspekcijskih nadzora povodom smrtnih i teških povreda na radu smanjen je za 12 odsto u odnosu na 2019. godinu, kada su izvršena 33 nadzora povodom smrtnih slučajeva na radu i 16 zbog teških povreda na radu sa smrtnim ishodom.

Utvrđeno je, kako se navodi, da su najčešći uzroci povređivanja nebezbedan rad na visini i na nepropisno montiranim skelama, nekorišćenje propisanih sredstava i opreme za ličnu zaštitu na radu, nepropisan rad sa opremom, neosposobljenost radno angažovanih za bezbedan rad, angažovanje znatnog broja lica na „crno“…

Viši savetnik UGS „Nezavisnost“ za bezbednost i zdravlje na radu Vera Kondić rekla je da se stanje u toj oblasti nije poboljšalo, odnosno da je epidemija dodatno pokazala da se norme u praksi ne poštuju.

„To se naročito videlo u periodu vanrednog stanja i ‘lutanja po mraku’ u vezi sa reagovanjem na pojavu virusa, kada su se neki poslodavci pravili ‘ludi’, na primer u kompaniji ‘Jura’, svesno rizikujući zdravlje i živote zaposlenih i to ne samo neizdavanjem ličnih zaštitnih sredstava, već i načinom organizacije posla i nepoštovanjem drugih mera“, rekla je Kondić, koja je članica Radne grupe za izradu novog Zakona o bezbednosti na radu.

Na pitanje da li je sve što se dešavalo pokazalo da ni stari, a ni predlog novog zakona nisu u skladu sa problemima u praksi, Kondić je rekla da promena Zakona o bezbednosti na radu nije toliko prioritet, već je najvažnija primena i kontrola koja počinje od Inspekcije rada i završava u neefikasnim sudskim postupcima.

Potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS) i član te radne grupe Duško Vuković rekao je da sindikalci još od 2010. vode aktivnosti i kampanje, upozoravajući državne organe i poslodavce da su bezbednost i zdravlje na radu na veoma niskom nivou.

Oko 50 zaposlenih godišnje pogine na poslu

O tome, kako se navodi, svedoči veliki broj nesreća, prosečno oko 50 zaposlenih godišnje pogine na poslu, a 800 se povredi.

Povezane vesti

„Sve to je posledica velike pravne nesigurnosti i društvene neodgovornosti, veoma izraženog rada ‘na crno’ i gotovo nikakvih ulaganja u bezbednost na radu“, rekao je Vuković i dodao da sve to utiče da se bezbednosti i zdravlju na radu pristupa formalistički.

On je rekao da se „štancuju“ razni akti o proceni rizika, a zaposleni se ne obučavaju, ni teorijski ni praktično za bezbedan rad i ne pripremaju se za moguće rizike.

Profesori Fakulteta zaštite na radu u Nišu i članovi radne grupe za izradu novog zakona o bezbednost na radu, Momir Praščević i Ivan Krstić, ukazali su da postojeći zakon treba da se menja zbog usklađivanja sa međunarodnim obavezama, ali da je najbitnije to da novi zakon suštinski ne bude kao prethodni – „polumrtvo slovo na papiru“.

Praščević i Krstić su ocenili da u Srbiji približno 400.000 privrednih subjekata kontroliše samo 247 inspektora za rad, što znači da jedan inspektor rada „pokriva“ više od 1.550 preduzeća.

Stručnjaci navode da je neophodno više pažnje posvetiti organizaciji poslova zaštite na radu, a preporuka je, zavisno od vrste delatnosti, da poslodavac koji upošljava od 251 do 500 zaposlenih, angažuje najmanje dva saradnika za bezbednost i zdravlje na radu.

Firme sa 500 do 1.000 zaposlenih treba da imaju, kako su naveli, najmanje tri takva saradnika, a kompanije sa više hiljada zaposlenih treba da imaju najmanje još jednog saradnika na svakih 1.000 zaposlenih.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare