Golubović: Plaši me isključivost, gde svako ko drugačije misli biva obeležen

Kultura 31. dec 202012:45 > 14:03 3 komentara

Reditelj Srdan Golubović kaže u Novom danu na TV N1 da je ova godina za njega i njegov film "Otac", koji je ovenčam dvema nagradama na Berlinskom festivalu i na brojnim drugim u svetu, bila jako uspešna. Smatra da je, uprkos pandemiji koronavirusa i zatvaranja mnogih kulturnih institucija, održan neki kontinuitet života kulture i umetnosti koji je neophodan. Povodom napada na umetnike u Skupštine Srbije, ističe da "nam je umetnost strašno važna, a kultura nam je još važnija kao kultura života, ali da, nažalost, nekoj političkoj eliti nije važna, jer provocira i govori o društvenim problemima. Plaši me isključivost, gde svako ko drugačije misli biva obeležen".

„Umetnost je savest jednog društva. Napadi u Skupštini su strašno opasni, jer govore da se umetnicima kao ljudima koji su slobodni da nešto misle na neki način uskraćuje pravo da njihov stav o svetu jeste i politički stav. Mi smo politička bića i u svemu što živimo i mislimo ima naravno i političkih stavova“, kaže Golubović povodom napada poslanika na glumce Seku Sablić i Dragana Bjelogrlića.

Povezane vesti

#related-news_1

Brine ga što su ti napadi na javne ličnosti postali veoma učestali i kada su krenuli i na njega to ga je „osvestilo da se to prečesto dešava, da svako ko misli drugačije, bio umetnik, novinar, javna ličnost, da ako neko za pedalj misli drugačije od vladajuće elita, biva nazivan izdajnikom“.

„Mislim da je to jako opasna stvar, jer to ruši ideju o jednom društvu u kojem je dijalog normalna stvar, u kojem imamo pravo da mislimo drugačije, a da imamo isti interes – da živimo u boljoj zemlji i boljem društvu. To što mislimo drugačije ne znači da smo protiv, već naprotiv, to što mislimo drugačije je neophodno za stvaranje jednog normalnog društva“, ističe reditelj i dodaje da ga „plaši isključivost, gde svako ko drugačije misli biva obeležen“.

Kultura uspela da održi kontinuitet uprkos koroni

Navodi i da je pandemija koronavirusa u velikoj meri poremetila sve, pa i umetnike, ali sa druge strane, omogućila im je da budu sami sa sobom i stvaraju nova dela.

„Ovo je jedna čudna, neobična godina, niko nije očekivao prošle godine u ovo vreme da nas sve ovo zadesiti, ali su kultura i festivali uspeli nekako da se dese i održe neki kontinuitet života kulture i umetnosti koji je neophodan“, smatra Golubović.

Dodaje da se „umetnici prilagođavaju vremenu, i da to što su bioskopi mesecima bili zatvoreni stavlja nas filmske umetnike u aktivnu poziciju da se borimo da sačuvamo institucije filma“.

„Ovaj period će biti veliki udarac za kulturu u narednih nekoliko godina, i neće biti lako vratiti ljude u bioskope, pozorišta, muzeje… Plašim se da neka svakodnevnica utera čoveka u neki novi ritam i teško je vratiti film unazad. A sa druge strane možda je to i dobro, možda smo svi suviše podrazumevali da ta publika postoji i možda ćemo sada morati više da se bavimo time da pokušavamo da dobijemo novu publiku i staru ponovo zainteresujemo da dođe. Možda su i bioskopi i pozorišta bili previše nonšalantni da ta publika postoji, i mislim da svi moramo da se borimo da je ponovo pridobijemo“, ocenjuje reditelj.

Navodi da je korona kriza ubrzala proces u kojem filmske platforme postaju sve važnije, ali ističe da to i nije tako loše što se stvar do te mere ubrzala, „jer sada svi moramo da razmišljamo da treba ponovo da edukujemo ljude da je bioskop, u stvari, najbolje mesto za gledanje filmova i za dijalog o filmu i umetnosti“.

„Bioskop nije samo mesto gde se film prikazuje, već i mesto socijalnih događaja. Bioskopi su osnova filmskog događaja, prava mesta gde se film gleda i gde se o filmu razgovara. Čini mi se da je tu, kao i u društvu, dijalog strašno važan, razgovor o umetnosti je važniji od samog umetničkog dela“, smatra Golubović.

Smisliti nove načine za animiranje publike

Ističe da će i bioskopi i pozorišta morati da smisle nove načine da animiraju publiku, i to ne samo zbog korone, „već u savremenom društvu ima previše sadržaja, mnogo više moramo da se trudimo da zainteresujemo publiku da od svih tih sadržaja izaberu da dođu u biskop, pozorište ili na neku izložbu“ i dodaje da će alternativni vidovi umetnosti imati sve veći značaj.

Na pitanje šta bi poželeo kulturi u sledećoj godini, kaže da „iz ovog čudnog vremena izađe dosta ili jedan broj novih umetničkih dela koji će biti slika darovitih umetnika, kojih ovde ima puno“.

„Takođe se nadam da će država imati snagu i volju da sačuva kulturu, da će da je podrži da u narednih godinu-dve da izađe iz krize koja se desila ove godine“, navodi Golubović.

Dodaje da je za njega i njegov film „Otac“ ova godina bila jako uspešna, film je dobio dve nagrade na festivalu u Berlinu, ali nije želeo da se osvrće na priču o izboru srpskog kandidata za Oskara.

On je ranije izjavio da je „previše pitanja bez odgovora, a ta činjenica samo podgreva sumnje da ceo proces (izbora srpskog kandidata) nije bio transparentan i da je ovogodišnji izbor potpuno izgubio legitimitet“.

Sedmočlana komisija koju je formirao Filmski centar Srbije izabrala je film „Dara iz Jasenovca“ Predraga Gage Antonijevića za predstavnika srpske kinematografije na 93. dodeli nagrada Američke filmske akademije.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare