Predsednikova teorema

N1

Pitali predsednika pre neki dan šta on tačno misli o izjavi sociologa Jove Bakića da će biti sukoba u Srbiji i da vlast neće mirno otići, ali predsednik se nije uplašio ove sociološke analize, jer predsednik se ničega ne plaši, naročito ne pretećih socioloških analiza.

– Ajd’ k’o Boga te molim, nemoj više da pretiš po tim novinama! Jeremić, Đilas, Obradović i Jovo Bakić, evo recite mi gde da dođem, ja sam sam, a vas petorica, mene jednog prebijte da dobijem te grdne batine – rekao je predsednik mangupski, pozivajući njih petoricu, kojih je u stvari četvorica. Da li?

PRETHODNE KOLUMNE:

Problem je dakle čisto matematički, iz zbirke zadataka za drugi razred osnovne: ako imaš četiri čoveka – Jeremića, Đilasa, Obradovića i Jovu Bakića – koje predsednik imenom prozove da ga biju, a predsednik pritom kaže: „Ja sam sam, a vas petorica“, koliko tačno ljudi će doći da bije predsednika?

– Četvorica! – javiće se onaj štreber iz prve klupe koji zna da Jeremić plus Đilas plus Obradović plus Jovo Bakić, prostim sabiranjem, čine četiri čoveka, takozvanu četvoricu.

Međutim, u savremenoj Srbiji čak ni matematika nije skroz egzaktna nauka, pa se rezultati sabiranja jednocifrenih brojeva dobijaju tako što gledate televiziju gde predsednik čita tačna rešenja zadataka iz matematike, te ponekad ispadne da jedan plus jedan plus jedan plus jedan nisu četiri, nego su, dabome – pet!

– Petorica, deco! – reći će i učiteljica dok na tabli ispisuje takozvanu Predsednikovu opozicionu teoremu koja glasi: „Ako imate jednog Jeremića, kome dodate jednog Đilasa, pa im onda dodate jednog Obradovića, i na kraju dodate jednog Jovu Bakića, dobićete tačno pet Vuka Jeremića, Dragana Đilasa, Boška Obradovića i Jova Bakića“.

– Ali zašto? – biće deprimiran onaj štreber iz prve klupe.

– Pa zato što po Predsednikovoj teoremi nije bitno da li je njih četvorica ili petorica, eventualno šestorica, nego je bitno da je predsednik sam! Dakle, ako predsednik njima četvorici kaže: „Ja sam, a vas petorica!“, potpuno je nebitno koliko je njih, najvažnije je da je predsednik sam, neustrašiv, nepobediv, neukrotiv, neumoljiv & neodoljiv.

– Ali to ne može u matematici! – reći će onaj frustrirani štreber iz prve klupe.

– Može, itekako! A tebi Jovanoviću, roditelji zbog ovoga da dođu u ponedeljak u školu. Ja sama, a tvojih roditelja petorica! – ciknuće učiteljica.

Predsednikova teorema „Jedan od pet među četvoricom“ podrazumeva da je opozicija u većem broju od do sada poznatih matematičkih pravila samo u pojedinim slučajevima, kada treba pokazati da on sam može na njih petoricu kojih ima četiri.

Drugi deo Predsednikove teoreme glasi: „Ako se na jednom mestu skupi 35.000 građana protiv predsednika, prostim sabiranjem 35.000 građana dobićete rezultata da ih nema više od 7.000“.

– Zato što pri sabiranju 35.000 građana, jednog pišeš, a pet pamtiš – piše u razradi drugog dela Predsednikove teoreme, kada treba pokazati da opozicije u stvari ni nema, sem one petorke, sastavljene od četvorke.

I plus nekih sedam hiljada koji se najbolje sabiraju matematičkom spravom zvanom dron, specijalnom vrstom digitrona kojim zna da rukuje samo Željko Mitrović, ovlašćeni svesrpski rukovalac digitdronom.

Kad smo utvrdili da opozicije uvek ima onoliko koliko izračuna predsednik, a nikako koliko izračuna matematika, što je zaključak predsednikove teoreme, valja utvrditi šta radi opozicija sem što je uvek ima manje kad je ima više, i što je uvek ima više kad je ima manje.

– Pozivam ih da ne kukaju više i ne plaču po novinama – rekao je predsednik opisujući opoziciju kao skupinu ljudi koje nekada ima manje, nekada više, ali je njihov osnovna delatnost: plakanje i kukanje po novinama.

Opozicija bi zapravo trebalo da se ugleda na predsednika i da počne da kuka i plače po televizijama, a ne po novinama, međutim i tu postoji izvestan problem – na televizijama nema termina gde bi opozicija plakala i kukala, jerbo je sve termine za plakanje i kukanje zauzeo predsednik, svetski rekorder po plakanju i kukanju u direktnom prenosu.

Kada je predsednik Vučić, kažu očevici, u vreme dok je bio generalni sekretar radikala 2004. otišao da brani Srbe na Kosovu, pet puta su ga vraćali s mosta koji spaja dve Kosovske Mitrovice, jer je on uporno kretao ka albanskom delu da se sam obračuna sa Albancima, a njegovi saradnici su ga odvraćali kad god krene, grleći ga, vukući ga za rukav i govoreći: „Nemoj, brate!“

Tako da i ovaj obračun kod AV korala sa opozicijom, tačnije njih petoricom kojih ima četvorica, u stvari dobro poznat potpis predsednikog čojstva i junaštva – on sam, njih bar pet puta više, a svi ostali viču: „Nemoj, predsedniče!“