Oglas

Najlepše epske pesme o Gazivodama

Draža kolumna opšte, N1
N1

Vučićev pradeda Rade iz Čupuljića kod Bugojna bio je kapitalista, bogat čovek, kako je pričao sam Vučić. Pradeda Rade i deda Anđelko toliko su voleli Rusiju, kazivao je svojevremeno Vučić, da su se, sa dedinim bratom Nikolom, jednom prilikom uputili iz Čipuljića u Moskvu na konjima. Svi Vučići su izgleda mnogo voleli konje, od pradede Radeta do praunuka Aleksandra.

Oglas

Rade, Anđelko i Nikola natovarili su bisage i krenuli za Moskvu, ali su stigli samo do Doboja.

Predsedniku Vučiću se pre neki dan desilo nešto slično, ali u suprotnom pravcu. On naime mnogo voli Kosovo, skoro ko pradeda i deda. Pa je pre neki dan zamolio jednog bliskog prijatelja da vrati konju glavu i na tom kompletiranom konju krenuo je da odbrani srpske Gazivode, na Kosovu, ali je umesto na Gazivode, stigao u Čupuljiće kod Bugojna.

Tamo je obišao renoviranu kuću dedova i pradedova, dok su na Gazivodama rušili srpske kuće i vikendice, a, gle čuda, to isto se desilo i oko bombardovanja 1999. - dok su Srbi sa Kosova iseljavali iz svojih kuća, on se useljavao u mali trosoban stan na Novom Beogradu, koji je dobio od Vlade Srbije za zasluge koje je imao kao najgori ministar informisanja u istoriji vaseljene.

Dok je putovao ka Gazivodama, a ispostavilo se ka Čupuljićama, predsednik je u nekoj kafani snimljen kako peva pesmu „Ja sam momče sa Kosova“, čime je sam sebe ubedio da je na Kosovu, iako je zapravo bio u nekoj usputnoj kafani, trezan ko Centralna otadžbinska uprava.

Elem, od ukupno tri stvari za koje je predsednik Vučić obećao da ih neće dati, Srbiji su preostale dve najvrednije - Bratislav Gašić i Zlatibor Lončar. Tako da je predsednik ispunio tačno 66,67 odsto od svoja tri obećanja o „nedavanju“. I to je odličan procenat.

„Ne dam Gašića!“, ispunjeno obećanje.

„Ne dam Lončara!“, ispunjeno obećanje.

„Ne dam Gazivode!“, nije ispunjeno obećanje, ali ako smo dali Gazivode, bar smo sačuvali Zlatibor.

Zlatibor će zauvek biti naš, Srbi ionako mnogo više idu na Zlatibor nego na Gazivode.

"Volim ovog Vučića što ovako lako klekne" - samo što nije rekao Bratislav Gašić, sastavni deo Srbije, dok je gledao kako bageri ruše srpske vikendice i motele po Gazivodama, dok je predsednik bio na turneji do Čipuljića, na kojoj su ga pratili mnogobrojni „čepuljići“.

Da je neki slepi guslar uzeo da piše pesmu o rušenju srpskih vikendica i hotela na Gazivodama, ona bi svakako bila kratka:

Poletela sa Kosova ptica,

nema više srpskih vikendica.

Poletela dva gavrana bela,

nema više ni srpskih motela.

Poletela sa Kosova roda,

nema više srpskih Gazivoda.

A u Bosni, olešen od pića,

pesmu peva grof od Čipuljića.

Pesmu peva, obrće ćevapi,

dok biračko telo ne izlapi.

Pesmu peva, vratiće se rode,

Koji će nam andrak Gazivode?

I nazdravi, pa iskapi piće,

Dam Gazivode, ne dam Čipuljiće!

Predsednik mora da je primetio da su vladari takozvane Republike Kosove bedni plagijatori njegovih ingenioznih ideja.

"Sem što su plagijatori, oni su i nešto manji kompletni idioti od ovih mojih kompletnih idiota" - nije rekao predsednik, ali se ispostavilo da je akcija rušenja na Gazivodama sprovedena identično kako je on savetovao „kompletne idiote“ iz Savamale još 2016. Bespravno, ali - po danu.

"Slučajno nisam znao za tu akciju, a da jesam, rekao bih im: Rušite u po bela dana, dajte i meni jedan bager da rušim!" - kazao je predsednik kada su ga pre 10 godina pitali o noćnom rušenju u Hercegovačkoj, želeći da ukaže kako je ta bespravna akcija odlična, jedino je problem što se rušilo noću, a mnogo bolje je bespravno rušiti danju.

Noću ispada da nešto kriješ, dok danju ništa nije sumnjivo, osobito nije sumnjivo kada jedan od bagera vozi stub vladavine prava u našoj zemlji, tadašnji premijer. Koji pored svih talanata koje ima, zna da vozi i bager.

Tako da je pravo čudo da predsednik nije seo u svoju škodu i krenuo na Gazivode na najveću bitku bagerima u istoriji, gde bi on na albanske bagere krenuo srpskim bagerom, koji bi kao i svaki veliki vojskovođa svojeručno vozio.

Ili što bi slepi guslar rekao:

Spevaću vam jedan lepi šlager,

Znam da vladam i da vozim bager.

Crkla mi je moja lepa škoda,

kad sam pošo put Gazivoda.

Uzjaho sam onda jednog konja,

ja sam faca, nisam neki šonja.

Nije bilo kosovskoga boja,

odveo me konj put Doboja.

Konj je jedno jako čudno biće,

odveo me čak u Čipuljiće.

Dogodine neće biti greške,

do Kosova probiću se peške.

Zaplako sam ko da ribam ren,

dogodine nek se spremi Prizren.

Neće Kurti imati državu,

aoj konju, vrati onom glavu.

Teme

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Pratite nas na društvenim mrežama