Oglas

Novi atentat na besmrtnog

ljubodrag stojadinovic kolumna genericka opšta
N1

Niko mi nije javio da su jurodivi osvojili sajt N1 i nadam se da neće.

Oglas

Tako to ide sa čuvanjem ostataka slobode: postojanje prostora da kažeš šta si naumio, pa kako bude. U tom poslu neizbežan je uvid u sopstvenu hrabrost, ako je reč o tome. Koliko sam lično kriv za spuštanje otrovne pomrčine? Ta krivnja nikako ne može da bude mala, mada verujem da sam uradio sve što sam mogao. A to je bilo nedovoljno.

Pravili smo se mrtvi dok se poremećeni nasilnik pretvarao u monstruma. I sada je izašao iz kaveza, oslobođen i onih neznatnih granica i obzira koje je imao. Bez razuma i kontrole, sam sa svojim žrtvama.

Svi koji su gledali prilog iz Bora i njegovu svirepost prema jednoj majci, svakako znaju o čemu se ovde govori. Zato i ne može biti reči o uvredi nego o socijalnoj dijagnozi i uvidu u nesporne izbezumljene ispade. I o parametrima koji takav uvid nude kao realan. To bi morali da vide i čuvari njegovog božanskog kipa koji su sami stvorili od blata i slame.

Pre dva dana u Kraljevu su uhapšeni ratni veterani, nekadašnji pripadnici 63. padobranske brigade. Oni se sumnjiče da su u „saizvršilaštvu izvršili krivično delo protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije.“ Oni su od decembra do februara, kako se kaže, dogovarali nasilnu promenu ustavnog uređenja Srbije i svrgavanje najviših državnih organa. Tako što su, kako se kaže, dogovarali nabavku oružja i napad na život i telo predsednika Srbije, njegove supruge i dece, tako što bi ih ubili, kao i napad na pripadnike policije, tako što bi im naneli telesne povrede.

Zanimljiv je komentar ovog somnabulnog opisa atentata od strane nedostižne mete. A ona, (meta) kaže: „Trebalo je da mi tuku dete. Da crkne i da ga kolju. I to nije rekla kazala, imamo sve snimljeno, kao dokazni materijal.“

Morao bih da se presaberem, da vidim jesam li sve razumeo. Dakle dvojica veterana iz Kraljeva su odlučili da uzmu stvar u svoje ruke. Stvari potrebne za navedeni obred, opisan satanskim jezikom, nisu imali pri sebi, nego su seli i više od dva meseca se dogovarali kako i kojim priručnim oružjem (lovački karabini, krateži, samostreli, ćuskije, bradve i sekire, čeze za prevoz zaverenika?) da sruše poredak i ubiju boga i ono što je u njemu.

Pojedinac za takav poduhvat nije bio taman, nego najmanje dvojica, pa su se došaptavali, udružili i sklopili zaveru. Po oceni nadležnih, takva udarna grupa je bila sasvim dovoljna za prevrat. Nisu imali oružje, nego su dogovarali gore navedenu nabavku. A onda bi ubili „predsednika“ i njegovu porodicu, a pripadnicima MUP-a, tokom posla koji su naumili, naneli lakše i teške povrede.

Čovek koji vlada svim našim resursima, pa i mislima, dakle najumniji među svima, rekao je, da podvučem: „Trebalo je da mi tuku dete. Da crkne i da ga kolju!“ Taj navodni plan o klanju dece, preneli su danas svi štampani dvorski leci, uz prigodno naricanje.

Priznajem da nisam dorastao logici organa gonjenja, niti kognitivnom sklopu vladaoca koji tako slikovito govori o „crkavanju“ i klanju tek posle toga. Ne znam, dakle, jesmo li mi u stanju da razumemo svet oko sebe i kako smo svojim pristankom dovedeni pred stratište! Samo znam da smo potpuno najebali! Prosto mi dođe žao monstruma i njegovih podanika. Neprekidno su na opelu za svog večnog mrtvaca, a crnilo je boja koja postaje srpski barjak.

Nije jedino on odgovoran za stanje u kome je zatečen ovih februarskih dana. Mi smo ga zapustili, dozvolili mu sve. Da od nas stvori zatočenike bez uma pred kojima je moguće učiniti ili reći bilo šta, pa i to što je rekao. Teško oštećen, nezaštićen od sebe i strašan u odsustvu bilo kakve kontrole. Takav kao što ovde beše ovlaš opisano, dao je da se deo pravosuđa i većina policije pretvori u njegov idiotski nasilnički servis, koji svoje nalaze obrazlaže srećnim teletabisima. A oni mogu da prežive još koji dan, dok im čudovište pazi na državu.

Šta mi radimo dok nam se ovde spušta mrkla noć, u kojoj poludeli siledžija može da uradi sve što mu se prohte? Sve dok ljudi koji bauljaju po tmini i bez znanja šta ih tu drži, gde idu i zbog čega - ne polude makar isto toliko - i potraže bar malo svetlosti i nešto vazduha. Tako to ide u parnim kotlovima. Kad se zatvore svi ventili - puca sve, i nema sile božije ili ljudske koja bi to sprečila.

Teme

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Pratite nas na društvenim mrežama