
Vučić je pobedio! Onaj deo raje koji nije uspeo da ubedi da je mesija, ubedio je da smo mi sotona. Kampanja koju je vodio deceniju protiv nezavisnih medija dala je rezultate. Klica njegovih targetiranja primila se svesno ili podsvesno kod velikog broja građana koji, iako ne veruju njemu, ne veruju ni nama.
Samo mala oaza kritički navijenih mozgova, shvata nužnost postojanja slobode u medijima, i nažalost, onih koji su primorani istima da polete u zagrljaj, kada im mečka zaigra pred vratima, a institucije ne reaguju. Ostaje samo pitanje - šta bi bilo da nas nema? Zamislite kako bi izgledalo deset i kusur godina unazad - u mraku!
Zavrteo se na nacionalnim frekvencijama spot protivu televizija N1 i NovaS. To što se u isto vreme pojavio isti sadržaj, govori da na čelu propagandne mašinerije stoji isti urednik, te da sva ta glasila nemaju apsolutno nikakve veze sa novinarstvom. Cilj - otvaranje lova na novinare nezavisnih kuća. Posledica - guranje zaslepljenih i zaluđenih na ivicu, koja se lako prelazi, posle čega nema nazad. Ishod - može biti koban, katastrofalan. Sve u nedelji kada Vučić sprema kapitulaciju protiv Rio Tinta. Tako to biva - on izdaje, a mi izdajnici.
Zamerka veli ovako - ni vi niste nezavisni, tražite mu svaku grešku, svaku grešku ove vlasti, ne umete ni da pohvalite ono što je dobro. Je li? Podela vlasti u državi na zakonodavnu, izvršnu i sudsku služi kako bi, pored podele posla, postojala i kontrola vlasti međusobno. Tako to funkcioniše u državama sa razvijenim sistemom. Mi to nismo. Kod nas ne postoji podela vlasti, već su sve grane podređene vladavini jednog čoveka, njemu služe i niko ga živ ne kontroliše. U takvoj autoritarnoj atmosferi, svuda na kugli zemljaskoj, pa i u ovom našem malom balkanskom sokaku, jedinu prepreku apsolutnoj samovolji bahatosti čine nezavisni mediji. Kako?
Ovu vlast ne kontroliše niti jedna institucija. Podredili su sebi tužilaštvo, policiju, sudstvo. Dakle, niko ih neće sprečiti u nepočinstvima, što smo mogli da vidimo tokom skoro decenije i po vlasti. Zamislite šta bi tek radili da javnost nije saznala i čula za sve silne afere. Budite dovitljivi i maštoviti pa dobacite do scenarija u kojem vlada aspolutni mrak. Koliko god da budete pesimistični i destruktivni - nećete preterati, oni mogu i gore od toga. Zato kada neko kaže za nezavisne medije da su opozicioni - jesu. Opozicija su bezumlju, lažima, krivotvorenju, kršenju zakona, manipulaciji i svemu onome što je sinonim za ovu vlast.
Ko god je upro prstom u nas i rekao - vi ste isti, samo sa druge strane, verujte, dotrčao je kod nas kad mu je dogorelo do noktiju. Kad je zlo ušlo u njihovu avliju, nisu imali drugog izbora, nego da se obrate nama. Shvatajući tada koliko su bili u krivu, jer mi nismo ni na jednoj, osim na strani istine i interesa javnosti. Zato je važno da im pratimo svaki korak i ukazujemo na svaku grešku u koracima. Niko to ovde ne radi zato što nekoga voli ili mrzi, već se plašimo scenarija u kojem istina u potpunosti zamre.
Samo ove nedelje... Šta bi bilo da kamere N1 nisu zabeležile kako policijski službenik maltretira ženu koja prelazi ulicu? Niko za to ne bi znao, kao što ne bi znao ni kako su prebijani ljudi na prethodnim protestima. Gde biste videli i čuli da trudnice na plus 40 skapavaju u porodilištu? Gde biste saznali za sve one primere akušerskog nasilja, kojem su svedočile majke u našem programu i programu TV Nova. Da li bi neko znao u čitavoj državi da su Slobodan Milenković i tim časnih službenika otkrili državni projekat "Jovanjica"? Ko bi živ čuo šta se dešavalo oko klana Belivuka i koje su strukture tu umešane? Setite se samo helikoptera, 24 stana, rušenja u Savamali, lične karte brata Andreja, svih mogućih stvari koje su u javnost dospele zahvaljujući nekolicini nezavisnih medija (televizija, dnevnih listova i nedeljnika, nekoliko istraživačkih mreža i kuća). Zamislite u kakvom bismo mraku i samovolji kriminalne grupe živeli da svih tih nije bilo.
"Znam koliko me je koštalo moje ponašanje i ne smatram da sam izgubio rat. Izgubio sam bitku jer sam je vodio sa čovekom koji ima sve pozicije moći i koji je porobio sve instrumente vlasti. Takva bitka nije mogla da se dobije, niti se tu radilo o budalastoj proceni da može. Ali je morala da se vodi. Znam da me je koštala, međutim, znam i koliko bi me koštalo da je nisam vodio". Za kraj sam ostavio ove reči Duleta Vujoševića. Pa, da ih ponovimo. Možda je Vučić uspeo. Možda su kolege platile, plaćaju ili će platiti cenu borbe. Ali, svi mi dobro znamo - koliko bi koštalo da ovu borbu nismo vodili.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare