
Domaća kinematografija veoma je relevantna u evorpskim okvirima, pogotovo kada je u pitanju rezultat koji je postignut, i sad već govorimo o kontinuitetu prisustva naših autora na važnim festivalima, rekla je Jelena Angelovski, filmska producentkinja koja je do sada sarađivala sa brojnim rediteljima nagrađivanih dokumentarnih i igranih filmova. Samo ovog meseca nekoliko filmova na kojima je radila biće prikazani na festivalima u Prizrenu, Lokarnu i Sarajevu. Za N1 govorila je o tome koliko je posao producenta priznat na domaćoj sceni, kao i kako vidi savremenu srpsku kinematografiju.
"Mislim da ljudi pre svega ne znaju šta sve radi producent, pogotovo onaj koji se bavi autorskim filmom u najširem smislu. Njegov posao počinje od trenutka kada pozove scenarista i kaže da ima ideju. Ja najviše uživam u tom razvoju projekta, kada se radi na raspisivanju scenarija, njegovim korekcijama, pa onda obilazak lokacija, razrada kostima, scenografija... u toj kolaboraciji i kokreaciji se vidi najveći kvalitet cele ekipe sa kojom radimo. Producenti ovde često nemaju resursa da pokriju sve pozicije koje kompleksno umetničko delo kao što je film zahteva, pa smo zaista prinuđeni da obavljamo razne poslove, od tog razvoja pre produkcije pa do same distribucije filma", objašnjava ona.
Govoreći o domaćoj kinematografiji, Angelovski je rekla da je ona veoma relevantna u regionu i evorpskim okvirima, pogotovo kada je u pitanju rezultat koji je postignut.
"Mi već sad govorimo o kontinuitetu prisustva naših autora, od Ivana Ikića, Ognjena Glavonića, Jelene Maksimović, Marte Popivode, Dušana Kasalice.... oni su iz godine u godinu prisutni na važnim festivalima i ono na šta treba da obratimo pažnju je nacionalna strategija za razvoj kinematografije, gde će to finansiranje i svi mogući vidovi podrške pratiti rezultate i sav proizvod koji mi uspemo da napravimo. Mislim da je budućnost u produkcionom smislu ujedinjenje regiona gde ćemo mi na neki način zajedno nastupiti, pre svega kroz olakšice tokom finansiranja filmova u regionu. Dešava se da imate film na A festivalu za koji publika nije čula i da ni na koji način taj film nije propraćen medijski. Potrebno je mnogo toga - zajedničke saradnje i što se tiče finansiranja i kasnije promocije i plasmana filma jer film je zaista najbolji deo kulturne diplomatije i, ako ga razumete na taj način, neće uopšte biti potrebno da objašnjavamo koliko smo relevantni sa svim svojim nagradama, sa filmovima koji učestvuju na po 40 festivala i donesu preko 20 nagrada, a desi se da u nacionalnoj bioskopskoj distribuciji pogleda oko 1.500 gledalaca", navodi Angelovski.
Iz godine u godinu filmski autori nailaze na sve bolju saradnju sa Filmskim centrom Srbije i uključenost i komunikacija je sve učestalija. "U Filmskom centru zaista imamo ljude koji razumeju kako ovaj način finansiranja funkcioniše. Međutim, tu je ključna stvar u iznosima sredstava koje ljudi mogu da dobiju i broj projekata koji mogu da budu podržani. Mislim da je tu ključna stvar u uvećanju budžeta za kinematografiju. Kao producent vi morate da obezbedite prostor da jedan autor sa kojim sarađujete snima filmove na tri ili četiri godine, a ne 10 ili 15 koliko je sada slučaj. Kada se u tom smislu da podrška, vi mate filmsku politiku koja prirodno prati razvoj stvari", dodaje ona.
Hiperprodukcija u domaćoj filmskoj industriji i u oblasti serija, kako kaže, zvuči pežorativno, ali donela je mnogo više toga dobrog. Dovela je do ogromne profesionalizacije, smatra Angelovksi, pa sad u našoj zemlji imamo veliki broj ljudi u svim segmentima filmske produkcije koji su egal svojim evropskim kolegama.
"Tako učestala proizvodnja dovodi do kontinuirane angažovanosti ogromnog broja naših ljudi i samim tim se u tehnološkom smislu povećavaju naši kapaciteti. Vi zaista imate, što se tiče postprodukcionih laboratorija ili same opreme, uslove koje možete naći bilo gde u Evropi. Ali takvu vrstu produkcije i dalje ne mogu da prate budžeti i, iako imate jednu vrstu obilja i raznovrsnosti, vi i dalje ne možete da obezbedite nešto što je krucijalno za proizvodnju - a to su pripreme. Ali od onoga što sam videla mogu da kažem da u produkcionom smislu stvarno nema razlike u odnosu na ono što se radi na vodećim tv kanalima u Evropi", rekla je.
Govoreći o filmovima na kojima je bila producent, a trenutno su na festivalima, ona je pomenula "Rampart" dokumentarni film Marka Grbe Singa (na festivalu u Lokarnu) i igrani "Elegija lovora" Dušana Kasalice (Sarajevo film festival).
"U pitanju je Markova porodična VHS arhiva koja se aktualizuje i poprima novi oblik. Dušanov film će imati premijeru na Sarajevskom festivalu u glavnoj takmičarskoj selekciji. I to je još jedna potvrda da je jako važno da se neguju ti odnosi sa festivalima kada je film još na samom papiru - jer Dušan je dvostruko nagrađivan autor Sarajevskog festivala, on ima jako dobru saradnju sa ovim festivalom i jako se radujemo što smo tamo", navodi.
Angelovski je uključena i u rad na animiranom filmu "Seljaci". "On je u produkcionom smislu nešto najveće što će biti prisutno u mom životu u bliskoj budućnosti. U pitanju je film autorskog i producentskog tima koji stoji iza filma 'S ljubavlju, Vinsent', koji je bio nominovan za Oskara, Zlatni globus i Baftu, i prvi je film koji je u celosti nastao po principu slikane animacije. I ovom prilikom radimo po istom principu, čitav film je prvo sniman uživo, a onda će preko sto slikara naslikati svaki drugi frejm tog filma. Takve velike koprodukcije daju mogućnost našim autorima da budu deo tako velikog projekta i samostalno grade svoje karijere kada već budu prepoznati u nečemu što je za naše uslove skoro nemoguće snimiti", zaključila je Angelovski.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare