Denić: Književnost bez zemlje, izbor s predumišljajem da se povede dijalog

Kultura 30. jul 202114:16 0 komentara

Izdavačka kuća "Radni sto" već pet godina objavljuje autore istočnonemačke književnosti. O tome - zašto je ova književnost za domaću publiku posebno zanimljiva i koliko je izazovan posao malih, nezavisnih izdavača - govori Bojana Denić, prevoditeljka i urednica „Radnog stola".

„Radni sto nedavno je proslavio peti rođendan i pre tih pet godina ono što je bio moj intimni čitalački horizont, to sam ugradila u Radni sto, to je postao moj urednički profil i profil Radnog stola, a to je – književnost bez zemlje. Za mene kao germanistu potpuno je bilo prirodno da krenem od istočnonemačke književnosti, nekadašnje Nemačke Demokratske Republike, ili DDR, iz više razloga: postavlja se pitanje zašto smo imali tako slabu recepciju te književnosti jer smo iz našeg jugoslovenskog perioda morali i mogli da imamo mnogo više, ali čini mi se da je posredi bila neka vrsta naše arogancije, nesvrstane, spram istočnog bloka, a s druge strane i neka vrsta prepoznatljivosti – u smislu ‘mi to znamo to nam je poznato, to je donekle i naš teren’. Međutim, posredi je velika zabluda, mogli smo u to vreme da čitamo Kristu Volf, Anu Zegers… Ta knjizevnost je toliko velika i toliko toga mnogo ima, da je bilo prirodno da ja uskočim u to“, kaže Bojana Denić.

Radni sto ima proznu ediciju i pozorište, a uskoro će imati i poeziju, najavljuje urednica te izdavačke kuće.

„O pitanjima individualnih, političkih, intimnih sloboda“

„Biram naslove dosta s predumišljajem da se povede dijalog, estetski, poetski, društveni, politički, ne samo između autora unutar edicije, dakle međuedicijski dijalog, već i naravno da se pokrenu pitanja koja književnost pokreće, i to je jedina snaga i moć koju ona ima, pitanja koja su relevantna za DDR, a čini mi se da se i danas nas u ovim vremenima dosta tiču, iako smo dosta zagazili u nešto što se zove demokratija ili tranzicijska demokratija – a to su pitanja individualnih, političkih, društvenih, intimnih i svih drugih sloboda“, dodaje.

Kod publike je, kako navodi, na malo veći eho naišao roman „U vezi sa strancem“ Kristofa Hajna, za koji Denić kaže da je na neki način nezaobilazno štivo za teme DDR-a.

„Doktorka, napušta porodičnu zajednicu, emancipuje se u svojoj samostalnosti, bavi se fotografijom… nekako je taj roman stvarno dotakao nerv usamljenosti i samoće koji je danas dosta aktuelan i nema veze samo sa koronom, već i ubrazanjem koje se desilo. I ‘Avgust’ Kriste Volf, ali ona je ipak poznato ime kod nas, iako smo uspeli da ipak dosta toga ne prevedemo, pa sam onda krenula od poslednjeg naslova, te male priče Avgust koju je napisala“, navodi Denić.

Mali izdavači: Okruženje nikad nije bilo bolje

Govoreći o domaćoj sceni malih nezavisnih izdavača, Bojana Denić je rekla da joj se čini da okruženje nikad nije bilo bolje. „Ima toliko fantastičnih, profilisanih, malih izdavača, sa sjajnim knjigama, dobrim prevodima, a muke koje imamo su naravno muke nas malih, mi prosto ne možemo i nećemo da stajemo u trku sa velikim, ali mislim da su muke iste i velikih i malih“.

Utisak je, dodaje, da su se tokom perioda zatvaranja zbog korone ljudi više okrenuli knjigama i svim kulturnim sadržajima koji su bili onlajn. „Tu vidi jedna velika promena, u navikama i načinu konzumiranja kulturnih sadržaja i postavlja se pitanje do koje mere će konzumiranje tih sadržaja ostati onlajn, a šta će se vratiti u oflajn. Nadam se da će se ljudi vratiti u direktni kontakt i da će se ohrabriti, ali to ne zavisi samo od nas, već od nas kao društva da se osmelimo da se okupljamo zajedno“, navodi ona.

Prevodilačka karijera krenula iz pozorišta

Bojana Denić je i jedna od članica Umetničkog veća Beogradskog dramskog pozorišta, koje je zaduženo za repertoar.

„Moja prevodilačka karijera je i krenula iz pozorišta. Ciljano sam po završetku germanistike i birala dramski tekst kao izbor. U tom trenutku mi se nemački dramski tekst činio najuzbudljivijim područjem koji je sa mnom intimno vodio u tom trenutku taj najneposredniji dijalog, a u prevođenju je upravo to najvažnije proceniti – da li ste kao prevodilac sposobni da ponudite adekvatan glas glasu koji prevodite. Našla sam se u dramskoj književnosti“, kaže.

Njena dva prevoda „Jugojugoslavija“ Bona Parka, i „Dan kada ja nije više bilo ja“ Rolanda Šimelpfeniga, na repertoaru su BDP.

„Sezona BDP-a bila je dosta, čini mi se, dobra. Okolnosti su bile takve da se radilo, radilo, odlagalo, odlagalo, pa je grunulo sa proleća. Odlaganja su učinila svoje… a sada imamo i predstave selektovane za festivale“, rekla je Denić.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!