Treba li ukinuti izbornu tišinu ili nam ipak prija kad političari malo „zaćute“

Izbori 2022 15. apr 202211:05 17 komentara
Izbori
Tanjug/Zoran Žestić

Da li je izborna tišina i dalje neophodna u eri digitalnih medija, brojnih društvenih mreža i lako dostupnih aplikacija za razmenu poruka? Treba li izbornu tišinu u Srbiji prilagoditi medijskoj situaciji u 21. veku ili je, pak, potpuno ukinuti, pitanja su koje postaju aktuelna tokom svakog izbornog ciklusa.

Od početka aprila Srbija je dvaput „zaćutala“ – prvi put zbog redovnih predsedničkih i vanrednih parlamentarnih izbora, a drugi put zbog njihovog ponavljanja na nekoliko desetina biračkih mesta.

Povezane vesti:

„Ako je ideja zakonodavca takva da je institut izborne tišine neophodan, onda on mora da važi i za ponovljene izbore. Uz to, ponovljeni izbori nekada mogu da budu veoma važni, kao što je to bio slučaj 2016. godine kada je nekoliko glasova odlučivalo o prelasku cenzusa“, podseća izvršni direktor Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID) Bojan Klačar.

Sagovornik portala N1 ipak smatra da „izborna tišina nema, niti može da ima smisao koji je imala kada je uvedena“.

„Podsetimo se da je cilj tišine bio da birači, bez komunikacijskog šuma i poruka, na miru razmisle i donesu informisanu izbornu odluku. U eri tradicionalnih medija to je bilo moguće jer svaki medij ima uredništvo (redakciju koja odgovara prema regulatoru) i regulatori lako mogu da isprate da li dolazi do kršenja ili ne“, napominje Klačar.

Bojan Klačar
N1

Drugim rečima, dodaje Klačar, danas je nemoguće imati situaciju u kojoj birači neće videti nešto od političkih aktivnosti ili komunikacije nekoliko dana uoči glasanja (na mrežama, internetu, SMS poruke…).

„Imajući u vidu krhke institucije u Srbiji, bilo bi preterano da se izborna tišina preko noći ugasi, ali ono što se čini neophodnim u Srbiji jeste da se razmišlja o reformi izborne tišine u dva smera. Prvo, skratiti je na dan za glasanje ili 24 sata uoči glasanja i, drugo, obezbediti efektivan nadzor i sankcije za one aktere koji se mogu pratiti, a to su najuticajniji mediji, agencije, nevladine organizacije i političke stranke. Bespredmetno je razmišljati o kontroli interneta i mreža jer je tišina na internetu suprotna duhu tog prostora“, zaključuje Klačar.

Hrvatska kažnjava i kršenje izborne tišine na mrežama

U Hrvatskoj izborna tišina traje upola kraće nego u Srbiji, a odnosi se i na postavljanje novih promotivnih sadržaja poput statusa, video-klipova, fotografija ili komentara na društvenim mrežama, koji se direktno objavljuju na naslovnicama kao novosti ili na privatnim nalozima povezanih korisnika.

Nije dozvoljeno ni objavljivanje promotivnih poruka i fotografija kandidata u medijima, kao i pozivanje građana da glasaju za pojedine kandidate, bilo telefonski, SMS porukama ili elektronskom poštom. Za kršenje izborne tišine u Hrvatskoj propisane su ozbiljne novčane kazne – kreću od 400 evra za fizička lica do 66.500 evra za pravne subjekte, u koje spadaju i političke stranke.

Stručnjak za medijsko pravo advokat Miloš Stojković ocenjuje u razgovoru za portal N1 da su pravila o izbornoj tišini imala smisla u „analognom“ dobu, kada je pretežni deo populacije pratio tradicionalne medije – televiziju, štampu i radio.

„Devedesetih godina prošlog veka u vreme održavanja prvih parlamentarnih izbora i početkom 2000-ih, kada internet nije bio sveprisutan u svakodnevnom životu, možda su i imala smisla, ali sada svakako ne. Drugo je pitanje koji je smisao pravila o izbornoj tišini uopšte, odnosno koji cilj teže da ispune. Mnoge države uopšte i ne poznaju ovaj institut, što ne sprečava fer i demokratsko odvijanje kampanje. Čini mi se da izborna tišina opstaje iz tradicionalnih razloga, a da se ni predlagači zakona ni oni koji ih usvajaju nisu mnogo bavili pitanjem revidiranja jednog danas prilično zastarelog instituta“, primećuje Stojković, dodajući da se odredbe o izbornoj tišini nisu mnogo promenile od 2000. godine.

N1

Programski direktor organizacije CRTA Raša Nedeljkov kaže za portal N1 da u medijskom ambijentu „u kojem veoma dugo postoji izrazita dominacija predstavnika vladajućih stranaka“ izborna tišina od 48 časova, u načelu, predstavlja prevaziđeno rešenje.

„Dodatno, uz porast uticaja i značaja društvenih mreža i onlajn medija u formiranju javnog mnjenja, zabrana komuniciranja putem tradicionalnih medija ili okupljanja na mitinzima posebno deplasira pravilo predizborne tišine. Ali, da li možete da zamislite atmosferu u Srbiji u kojoj ne bi postojao mali predah u medijima od, na primer, komuniciranja opskurnih javnomnjenskih istraživanja o rejtinzima kandidata, ili da javni funkcioneri do otvaranja kutija preko medija koriste svoju poziciju u kampanji“, postavlja pitanje Nedeljkov.

Prema njegovim rečima, činjenici je da je došlo vreme da se pravilo izborne tišine preispita i prilagodi „izmenjenom informativnom okruženju“.

„Uprskos tome, verujem da u izbornom procesu u Srbiji postoje daleko važniji problemi kojima bi trebalo da se bavimo, kao sto su pritisci na birače (tokom i van izborne tišine), zloupotreba funkcija i institucija u kampanji, te atrofija ključnih institucija koje bi trebalo da štite javni interes”, navodi Nedeljkov.

N1

Profesor Fakulteta političkih nauka Rade Veljanovski ističe u razgovoru za portal N1 da je veliko pitanje da li u sferi digitalnih tehnologija i velikog broja društvenih mreža, kojima se komunicira i izvan tradicionalnih medija, ima smisla održavati pravila o izbornoj tišini.

„Mora se konstatovati da se u onim zemljama koje su uznapredovale u pogledu medijskih sistema polako odustaje od izborne tišine ili se ona maksimalno skraćuje. Međutim, u državama u kojima to nije slučaj, u koje spada i Srbija, mislim da i dalje ima smisla da se održava standard izborne tišine“, konstatuje Veljanovski.

U nekim zemljama kao što su Hrvatska, Bosna i Hercegovina i Bugarska izborna tišina počinje dan pred izbore, s tim što u BiH to pravilo stupa na snagu u sedam ujutru. Severna Makedonija, Mađarska i Italija imaju izbornu tišinu samo u danu određenom za glasanje, dok izborna tišina ne postoji u Velikoj Britaniji, Belgiji, Holandiji ili Švajcarskoj. U Slovačkoj, pak, izborna tišina traje čitavih sedam dana pre izbora.

„U Srbiji mislim da treba da ostane 48 sati, bez obzira na to što putem različitih mreža može da se utiče na birače i da se prenose razne informacije. Podsetio bih da se po evropskoj direktivi o audio-vizuelnim medijskim servisima, pod medijem podrazumeva samo onaj subjekt za koji je karakteristična i utvrđena uređivačka odgovornost. Dakle, sve one mreže koje nisu registrovane kao mediji ne mogu zbog toga biti ni sankcionisane“, podvlači Veljanovski.

N1

Odgovarajući na pitanje da li je upoznat sa nekim primerom kažnjavanja medija zbog kršenja izborne tišine, Veljanovski kaže da se „ne seća da je u Srbiji izrečena novčana kazna za takav prekršaj“.

„Regulator elektronskih medija ima četiri vrste sankcija koje može da izrekne tim medijima, ali se postavlja ko tu sankciju izriče štampanim medijima koji takođe mogu da naruše izbornu tišinu. U takvim slučajevima nadležno je Ministarstvo kulture i informisanja, a razume se da svako ko se smatra oštećenim može i putem suda da traži da bude izrečena određena sankcija“, ističe kopredsedavajući Privremenog nadzornog tela za praćenje medija tokom izborne kampanje.

Veljanovski smatra da će institut izborne tišine u Srbiji trajati još neko vreme, bez obzira na, kako kaže, izvesnu nelogičnost jer se može komunicirati i mimo tradicionalnih medija, onim putem komuniciranja koji izmiče regulaciji i kontroli.

N1

Situacije u kojima su mediji u Srbiji kažnjavani zbog narušavanja izborne tišine nisu poznate ni advokatu Milošu Stojkoviću.

„Moram priznati da se u dosadašnjoj praksi nisam susreo sa takvim slučajem. S druge strane, trebalo bi istaći i to da je institut izborne tišine, upravo zbog njegovog 30-godišnjeg opstanka u pravnom poretku, postao neki vid konvencije koji mediji uglavnom poštuju. Zakoni propisuju prekršajne sankcije, ali bi trebalo reći i to da se one izriču u postupku pred prekršajnim sudovima, pa je pitanje da li su postupci pokretani od nadležnih organa i da li su okončani pred prekršajnim sudom“, objašnjava Stojković.

Sve vesti o izborima pročitajte na stranici IZBORI 2022.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare