Krokodil: Pred publikom govorili Dežulović, Atvud, Harviks, Koraks…

Kultura 19. jun 202217:25 1 komentar
TANJUG/ TARA RADOVANOVIC/

"Na pisanje me trigira bezgranična ljudska glupost - osuđeni smo na Tuđmana i Miloševića, na naše sitne provincijske fašiste, razne Vučiće i Šešelje", rekao je Boris Dežulović na drugoj večeri Krokodilovog festivala, koji se završava večeras u Beogradu.

Nakon Beograda festival se 23. juna „seli“ u Novi Sad.

Tokom razgovora sa Mimom Simić hrvatski novinar i pisac prisetio se svog rada u Feralu, koji je opisao kao spoj rokenrol benda i ozbiljnog rudarskog novinarstva, a o današnjim medijima izneo je stav da su uglavnom smeće.

„Uglavnom je to smeće, ali u tom smeću možes naći zaista vrednu stvar, to je kao kada gledaš po kontejneru i nađeš nešto dobro. Ima dobrih novinara, uglavnom pratim novinare, ne medije“, kazao je Dežulović.

Karikaturista Predrag Koraksić-Corax istakao je da na svojim prethodnim poslovima nije imao dovoljnu slobodu izražavanja, pa je zbog toga često bio primoran da menja poslove.

Prethodnog dana na Krokodilu je u onlajn uključenju učestvovala i Margaret Atvud. Pročitavši odlomak iz distopijskog romana “Sluškinjina priča” o teokratskoj diktaturi u Americi 21. veka, u kojoj je jedina uloga žena da rađaju, Margaret Atvud se u onlajn uključenju na 14. Krokodil složila da je tema tog dela koje je pisala sredinom 80-ih danas sve relevantnija.

“Ali, pisci ne pišu da bi se ljudi povodili za njima, pišu u nadi da se to neće dogoditi”, rekla je Margaret Atvud, sa kojom su sa festivalske sofe razgovarale Rumena Bužarovska i Mima Simić, a potom im se pridružio i ilustrator Dušan Petričić, koji je sa Atvudovom sarađivao i doprineo je i njenom učešću na 14. Krokodilu.

Zvezda večeri, koja je za roman “Sluškinjina priča” o surovom teokratsko sistemu Amerike 21. veka pronašla inspiraciju u američkoj istoriji 17. veka, govorila je i o socijalizmu, korporativnom kapitalizmu i kreditnom ropstvu, razlici savremenih političkih sistema SAD i njene rodne Kanade… Prisetila se i boravka u Istočnoj Evropi 80-ih, kao i ne tako davne posete Makedoniji, a region Balkana opisala je kao “interesantan svima”, jer je “vekovima bio raskrsnica” i više puta istorijsko žarište.

Pošto joj je Mima Simić skrenula pažnju da publika Krokodila sedi ispod groba “druga Tita”, Atvudova je ispričala da je prilikom posete Makedoniji bila u nekadašnjoj Titovoj letnjoj rezidenciji na Ohridu. “Odatle se vidi i Albanija, takođe zemlja sa interesantnim piscima”, dodala je Margaret Atvud, koja smatra i da je jedna od prednosti područja koja su bila žarišta tokom istorije, poput ovih na Balkanu, to što imaju zanimljive autore.

Prisećajući se boravka u Čehoslovačkoj i Poljskoj 1984. godine, kada su još bile pod Gvozdenom zavesom, te posete Berlinu posle pada Berlinskog zida, Atvudova je rekla da je možda jeste delimično inspirisala za “Sluškinjinu priču” atmosfera 80-ih u Istočnoj Evropi, ali je “glavni koren u 17. veku američke istorije”, kada su puritanci napustili Englesku i došli u Ameriku u potrazi za verskim slobodama. Ali to “nije sasvim tačno jer su tražili slobodu samo za sebe, a ne za bilo koga drugog”, dodala je.

Njihova vladavina, kako je navela, nije bila demokratska, pa ni Harvard, na kojem je studirala, “nije osnovan kao liberalna demokratska institucija, nego kao teološki seminar za puritance”.

Pitanje koje je postavljala sebi dok je pisala “Sluškinjinu priču” bilo je kakav bi bio diktatorski režim u SAD da su ga imale. “Ne bi se zvao komunizam, bio bi teokratska struktura slična opisanoj”, dodala je.

Osvrćući se na socijalizam, rekla je da originalne ideje socijalista u 19. veku nisu bile diktatorske, već su bile usmerene ka zajednici. I početak istorije Sovjetskog saveza bio je više “komjunalizam”, ali se vrlo brzo pretvorio u diktaturu, rekla je Margaret Atvud, koja je na pitanje Mime Simić da li su Kanada ili skandinavske zemlje dostigle “dobar brak” kapitalizma i socijalizma odgovorila da se svaki balans, nažalost, pretvara u nešto drugo.

I u SAD su ekonomske osnove uspostavljene 30-ih godina New Deal reformom, te nastavljene narednih decenija, vremenom uništene, posebno za vreme predsednika Ronalda Regana, jer je sve više moći davano korporacijama.

“Društva manjeg ekonomskog prosperiteta izgledaju srećnija”, dodala je ona, konstatujući i da svi “u našim zemljma glasamo danas za manje zlo”, a ne za nešto što je divno.

I Tito je, kako je napomenula, sigurno mogao da bude gori, kao što je bilo u drugim zemljama socijalizma. Kada je umro, došao je rat, konstatovala je.

Margaret Atvud posebno se osvrnula na saradnju sa Petričićem, ističući da je “divan ilustrator” i da nikada nije morala da mu predočava šta da radi, jer je sve razumeo.

Zvezda 14. Krokodila je i Arijana Harviks, jedna od najradikalnijih savremenih latinoameričkih autorki, koja je istakla da je roman “Crkni, ljubavi”, u kojem govori o kompleksnoj ulozi supruge i majke koja se bori s postporođajnom depresijom, pisala zato da ne bi bila majka kakva je njena junakinja.

Navodeći da je to roman “o različitim načinima mučenja, uključujući i brak”, te da pokazuje koliko je “politizovana cela priča o materinstvu, Arijana Harviks rekla je da je njen roman “autobiografski, ali u najboljem smislu”. Prema njenim rečima, roman “Crkni, ljubavi” doneo joj je i mnogo problema, a u nekim zemljama su čak mislili da je zaista ubila svoju decu.

Povodom sve češćih zahteva za zabranu abortusa u različitim delovima sveta, ona je rekla da je tortura danas i prinuđivati ženu da bude majka, ali i da ne bude majka, piše Seecult.

“Tortura je prinuđivati ženu da ostane samo sa decom, ali i oduzimati ženi decu iz političkih razloga, što se takođe dešava”, dodala je Arijana Harviks, sa kojom je, uz Mimu Simić, razgovarala i prevoditeljka Silvija Monros.

Prve festivalske večeri Ivan Bevc i Mirjana Karanović su podsetili na slavnu glumicu Miru Furlan, a Marčelo je predstavio svoj dupli CV “Nojeva varka”, izvodeći pesmu “JBG”.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare