Festival autorskog filma oprašta se od velikana Puriše Đorđevića

Kultura 23. nov 202220:44 0 komentara
Festival autorskog filma

Sa tugom i ponosom Festival autorskog filma oprašta se od velikana naše kinematografije Puriše Đorđevića, saopštio je ovaj festival.

Svoje poslednje filmove Puriša je premijerno prikazao upravo na ovom festivalu, među njima su bili i dokumentarni film Gospodin, posvećen Matiji Bećkoviću (2021), film Mala moja iz Bosanske Krupe (2016), posvećen Branku Ćopiću, te film Iščezla Albertina (2014) koji je radio sa koreografom Milošem Sofrenovićem i snimateljem Mišom Miloševićem prema motivima Prustovog romana…

FAF navodi da je o tom festivalu Puriša Đorđević je govorio: “Imao sam sreću da idem u školu autorskog filma u toku mnogih godina. Ali, za autore Festivala autorskog filma u Beogradu bila je to škola gde su loše ocene dobijali oni važni iz kulture, koji nikada nisu imali razumevanja i novaca za ovaj festival. Bolje reći, davali su finansije za ovaj festival samo na kašičicu, tek da ne pogine. Ali najbolji lekar ovog festivala bila je publika, i to ona najmlađa, i budući sineasti koji su ovde učili prve lekcije filma.“ (Iz monografije Pohvala ludosti: 20 godina Festivala autorskog filma)

“Junaci, jednako kao i filmske priče Puriše Đorđevića nedoljivo nas podsećaju na kubistička platna i crteže: svi oni imaju u isti mah po nekoliko lica i figura, prostiru se kroz nekoliko vremena, nose po nekoliko života u sebi. Nikada ih ne možemo sagledati samo iz jedne perspektive, jer oni u isti mah borave u prošlosti i budućnosti, u ratu i u miru, u carstvu mrtvih i među živima, u izvitoperenoj stvarnosti jugoslovenskog socijalizma, i u nedosanjanom snu palih partizanskih boraca o svetloj budućnosti. Tako kubistički protegnuti kroz različita vremena i simultane tačke u prostoru, Purišini likovi iz velike tetralogije o ratu i revoluciji (Devojka, San, Jutro, Podne) postaju otvorene metafore za sebe: poetske figure neponovljivog autorskog univerzuma koje nam kazuju nešto bitno i o našem svetu i životu“, napisao je Srđan Vučinić u eseju posvećenom Đorđevićevoj poetici.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!