Kako su nas ubedili da izgubimo dostojanstvo?

biljana stepanovic kolumna
N1

Da li se sećate kad je ono predsednik države Srbije čučao u frižideru u nekoj opskurnoj emisiji i čekao da ga voditeljka odatle izvede pred publiku u studiju, koja se skupila da vidi spektakularni prizor – predsednik države izlazi iz frižidera?

Tada smo naivno mislili da ga je to namestio neki marketinški “genije” ljuto plaćen da smisli dobru, a ne ovu uvredljivu kampanju. Sumnjali smo čak da je ovako, hm, nepametnu stvar podmetnuo neki rovac koji predsednika potkopava iznutra. Jer ipak, ne ide da predsednik, pa i ovako nekonvencionalan kao naš, čuči u frižideru dok ne počne emisija i dok ga iz tog frižidera ne izvuku. Ipak, nismo u cirkusu, pa da se glavna zvezda pred publikom oslobađa iz kovčega okovanog lancima.

Ali ne. To nije bio gaf, nego poruka. Ko je umeo da čita (a potpisnica ovih redova priznaje da nije) trebalo je da shvati kako predsednik zapravo poručuje da ćemo umesto hrane koja u frižiderima obično stoji, imati njega. Kad god pomolimo glavu i pogledamo u televizor – videćemo njega. Kad otvorimo frižider da uzmemo nešto da pojedemo, iskočiće on. Kad otvorimo rernu da vidimo ima li tamo nešto za nas, isto.

Cilj je jednostavan – ljudi se mogu zbuniti i početi da postavljaju razna pitanja ako budu dobijali protivrečne poruke. Ako recimo iz televizora teku med i mleko, a u frižideru nađemo samo buđav sirac, pitaćemo se čemu da verujemo. Nije sigurno da će to biti televizor.

Pročitajte još:

A informacije jesu protivrečne: zvanična inflacija iznosi 16,2% ali teško možemo čuti podatke da je hrana u proseku poskupela za 27 odsto, od čega su mleko, sir i jaja poskupeli za 42 odsto, povrće za 33 odsto, hleb i žitarice 25 odsto, a meso 19 odsto. Dakle, znatno više od zvanične inflacije koja ne uključuje samo osnovne proizvode, a kućni budžet upravo njih uključuje.

Izveštaj o cenama namirnica u prodavnici koji Nova ekonomija vodi od prošlog februara kaže da je kilo limuna poskupelo 35 odsto, a kilo luka neverovatnih 300 odsto – sa 60 dinara februara prošle, na 200 dinara aprila ove godine!
Cene stanovanja, vode, struje, gasa i ostalih goriva u proseku su povećane za 23 odsto u odnosu na prošlu godinu, dok su čvrsta goriva poskupela čak preko 40 odsto, kaže izveštaj Republičkog zavoda za statistiku.

Struja i gas će još da poskupljuju, prema dogovoru sa MMF-om. Taj MMF je inače konstatovao da je „srpska ekonomija pokazala otpornost uprkos visokim cenama hrane i energenata, ali su inflacija i neizvesnosti i dalje visoke“.

Posebno je neizvesnost visoka za ljude koji žive sa jedva 500 evra mesečno, koliko iznosi takozvana „medijalna zarada“ što znači da više od polovine zaposlenih prima do te sume. Bez obzira na statistički prosek.

Istina je da nas predsednik uči skromnosti, stalno se zgražava nad onima koji „sede i piju kapućino“ (on to ne pije), pa nad onima koji letuju (on ne letuje) pa nad onima koji zimuju (on ne zimuje), citira Vebera i propoveda skromnost. Sa druge strane, na kineskoj tabli nam je nedavno crtao da će već za dve godine plate u Srbiji da preskoče magičnu granicu od 1.000 evra. I to prosečne, ne one natprosečne. Ljudi veruju i čekaju 1.000 evra, a žive sa 500 i ćute.

Međutim, kako rejting vladajuće stranke pada, tako predsednik podiže ulog: sada obećava da će prosečne (ne visoke) plate za dve godine da budu u stvari 1.450 evra. Najavljuje i ogroman rast penzija do kraja ove godine. Doduše, niži od dosadašnje inflacije, ali to mu nije tema.

Pročitajte još:

I šta na kraju imamo? Stalna obećanja predsednika države o magičnom rastu plata „već za dve godine“ i stalni pad kupovne moći, pa time i standarda u realnom životu. Jer ako cene rastu više nego što nam rastu primanja, onda za te plate možemo manje da kupimo, pa kad podvučemo crtu, živimo sve siromašnije. Vrlo jednostavno.

Sažeto je našu situaciju objasnio jedan tviteraš: „Kako su vas ubedili da je život sa 500 evra dobar život? Kako su vas ubedili da je ručak u restoranu nešto za snobove? Kako su vas ubedili da nije OK kupiti patike od 10.000 dinara? Kako su vas ubedili da je putovanje bacanje para? Kako su vas ubedili da izgubite dostojanstvo?“

Stvarno, kako?

Autorka je glavna i odgovorna urednica Nove ekonomije

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare