Marija Kalas, hiljadu glasova u jednom – 40 godina od smrti

Kultura 13. sep 201708:53 > 08:53
AFP

Govorili su da je božanstvena i da ima glas stoleća. Marija Kalas i četrdeset godina nakon smrti jednako sjaji pod svodom opera, čemu svedoči i niz CD-a, knjiga i izložbi posvećenih toj godišnjici.

„Ako je pitanje ima li još jedna Marija Kalas, odgovor je ne“, kaže Tom Volf, reditelj dokumentarca o njenom životu i autor izložbe koja se otvara u koncertnoj dvorani Sen Muzikal, novom hramu muzike u Parizu.

„Ona je jedinstvena“, dodaje Stefon Grant, producent niza emisija o Mariji Kalas koji će biti emitovani  na radiju Frans Muzik. „Često se kaže da za pevanje Travijate morate imati tri glasa u jednom sopranu, a Kalas je imala hiljadu glasova u jednom“.

Rođena je kao Sofija Sesilija Ana Marija Kalogeropulos u decembru 1923. u Njujorku. Roditelji su joj bili grčki doseljenici. Prezime Kalogeropulos prvo će biti skraćeno u Kalos pa zatim u Kalas kako bi bilo lakše pamtljivo.

Marija Kalas muzičko obrazovanje je sticala u Atini, gde je već kao šesnaestogodišnjakinja počela s teškim ulogama (Kavalerija Rustikana, Toska) koje zahtevaju i glas i snagu, kaže Grant.

„U Italiji je istovremeno pevala i Vagnera i Belinijeve Puritance, antitezu Vagneru, koji zahteva elegijski glas, a ona mu dodaje snagu. Niko to posle nje nije uradio, to je bila revolucija Marije Kalas“, objašnjava Grant.

„Kalas je promenila način na koji pevamo operu“, rekla je australijski sopran Džesika Prat, koja će uskoro u Parizu pevati Luciju de Lamermur, jednu od legendarnih uloga Marije Kalas. „Za mene, i mnoge mlade pevače, ona je veliki izvor nadahnuća“.

Ako Marija Kalas nema naslednika, svakako ima nasleđe. Italijanskom belkantu (Belini, Donizeti, Rosini) udahnula je novi život kombinujući virtuoznost i snagu.

AFP

„Igrala je uloge u repertoaru koji se nije igrao gotovo stotinu godina, uz retke izuzetke, jer je ili pao u zaborav ili zato jer su izvođači bili koloraturni soprani laganih, piskavih glasova, koji nisu apsolutno ništa imali s dramskom snagom koja je za te uloge nužna“, dodaje Grant.

„Ona je to imala taj temperament na pozornici, koji je unosila i u najgluplje uloge. Mislim, na primer, na Belinijevu Mesečarku koja je uzvišena kad je muzika u pitanju, ali je priča prilično glupa“, kaže Grant.

Često je pevala tragične uloge, a kažu da su je one pratile i u privatnom životu. Razvela se od supruga Đovanija Batiste Meneginija, nadajući se udaji za svoju veliku ljubav, brodovlasnika Aristotela Onasisa, koji će, međutim, izabrati Džeki Kenedi.

Relativno mlada je izgubila glas, što mnogi pripisuju posledici pevanja teških uloga u mladosti i prenaprezanju glasnih žica, a relativno mlada je i umrla, 16. septembra 1977. u Parizu od srčanog udara, u 54. godini.

Osim izložbi, knjiga i programa u Francuskoj, i milanska Skala, mesto njenih najvećih uspeha, posvetiće joj 14. septembra posebno veće i izložbu.

Diskografska kuća Vorner Klasiks objaviće reizdanja 42 CD-a sa snimcima operske dive povodom 40. godišnjice njene smrti.