Simo Spasić za premijera

Kolumne 29. jan 202510:41 18 komentara
N1/Miljan Ristić

Očito je da nitkov ostaje bez moći, iako to nije skroz razumeo. Odbacio je Vučevića poput prljavih gaća, a takve ih je i obukao. Vučević je kamen koji je bačen da bi se brže bežalo u spas. Pre dve večeri Jovo Bakić je pozvao onoga da se preda. Jovo je bio teatralan mimo svog običaja, ali njegov je govor imao neku epsku snagu, taman koliko je potrebno za ustanak u toku.

Neće se predati dok se ne oproba u još jednoj velikoj prevarnoj radnji sa izborima. Možda neće ni tada a možda će morati pre. U pobunama se nikada ne zna. Kad ne formira vladu za 30 dana, raspustiće parlament i probaće ono što najbolje ume: da ukrade volju građana, kao i uvek do sada. Uz pomoć svojih lupeža i Miletovih legionara koji imaju mesto rođenja ili boravka gde požele, uz desetak adresa za svakog i par rezervnih otadžbina.

Ali, ta zamisao izgleda više nije moguća. Kako stvari stoje, takvi izbori neće biti održani. Vreme je da srpska opozicija i građanstvo krenu svom snagom u razbijanje te poslednje iluzije.

Moguće je da u glavi, razorenoj ludilom, samoljubljem i strahom, odjednom zaiskri plamičak razuma koji bi bio sumnjiv i sa takvim varničenjem. Prava odluka bi mogla ipak da bude predaja, kako nadahnuto i opravdano ljutito reče Jovo, ali ako mu se baš ne da i misli da nema kome – mogao bi da skrpi vladu sa novim mandatarom. Ako se pre toga parlament ne raspadne i raziđe sam od sebe, onako suvišan i štetočinski ustrojen – taj kabinet bi bio smandrljan za posao koji će mu brzo biti oduzet.

Pročitajte i:

Kako bi ishlapeli gazda ako je već nauman da bira, izabrao novog premijera i iz kakve ponude? Pogledajte sve mogućnosti, sav taj inventar kadrova nastao je iz pustih pripizdina, provincijskih bircuza, seoskih bakalnica, apsana i bunjišta gde su naprednjaci selektirali svoje političke zvezde.

Ništa nije ostalo od boljeg štofa. Potrošio je Anu u tri mandata, Vučevića odmah, ne dajući mu da se razmahne. A premijer je bio svestran – oprobao se i kao polemičar sa ovom kolumnom. Žalim za takvim državničkim formatom koji se utepao nastojeći da nešto objasni pisanjem. Pogledajmo: Šef je ionako nameravao da najuri dosadašnje ministre.

Možda je zgodan delikatni Gaša, trenutno zauzet položajem ikone u srkvi svetog Jovana. Idealan za poslednjeg premijera tako čist i osveštan. Ali, taj se izgubio negde u sistemu odbrane tražeći cokule i gležnjake za nove regrute. Vrhovni očekuje trupe koje će ga voleti. I ostali kandidati sa na tankoj granici muke i sažaljenja. Teško je bilo koga od njih rastaviti od podmuklosti i alavosti.

Rešenje je tu, pred očima osakaćenog despota koji daje sve konje za kraljevstvo. To je Simo Spasić, arhaični primerak alfa naprednjaka. Figura dostojna svih počasti i lice za sve zidove.

Simo kao premijer nikada ne bi dozvolio da njegova vlada padne, uveren je da to nije moguće. Vladao bi uz pomoć dekreta i megafona. Tako bi ga resorni ministri bolje čuli. Nije mu poznato šta je to dekret, ali ništa za to. Nikada on ne bi podneo ostavku iz moralnih razloga, nije upoznat sa postojanjem te kategorije niti je bilo ko uočio njene primese kod te sveobuhvatne ličnosti.

Simo je glasan, nepristojan, grub, nasilan i slabo stoji sa misaonim procesima. Idealan za obavljanje najvažnijih državnih poslova. Prvi posao – dodatno ukinuti sve medije koji se javljaju mimo njegove vladajuće volje. Stekao je ugled putujućeg Informera, ulični kolporter najprljavijih vesti koje se valjaju iz njegove znamenite glave. Uzeo bi paora Bulatovića za zamenika, taj ga je na nekom protestu izmlatio, ali Simo ništa ne pamti. Sada su na istoj strani.

U nešto boljim godinama nego što su ove, Spasić je stekao ugled čuvara porodičnih vrednosti. Silovao je zakonitu ženu i tako postao alfa zver u ergeli pastuva sekte. Stekao ugled ljubavnika kome se ne može odoleti.

Često je na galeriji skupštine, odatle dobacuje svima za koje mu se učini da govore nešto što mu nije po volji. Svoju je nasilnost stavljao na probu napadajući i žene na ulicama, i nekoliko puta je u svojstvu razjarenog srpskog mužjaka dobio šamare, tašne i kišobrane.

Sa navedenim osobinama pogodan je da bude na užim sastancima koje drži Šef, i on ga trpi sve dok može. Ume da kaže: ućuti bre Simo! I Simo ućuti iako ima mnogo reči u sebi. To ga čini pogodnim za dužnosti na samom vrhu.

Bavljenje Simom Spasićem na ovom mestu i te kako ima smisla. Već sam naveo imena nekih kandidata koji bi mogli da zasednu u stolicu Miloša Vučevića. Ali, niko od njih nije potpun.

Simo Spasić je skoro dovršen tip premijera. Primerak i za ovde i za svet. Atrakcija za sva putovanja i susrete na vrhu. Istinski glas naroda i njegova izvorna snaga. Folklorni izaslanik, violentni Srbin koji je dokaz da sa nama mora da se računa ozbiljno.

Neko je sinoć rekao da je je Vučić čovek koji od ove zime ne postoji. Uz Simu Spasića postojaće bar još neko vreme. Simo daje pouzdanje i vraća posustalu snagu. Drugi primer šta sve možeš u Srbiji kad si balvan.

On može biti izabran za šefa nove vlade huljinog spasa makar iz jednog razloga: tamo boljeg nema!

Kadrovi rešavaju sve, govorio je drug Koba.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare