
Bilo je to ovako - vraćamo se pretprošlog vikenda iz Kotora sa CIM foruma, regionalnog medijskog festivala, gde smo Ante Tomić, Zoran Kesić i moja malenkost imali panel koji se zvao “Jesi li video šta smo preživeli?”
Panel bio super, festival takođe, ljudi iz cele bivše Jugoslavije, pozitivna energija, belo vino, lozovača i riba na žaru. I kao što to obično biva, sve što je lepo ima kraj, pa smo u nedelju mi učesnici festivala iz Srbije sa tivatskog aerodroma poleteli ka Beogradu.
U avionu mesta su numerisana, sedim pored prozora, pored mene u sredini sedi Olivera Kovačević zvana Olja, urednica na RTS-u, a na sedištu kraj prolaza sedi neka žena sa bebom. I tako mi, koleginica Kovačević i ja, za tih 35 minuta leta malo ćaskamo, ćaskamo, na kraju, ko što je i običaj, sletimo.
Olja pita: “U kom si delu grada?”
Rekoh: “Centar”.
-Ako nemaš prevoz, možeš sa nama do centra, kolima smo... - ponudila se Olja.
I izlazimo mi sa aerodroma, Olja, njen Borko i ja, ulazimo u lift koji vodi do parkinga, kad smo izašli iz lifta, uočim pet, šest paparaca kako nas slikaju.
Neko je objasnio da su to paparaci koji čekaju estradne zvezde kada se nedeljom vraćaju sa tezgi po belom svetu, pa posle to ide u emisiji “Paparaco lov” i po režimskim žutarama.
Rekoh, super, mi se ne vraćamo sa tezge za Srpski kulturni klub u Obersdorfu, ali ako je tu paparaco Informera, već vidim naslov - Žuta Olja, Žuti Borko i Žuti Draža vraćaju se iz nostranstva gde su dobili instrukcije za obojenu revoluciju. Našalim se, naravno.
Našalim se, uđosmo u kola i odosmo ka centru.
Blic je istog dana objavio paparaco storiju pod naslovom; “Olivera Kovačević i Borko Stefanović uhvaćeni zajedno na aerodromu: On suvozač, ONA ZA VOLANOM U ŠIK IZDANJU, a oči bode skupocena torba”. Srećom, oči im je više bola torba, nego ja, valjda nisam tako skupocen.
A i izgledao sam, ruku na srce, ko nosač kofera, pa me valjda nisu primetili.
Informer dve nedelje nije objavio ništa, te sam se, očekivano, zabrinuo da im se nije nešto desilo.
Tek dvanaestog dana, konačno, nisam više brinuo da se Informeru nešto desilo, jer je Informer objavio fenomenalan tekst pod naslovom: “Bomba-priča: Kako je jedna vožnja otkrila medijsku zaveru - u glavnim ulogama Borko, Žuta Olja i Draža Petrović!”
Dobro je, nije im se ništa desilo, jer kako bismo živeli bez njihovih tačnih, objektivnih i preciznih informacija.
U tekstu piše: “U glavnim ulogama ove priče su Olivera Kovačević, nezvanična glavna urednica RTS i desna ruka direktora Dragana Bujoševića, njen nevenčani suprug Borko Stefanović, desna ruka tajkuna Dragana Đilasa i potpredsednik SSP, i Dragoljub Draža Petrović, glavni urednik "Danasa"!
Naime, Kovačevićeva je snimljena kako na aerodromu čeka svog partnera Stefanovića da je negde preveze. Poznato je da je Olivera Kovačević javno podržala blokadere, kada je izašla na terasu RTS u crvenim rukavicama u trenutku kada su zgradu Javnog servisa blokiraju takozvani "studenti", čime je jasno aludirala na "krvave šake", simbol blokadera u Srbiji, ali i terorističke organizacije Hamas.
Blokaderi imaju podršku i SSP Dragana Đilasa, ali i njegovog bliskog stranačkog saradnika Borka Stefanovića. Ovde je ‘veza’ više nego jasna”.
E, tek sad ide zaplet: “U ovoj priči, međutim, mnogo je interesantnije to što se na aerodromu zajedno sa Kovačevićevom našao i Draža Petrović, koji nije odbio prevoz Borka Stefanovića. Taj isti Petrović, samo nekoliko dana nakon što je ovaj snimak napravila TV Pink u svojoj emisiji "Paparaco lov", branio je novinarku Dušicu Telesković posle intervjua sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem na RTS, u kojem se ponašala maltene kao blokaderka!?! Da li je razgovor u "tri oka" Stefanovića, Kovačevićeve i Petrovića tokom pomenute vožnje sa aerodroma "kumovao" svemu ovome? Zaključite sami”.
Pih, razočaran sam bio malko, jerbo se od uglednog Informera uvek očekuje nešto više i genijalnije. Ovako je ispalo da smo nas troje 10 dana pre intervjua sa Vučićem koji je vodila novinarka RTS-a Dušica Telesković, koja se inače zove Anica, dok se samo u Informeru zove Dušica, spremali pakleni plan, u tri oka, mada nas troje inače imamo po dva oka, što u ukupnom zbiru iznosi šest očiju.
I moram priznati da jesmo. Informer je konačno napisao istinu.
Ideja je bila moja a Olja se oduševila. Rekao sam: sipajte Vučiću nešto u čaše vode pre emisije, neku halucinogenu supstancu, pa da ispadne glup, bahat, nevaspitan i nenormalan tokom intervjua sa Dušicom Telesković, poznatijom kao Anica.
Dok sam gledao intervju, shvatio sam da me Olja poslušala. Nešto su mu sipali u piće pa je Vučić penio, bečio se u kameru, lupao gluposti, dobacivao ko đilkoš u kafani, prekidao odjavnu špicu, nevaspitano vređao novinarku, te na kraju pobegao iz studija zajedno sa bubicom još pre nego što se emisija završila.
-Ha, ha, ha - al smo ga zeznuli, bio sam ponosan na našu medijsku zaveru dogovorenu u tri oka na reaciji Surčin - centar Beograda.
Eto kako mali spontani dogovori mogu učiniti da Vučić ispadne jadan, čak i u očima svojih birača. To su male pobede velikih majstora medijskih zavera.
Baš me je zanimalo šta su mu tačno sipali u čašu vode, jer to bi mu trebalo sipati uvek kada ide na televiziju, i pašće sam s vlasti do kraja avgusta.
A da li su mu na RTS-u nešto sipali, ili je Vučić sve to sam, što bi rekao Informer na kraju onog teksta - zaključite sami.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare