Fleka u Salonu MSUB: Ko tebe autoritetom, ti njega identitetom

Kultura 25. apr 202110:00 1 komentar
Nova.rs / Vesna Lalić

Retrospektivna izložba Miomira Grujića Fleke, posvećena njegovom kompleksnom multimedijalnom stvaralaštvu na beogradskoj umetničkoj, klupskoj i medijskoj sceni 80-ih i 90-ih godina 20. veka, u toku je u Salonu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu (MSUB), u saradnji sa Nezavisnom umetničkom asocijacijom Remont, u čijoj će galeriji biti predstavljeni od ponedeljka njegovi dosad neizlagani radovi – aktovi. Treći segment izložbe je monografija, koju je uredila direktorka Remonta Darka Radosavljević Vasiljević, kustoskinja Flekine retrospektive.

Fleka je često sam sebe nazivao “Javni ilegalac”, objašnjavajući tu naizgled besmislenu sintagmu apsurdnom stvarnošću: “Ona ukazuje na sav apsurd i izvrnuti smisao kojim je bila obeležena naša stvarnost. Svaki pokušaj pobune drugačijeg mišljenja, izazivao je neopisivo podozrenje u okruženju” i “Umetnik je javni ilegalac. Umetnik kao proces, zračenje koje traje bez obzira da li je zapaženo ili zanemareno. Besmisao i apsurd, ironija i cinizam odlike su aktuelne stvarnosti, i istovremeno najbolja sredstva u raskrinkavanju i borbi protiv takve stvarnosti”.

Miomir Grujić Fleka video je nešto čega mi nismo bili svesni, pomerao je granice i pre nego što su mnogi mogli da ih shvate, a očigledno je da mi njega ni danas ne možemo da dostignemo, kaže Darka Radosavljević, istoričarka umetnosti, direktorka „Remonta“ i dugogodišnja prijateljica umetnika, radijskog glasa andergraunda, promotera rokenrola i harizmatičnog gurua beogradske alternativne scene osamdesetih i devedesetih godina.

Vesna Lalić/Nova.rs

Miomira Grujića Fleku (1954 – 2003) nije jednostavno ukratko opisati. Ako se izuzmu činjenice da je rođen u Šapcu, da je diplomirao prava i potom diplomirao i magistrirao slikarstvo sredinom osamdesetih na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, da je još tokom studija u podrumu te ustanove pokrenuo neprežaljeni klub „Akademija“ i tu ostao programski urednik do kraja te decenije, sve ostalo, što se više zalazi u njegov lik i dela, nosi rizik da se nešto nepravedno izostavi ili se u formulaciji onoga što je bio i radio čak i potpuno promaši. „Bio je jako kompleksna ličnost“, kaže Darka Radosavljević Vasiljević.

Multimedijalno stvaralašto Miomira Grujića Fleke predstavljeno je u tri nezavisne celine. U Salonu Muzeja savremene umetnosti otvorena je retrospektivna izložba, u galeriji „Remont“ u ponedeljak će biti izloženi donedavno sasvim nepoznati aktovi iz njegovog opusa, a kroz nekoliko dana bi iz štampe trebalo da izađe i monografija sa njegovim autorskim tekstovima i intervjuima. U najkraćem, piše Nova.rs, ko nije upoznat sa njegovim radom osamdesetih, ostao je uskraćen za uvid u autentične umetničke prakse u Beogradu (i šire), a ko devedesetih nije slušao njegov Radio Šišmiš, teško da bi mogao da stekne pravu sliku o toj deceniji. Ili bar o šarolikom beogradskom umetničkom (i društvenom) podzemlju.

Tokom trajanja izložbe publika će moći da pogleda i filmove “Zombietown” (1995) Marca J. Hawkera, u produkciji Darkfibre Entertainment Ltd., Flipside Productions i Lomond Television, “Beogradski intervju – BIT” (1997) Dragane Kanjevac, u produkciji Studija B, “Akademija Republika” (1997) Zorana Vujovića i Dragane Kanjevac i “Paralelni svet” (1995) Janka Baljka, Zorana Petrovića i Vesne Pavlović, u produkciji B92, te “Građanin X” (1996) Dragane Kanjevac, u produkciji TV Politike.

Nova.rs / Vesna Lalić

Subotom će biti projekcije filma “By Fleka – Glas undergrounda” (2017) Darka Pavlovića, u produkciji Kulturnog centra Šabac i nezavisne kuće Opušteni diktator, piše Seecult.

Prateći program izložbe „Miomir Grujić Fleka: Javni ilegalac“ je kultna emisija Radio Šišmiš koja će biti reemitovana na Radioaparatu nedeljom od 23 sata od 25. aprila do 30. maja.

„Samo deo priče o Fleki“

„Ko tebe autoritetom, ti njega identitetom“, rečenica je iz jednog Flekinog intervjua kojom je inspirisan prvi segment postavke u Salonu MSUB. Tu posetioci mogu da se upoznaju sa kultnim Flekinim tekstovima, od (satiričnih) napisa u omladinskoj štampi, preko onih objavljivanih u vreme dok je bio urednik časopisa 4F, pa sve do njegovog „Prigovora savesti“, napisanog svega nekoliko dana nakon oktobarskih promena 2000. godine, koji zvuči kao da je juče napisan.

U drugom segmentu su njegove slike iz osamdesetih godina, „bizarni spoj ‘slikarstva materije’ Tapijasa ili Fotrijea, pećinskog slikarstva, religije rokenrola i jedne nadmoćne, vulkanske ekspresije nezapamćene na beogradskoj sceni“, kako to kaže slikar i muzičar Srđan Đile Marković, kao i grafike, ilustracije, plakati i flajeri.

U trećem segmentu, u „Zombi zoni“, uz audio-vizuelne radove, kasete koje je objavljivao kao Trotorock izdanja, prikazuju se i dokumentarni filmovi sa Flekom: „Zombietown“ (1995) Marka Hokera, „Paralelni svet“ (1995) Janka Baljka, Zorana Petrovića i Vesne Pavlović, „Građanin X“ (1996), „Beogradski intervju“ (1997) Dragane Kanjevac i „Akademija republika“ (1997) Zorana Vujovića i Dragane Kanjevac. Subotom tu može da se vidi i čuje i „By Fleka – Glas undergrounda“ (2017) Darka Pavlovića.

„A ovo je samo deo priče o Fleki“, kaže odmah na početku Darka Radosavljević u Salonu MSUB.

„Neki od ovih radova sigurno nisu mogli da se vide ranije, neki jesu. Ali ko je video te radove? Oni su bili izlagani od sredine osamdesetih do sredine devedesetih. I posle toga više nikad. Postoje generacije koje su rođene mnogo kasnije i nikad nisu čule za Fleku. I ovo je za njih premijera“, navodi Darka Radosavljević.

Na ulazu u Salon MSUB je tekst „Prigovor savesti“, napisan oktobra 2000. godine.

„Ako pogledate njegove slike i tekst, sve je to danas i ovde. On je čovek koji je imao ogromne intelektualne kapacitete, instinktivne, video je nešto čega mi nismo bili svesni. A tim tumačenjem perfidnih odnosa oko nas, percipirajući i prozivajući te apsurde, proizveo je neki drugi svet. Neverovatne stvari je radio. Da li je to bio sticaj okolnosti ili njegova brzina, ja to ne mogu da tumačim, ali očigledno je da mi njega danas ne možemo da dostignemo. I to što je pisao, čak i ti njegovi radovi s kraja sedamdesetih godina, danas važe. On je pomerao granice pre nego što su mnogi mogli i da ih shvate. I tek danas to možda može da se shvati“, kaže Darka Radosavljević.

A na pitanje gde se čuvaju slike izložene na retrospektivnoj izložbi, samo kratko, sležući ramenima, kaže: „Kod kuće“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare