Kako je Dostojevski uticao na jednu od post-pank himni

Dostojevski je, podseća Far Out Magazine, stvarao čudne, često konfliktne likove, kao što je Rodion Raskoljnikov iz "Zločina i kazne".

Kroz te ekscentrične figure mogao je da razmatra progresivne filozofije i ispituje ljudsku psihu do njenih granica. Ovaj pristup je veoma mnogo uticao na književnost 20. veka kao ključna snaga koja stoji iza filozofskih dela Aldosa Hakslija i francuskih egzistencijalista Alberta Кamija i Žan-Pola Sartra.

Кada je rok muzika osvojila mase 1950-ih i 1960-ih godina, podstaknuta tehnološkim napretkom i globalizacijom, istaknuti muzičari su svoje čitalačke navike otkrivali kako u profesionalnim produkcijama tako i intervjuima.

Nadaleko je poznato da su književna dela "bit generacije"  inspirisala Boba Dilana, Džona Lenona, Dejvida Bouvija i Toma Vejtsa.

Džim Morison nazvao je svoj bend The Doors sredinom 1960-ih prema "The Doors of Perception", eseju Oldosa Hakslija iz 1954. o efektima i primeni psihodeličnih lekova.

Deceniju kasnije, Igi Pop, 'kum panka', vratio je Dostojevskog u modu nakon što je njegov prvi solo album nazvao "Idiot", po omiljenoj knjizi i njegovog i Bouvijevog omiljenog ruskog pisca.

Godine 1987. Bouvi je predstavljen na posteru američke biblioteke sa kopijom "Idiota" Dostojevskog, tokom kampanje podsticanja dece da više čitaju.

"Idiot" Igija Popa stigao je 1977. tokom punk zenita, ali je osvetlio put predstojećem post-pank talasu.

Joy Division i njihove kolege iz benda Magazine iz Mančestera, pioniri post-punka, prilično dobro definišu migraciju sa panka na post-pank.

Joy Division, prvobitno nazvan Warsaw, formiran je kao pank reakcija na seizmičku pojavu Sex Pistols-a 1976. godine u Free Trade Hall. Slično tome, Magazine je osnovao Hauard Devoto, rani član Buzzcocks-a i, uzgred, čovek koji je pozvao Pistolse da sviraju na pomenutom koncertu, piše Under the Radar.

Tamo gde je pank, kao što su predstavili Sex Pistols i Ramones, potresao slušaoca kao "limenku gaziranog pića" svojom sirovom, provokativnom energijom, post-pank je generalno bio složeniji, i lirski i instrumentalno. Činilo se da je arogantna anarhija Džona Lajdona zamenjena introspektivnijim pesmama Ijana Кertisa i Roberta Smita iz grupe The Cure.

Uobičajeni trend među tekstopiscima post-pank pokreta bilo je interesovanje za egzistencijalističku fikciju. Robert Smit je napisao „Killing an Arab“, oslanjajući se na Kamijevog "Stranca".

Isto tako, Mark E. Smit je želeo da svoj bend nazove The Outsiders, ali je predlog basiste Tonija Frila za "The Fall" (Pad), naziv još jednog Кamijevog romana, dobio više glasova.

Otprilike u isto vreme kada su The Fall i The Cure objavili svoje prve numere, Magazine i Hauard Devoto objavili su prvi album. Pod nazivom "Real Life", album iz 1978. bio je sablasni "švedski sto" koji je u život doveo majstorski rad na gitari Džona MekGioha.

Devotova sposobnost da poseje egzistencijalni strah, piše Far Out Magazine, dostigla je vrhunac 1980. sa "A Song from Under the Floorboards", glavnim singlom sa trećeg studijskog albuma Magazine, "The Correct Use of Soap".

Himna koja jezgrovito predstavlja post-pank eru bila je tako direktno pod uticajem Dostojevskog da je mogao i da je potpiše, sve da nije bio već čitav vek mrtav, piše Far Out Magazine.

Naziv pesme potiče iz romana Dostojevskog iz 1864. "Zapisi iz podzemlja".

Devoto je prilagodio fraze i motive kako bi stvorio svoje bizarne, ali zadivljujuće tekstove.

Dostojevski je započeo "Zapise iz podzemlja" rečenicama: „Ja sam bolestan čovek... Zao čovek. Nesimpatičan čovek.”

Devoto je ovo transplantirao u uvod: „I am angry, I am ill and I'm as ugly as sin."

Devoto se na drugim mestima naziva „insektom“.

U "Zapisima iz podzemlja", pripovedač Dostojevskog govori o sebi kao o „insektu“, čoveku takve niskosti i dostojanstva da je "podljudski", suprotno „najvišem i najboljem“.

Ipak, lik nalazi prikriveni ponos ovim statusom, inspirišući Devotovu rečenicu, „My force of habit, I am an insect, I have to confess I'm proud as hell of that fact“.