Alal vera, Vučiću!

N1

Čista vojna vežba pod firmom lova na fazane! - otkrio je svojevremeno Ilija Čvorović, špijun-dobrovoljac, tajne aktivnosti podstanara Jakovljevića, koji je ceo dan bio u običnom lovu, al' kad imaš podstanara u glavi i jedan običan lov na sitnu divljač liči ti na spektakularne NATO manevre.

Slično je i sa članstvom & simpatizerstvom SNS, skupinom ljudi koji možda nemaju podstanara Jakovljevića u glavi, ali imaju podstanara Vučića na istom mestu. Jer, ko što kaže naš narod – bolje Vučić u glavi nego vrabac u ruci.

Nekim građanima Srbije, naime, padne klapna zbog visokih cena goriva, te krenu da blokiraju saobraćaj, a onda se pojave razne vrste osoba sa podstanarom Vučićem u glavi i drugih pravnih naslednika lika i dela Čvorović Ilije, koji vide ono što drugi ne vide, pa unisono viknu: „Aha, čisto rušenje Vučića pod firmom protesta zbog cena benzina“.

I sve bi bilo donekle logično dok nije primećeno da sem građana Srbije saobraćaj zbog cene goriva blokiraju i građani Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, što je, preme fazanskoj teoriji, sasvim jasan dokaz da se Vučić smučio čak i onima kojima nije predsednik, ali im je benzin preskup, jer bi se u suprotnom polili benzinom.

„To je krunski dokaz da je predsednik Srbije lider u regionu! U pitanju je čisto regionalno rušenje regionalnog lidera Vučića pod firmom regionalnog nezadovoljstva zbog cena benzina“, – samo što nisu odbrusili najpoznatiji srpski teoretičari zavere koji se svakog jutra uživo tajno okupljaju u jutarnjem programu Pinka, pod firmom jutrenja sa Sarapom.

I tako je ceo region krenuo da ruši Vučića pod firmom lova na fazane i raznim drugim izgovorima.

U međuvremenu, predsednik je još jedanput naučno utvrdio da je narod stoka jedna grdna, jerbo ne vide sve blagodeti života u rajskim vrtovima.

„Kako niko da kaže: ‘Alal vera, Vučiću, imamo najjeftiniji hleb u regionu?'“, upitao je predsednik Vučić, pominjući u svom omiljenom trećem licu jednine svog omiljenog mitskog junaka Vučića, koji otima hleb bogatima i daje ga siromašnima.

Iz te izjave postalo je jasno da predsednik Vučić ima pekarsko radno vreme zato što po celu noć, i pored silnih dnevnih obaveza, svojeručno mesi najjeftiniji hleb u regionu, pa ga zato ljudi i vole ko Jagodinku Simonović, zavodljivu pekarku iz provincije.

Tako da će dokumentarni film o najjeftinijem hlebu u regionu, pod radnim naslovom „Alal vera, Vučiću!“, počinjati po motivima filma „Varljivo leto ’68“.

U krupnom planu videće se predsednik Vučić kako sa belom keceljom mesi leb.

Zatim će se iz offa začuti glas Slavka Štimca: „Zvala se sasvim obično – Jagodinka Simonović. Mirisala je na sveže testo, slane perece i pekarski kvasac“.

„Ne valja ovo!“, reći će reditelj filma „Alal vera Vučiću“, predsednik Vučić, te će uvodna scena biti scenaristički dorađena.

I počinjaće ovako: „Zvao se tako obično – Aleksandar Vučić. Mirisao je na sveže testo, slane perece i pekarski kvasac. I svaki dan se po nekoliko puta pojavljivao na televiziji jer je narod samo hteo da mu čuje glas“, govoriće Slavko Štimac u uvodu firma „Alal vera, Vučiću!“, jerbo je i njega, u onom originalnom ostvarenju, Jagodinka Simonović stalno nešto zivkala, a kad bi je on pitao što ga zivka, ona bi mu govorio: „Samo da ti čujem glas!“

Tako i srpski narod po ceo dan sedi pred televizorom i doziva Vučića, koji se onda pojavi na ekranu i pita: „Šta je!?“, a narod kaže: „Ništa, samo da ti čujemo glas!“

I ta masovna scena sa dva miliona statista (što mu dođe 56 odsto od ukupnog broja statista izašlih na izbore), ući će u film: „Alal vera, Vučiću!“

Na onoj konferenciji za štampu povodom čiste vojne vežbe pod firmom poskupljenja benzina, gde se zapitao kako niko ne kaže alal vera zbog hleba, predsednik Vučić je postavio i drugo pitanje: „Što ne izađete na ulicu pa se zakačite za bandere i kažete – nećemo ovako jeftino da plaćamo struju“.

Tu je predsednik Vučić pobrkao lončiće: demonstranti se obično ne kače na bandere zato što nešto neće jeftino plaćaju, nego zato što neće nešto skupo da plaćaju.

Mada ne treba isključiti mogućnost da će se članstvo & simpatizerstvo SNS-a i predsednika Vučića, vrlo brzo okačiti o bandere iz revolta zbog jeftine struje.

Mada nije isključeno da se jednog dana neki i obese o bandere zbog jeftine demagogije, koja je takođe najjeftinija u regionu.

„Imamo najjeftiniju demagogiju u regionu i niko se još nije obesio na banderu!“, reći će predsednik povodom otkrića da je njegova demagogija jeftinija čak i od one u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

„Kako niko da kaže: ‘Alal vera, Vučiću, imamo najjeftiniju demagogiju u regionu?'“, biće završna scena onog filma u kojem će Vučić sa belom keceljom mesiti demagogiju u maloj pekari na ćošku Andrićevog venca.

Zvao se, dakle, tako obično – Aleksandar Vučić. Sve ostalo kod njega bilo je tako neobično.