
Ima onaj vic kada zli vuk zakuca na vrata kuće u kojoj žive tri praseta i čekaju svoju majku da se vrati iz šopinga. Kuca tako vuk, kuca, a tri praseta upitaju: „Koo jeeee?“
Zli vuk kaže:
„To sam ja, vaša majka. Otvorite.“
A prasići će:
„Kaži nam šifru!“
Zli vuk se onda seti šifre koju su prasići dogovorili sa majkom, jer je čučao u žbunju i prisluškivao kada je majka prasica odlazila u šoping.
– Sisaj sisu! – izgovorio je vuk šifru.
A onda su mu prasići rekli:
„Ma sisaj ti nešto drugo, imamo špijunku, glupane.“
Pre neki dan, kada su studenti namerili da na Svetog Savu dođu u Hram Svetog Save i obeleže školsku slavu, vrata hrama bila su zaključana.
– Kuc, kuc – kucali su mali slatki studenti.
– Ko je? – pitao je patrijarh Porfirije, čuvar trona Svetog Save i noćni čuvar Hrama Svetog Save.
– To smo mi, gospodine patrijarše Srpske pravoslavne crkve, to smo mi mali slatki naprednjaci – pokušali su studenti da zavaraju patrijarha, ali je patrijarh tražio šifru.
– Uskliknimo s ljubavlju, svetitelju Savi – rekli su studenti šifru za ulazak u Hram Svetog Save, koja se generacijama prenosi s kolena na koleno.
A patrijarh je gledao kroz špijunku ulaznih vrata Hrama Svetog Save i znao da studenti hoće da ga prevare.
– Em što u hramu imam špijunku, em to nije prava šifra – rekao je patrijarh radosno.
– Pa koja je prava šifra? – pitali su studenti.
– Prava šifra je: „Uskliknimo s ljubavlju, svetitelju AV-i“ – objasnio je patrijarh Porfirije, koji je odavno zaboravio na svetosavlje i svetosavske principe i potpuno se posvetio svetoAVlju i svetoAVskim principima.
Svetosavlje je život po Jevanđelju, ljubav, smirenje, služenje drugima, dok je svetoAVlje učenje sasvim suprotno: život po Jebanđelju.
A Jebanđelje je deo Svetog pisma čije osnovne postulate možete gledati svakog dana na TV Informer. Ukratko, princip svetoAVlja je: ubi u pojam bližnjeg svog i ne veruj nikom sem Svetom AV-i.
SvetoAVlje propoveda da se imamo moliti samo Svetom AV-i, zbog čega je i promenjena Svetosavska himna u SvetoAVsku himnu, koja se peva svaki dan po većini srpskih hramova, sem onih u Diseldorfu i celoj Nemačkoj.
Od svih srpskih vladika, najsvetosavskiji je proteran čak u Diseldorf i celu Nemačku da ne smeta idili koja je napravljena između Svetog AV-a i naslednika trona Svetog Save, patrijarha Porfirija.
Pa patrijarh po ceo dan peva:
Uskliknimo s ljubavlju
Svetitelju AV-i
Srpske crkve i škole
Svetiteljskoj glavi.
Tamo venci, tamo slava
Gde naš srpski pastir AV-a.
Pojte mu, Srbi,
Pesmu i utrojte!
Blagodarna Srbijo,
Puna si ljubavi
Prema svome pastiru
Svetitelju AV-i.
Celo Srpstvo slavi slavu
Svoga oca Svetog AV-a.
Pojte mu, Srbi,
Pesmu i utrojte!
Hram Svetog Save, objasnili su iz SPC-a, radi do 20 časova, pošto se hramovi Srpske pravoslavne crkve odavno ne razlikuju od šoping-molova. Mada čak i šoping-molovi rade do 22 sata, pa bi trebalo razmisliti da se po tom principu produži i radno vreme Hrama Svetog Save. Jer ako može Galerija da ima produženo radno vreme, može i Hram.
Hram Svetog AV-a je svuda oko nas i radi non-stop. Sveti AV-a vas budi u jutarnjim programima, zatim oko 11 sati, kad se završi jutarnji program, Sveti AV-a ima specijalni program kada učimo osnovne principe svetoAVlja.
Na primer, Sveti AV-a ima običaj da iznenada bane na neku svetoAVsku manifestaciju, na primer sednicu Vlade, i da ih blagosilja tako što sa ministrima briše pod, baca prokletstvo na onog kome baš u tom momentu zazvoni mobilni telefon, lupa čvrge državnim sekretarima i maltretira direktore javnih preduzeća sve dok ne počnu da mu ljube ruku.
Uveče je Sveti AV-a na Kolegijumu Informera, svetoAVskom pravoslavnom organu za koji je potreban specijalistički konzilijum.
Hram Svetog Save je na Vračaru, dok je Sveti AV-a najpoznatija srpska vračara. Kao takav, sve zna šta će se desiti i to unapred. Zna šta će se dešavati svuda u svetu i, kao i svaka vračara, izdaje i recepte za preživljavanje: recimo, njegova je procena da se treba sakriti pod kamen dok ovo ne prođe. Pa njegovo zlatno doba sve više prerasta u kameno doba.
Sveti AV-a je Srpsku pravoslavnu crkvu pretvorio u sigurnu kuću za đavole i đavolčiće. Nema tog đavolčića i đavola koji nije odlikovan nekakvom gramatom ili ordenom SPC-a – od Dragana J. Vučićevića do četničkog vojvode Šešelja, osuđenog za najviši domet svetoAVlja – zločine protiv čovečnosti. Te nam je u Srbiji postalo đavolski dobro.
Tako da nije ni čudo da je od Svetog AV-a i Bog digao ruke.
Kažu da je Sveti AV-a hteo da se izvini Bogu pa je jednog dana zakucao na njegova vrata. Bog mu je tražio šifru kako bi mu otključao.
-Sisaj sisu! - rekao je Sveti AV-a.
-Ma sisaj ti nešto drugo, imam špijunku! - kazao je Bog i od tada Sveti AV-a i sam ima utisak da je od njega i Bog digao ruke.
Greota, ali Bog izgleda sve vidi i bez špijunke.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare