Boljšoj otkazao "Nurejeva", politička borba u pozorištu

Kultura 31. jul 201714:47 > 14:57
Shutterstock

Otkazivanje premijere predstave u moskovskom Baljšoj teatru o životu čuvenog baletskog igrača i disidenta Rudolfa Nurejeva, nije, kao što neki tvrde, naređeno iz Kremlja, već pre ukazuje na početak borbe za uticaj i moć u Rusiji posle odlaska s vlasti aktuelnog predsednika Vladimira Putina.

Balet poznatog pozorišnog i filmskog reditelja Kirila Serebrenjikova, na kojem se radilo od januara, bavi se provokativnim homoseksualnim i rodnim temama na simpatičan i otvoren način – u procerulim snimcima proba vide se muškarci u visokim potpeticama, navodi u autorskom tekstu za Forin polisi (Foreign policy) glavni i odgovorni urednik Karnegi portala u Rusiji Aleksander Baunov.

Baletsku predstavu o životu Nurejeva, biseksualcu koji je prebegao na Zapad 1961. godine, otkazao je u poslednjem trenutku direktor Baljšoj teatra Vladimir Urin. Kao zvaničan razlog navedeno je da baletski igrači „nisu bili spremni“, iako oni, kao i priličan broj ljudi koji su videli probe, veruju da je Baljšoj teatar mogao da otkloni sitne probleme u prvim nedeljama izvođenja.

AFP/PHILIPPE WOJAZER

Kritičari su glasno negodovali zbog otkazivanja i okarakterisali ga kao cenzuru iz sovjetskog perioda, odnosno kao direktan zahtev Kremlja za stopiranje predstave, suprotne konzervativnoj ideologiji ruske države.

Baunov navodi da je to gledište pogrešno, da je stvarnost kompleksnija i da ukazuje na pozicioniranje i borbu za moć pred očekivano podnošenje ostavke ruskog premijera Dmitrija Medvedeva pre ili posle predsedničkih izbora u martu 2018. godine, na kojima se takođe očekuje kandidovanje Putina za njegov poslednji mandat.

Dok je cenzura u sovjetskom periodu bila zvanična i sveprisutna, situacija je u današnjoj Rusiji drugačija, navodi Baunov. Cenzura, naročito u sferi kulture, postaje arena u kojoj se različite grupe i pojedinci, od antizapadnih aktivista do visokih zvaničnika, takmiče u konzervativizmu i tvrdokornosti, pokušavajući da zadobiju naklonost Kremlja.

 Direktor Baljšoj teatra, 70-godišnji Vladimir Urin, nije kulturni konzervativac, ali jeste birokrata i kao takav mora da vodi računa o svojoj karijeri, piše Baunov. Baljšoj teatar danas je spremniji da pomera granice nego što je bio nekad, ali on i dalje ima reputaciju Kremlja izvan Kremlja, prostora u kojem se tradicija mora poštovati.

Iako protivnici svrstavaju Serebrenjikova u isti koš s provokativnom pank grupom Pusi rajot i performans umetnikom i aktivistom Pjotrom Pavlenskim, on je do sada bio prihvatljiv reditelj za Baljšoj teatar. U Putinovo vreme izvedeno je mnoštvo kontroverznih predstava, a oni koji su videli probe, predstavu „Rudolf Nurejev“ opisuju kao provokativnu, ali ne i skandaloznu, prema standarima najpoznatijeg moskovskog pozorišta.

Čini se da su se ove godine stvari promenile. Čim je objavljeno da je njegova predstava otkazana, anonimni izvori u državnim ruskim medijima nagovestili su da je za Urinovu odluku zaslužan ruski ministar kulture Vladimir Medinski.

Konzervativni nacionalista Medinski, autor nekoliko knjiga o navodnim zaverama Zapada protiv Rusije, postavljen je na tu funkciju posle velikog talasa demonstracija protiv Putina 2011-2012. godine, što su mnogi intelektualci videli kao osvetnički potez vlasti zbog njihove podrške protestima. Medinski je više puta izjavio da umetnik ili ustanova koja dobija novac iz ruskog budžeta, ne bi trebalo da kritikuje Rusiju.

Iako kampanja koja predstavlja Medinskog kao zaslužnog za otkazivanje „Nurejeva“ ne otkriva ko je zaista odgovoran za to, ona nam govori da se Medinski pozicionira pred Putinom kao neko ko je spreman da uloži svoju reputaciju u odbranu suvereniteta ruske kulture od zapadnog uticaja. Ministar razume kakvi vetrovi duvaju u ruskoj kulturi i da se poeni stiču napadom na liberale, navodi Baunov.

Iako su pre Medinskog i Urina brojni verski, nacionalistički, konzervativni i antizapadni aktivisti napadali i prekidali izložbe, projekcije filmove i performanse umetnika, napad na „Rudolfa Nurejeva“ ovog meseca dolazi u specifičnom trenutku, kada se zvaničnici bore za eventualne pozicije u budućoj vladi, navodi Baunov. Za ministra kulture nema boljeg načina da to čini nego da staje u odbranu Baljšoj teatra, „Kremlja ruske kulture“, od navodnih perverznjaka.

Ruska vlada nije jedinstvena i frakcije u njoj imaju različita gledišta o ekonomskoj i spoljnoj politici, ali i o kulturi, a priča se da su neki zvaničnici bili užasnuti otkazivanjem „Nurejeva“. Oni ipak, po mišljenju Baunova, pripadaju gubitničkom taboru.

Od Putinovog povratka na mesto predsednika 2012. godine, Rusija je od zemlje bez ideologije postala tvrdjava tradicionalnih religijskih vrednosti. Napad na umetnika koji se suprotstavlja tim vrednostima znači potencijalnu naklonost Kremlja, odbrana tog umetnika je rizikovanje sopstvene pozicije. Kultura je postala granična linija koja deli one koji Rusiju vide integrisanu u moderne svetske tokove od onih koji žele da bude predvodnik otpora modernom, smatra Baunov.

Iako na prvi pogled može delovati da je Putin, koji javno govori o potrebi Rusije da se odupre dekadenciji sa Zapada, zapravo portparol konzervativaca i nacionalista, on je usvojio konzervativnu ideologiju i tvrdji pristup tek u vreme ekonomske stagnacije Rusije. U oblasti kulture bilo je slobode u vreme dok je država davala i delimično ispunjavala obećanja o ubrzanom ekonomskom rastu i boljem životu.

Otkazivanje predstave „Rudolf Nurejev“ nagoveštava da nije reč samo o borbi za uticaj i moć u iščekivanju povlačenja Medvedeva, već i u okolnostima kada većina Rusa veruje da će sledeći Putinov predsednički mandat biti i njegov poslednji. U borbi za sudbinu predstave Baljšoj teatra stoje začeci borbe za moć u postputinovskoj Rusiji, borbe za njen pravac razvoja, kao i odgovori na pitanje da li će ruska kultura posle Putina biti išta više od muzejskog eksponata, navodi Baunov.