Može li kultura da preobrazi grad? Pojavile su se neke ideje…

Kultura 08. mar 202308:33 8 komentara
Novi Sad
Shutterstock

Ravnopravnost oba pisma, višejezičnost u medijima i obrazovnom sistemu, rodno osetljiv jezik i sankionisanje ekstremističkog govora, veća ulaganja u prosvetu i kulturu, kulturna politika koja podstiče kritički odnos prema stvarnosti i na kraju grad kroz koji tek prohodalo dete ili slep čovek može proći bez problema. Ovako bi se u najkraćem mogle sažeti preporuke za novu kulturnu politiku – protiv dogmatizma, koji je Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, posle Beograda predstavio i Novosađanima.

„Jedna od ideja ovih preporuka i uopšte nove kulturne politike je razvijanje interkulturalnosti i zato je dobro je da je njeno predstavljanje i ceo ovaj proces nastavljen baš u Novom Sadu, a nadam se da ćemo obići i druge gradove Srbije u kojima ćemo razgovarati sa kulturnim radnicima, umetnicima, predstavnicima nevladinog sektora o tome kako menjati kulturnu politiku, a jedan od najvažnijih segmenata je interkulturalnost“, kaže za portal N1 Izabela Kisić, izvršna direktorka Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, koji je autor zbornika “Za novu kulturnu politiku: protiv dogmatizma“. Zbornik je nastao kao rezultat dvogodišnjeg rada oko 60 intelektualaca i aktivista koji su se okupili oko ideje izgradnje nove kulturne politike.

„Naše preporuke su odgovor na postojeću strategiju kulture koja je nacionalistička, konzervativna i zatvorena“, kaže Kisić za N1 dodajući da se preporuke kreću u smeru otvorene, decentralizovane kulture i otvorenog kulturnog sistema, koji se neće fokusirati samo na kulturu u okviru jedne granice, već se se raditi na međusobnom prožimanju kultura, pri čemu je, naglašava, potrebno “preispitati ulogu intelektualca, ali i raditi na korenitoj reformi obrazovanja, kao i odvojiti crkvu od obrazovnih i javnih institucija”.

Preporuke su, kaže Kisić, namenjene delovima vladajuće nomenklature, akterima kulturnih podsistema, društvenim pokretima, civilnom društvu, medijima, intelektualcima, kulturnoj publici i građanstvu, odnosno svima koji žele promene koje su, naglašava Kisić, “moguće i zavise samo od nas”.

Pravo na slobodu izbora

Govoreći o jeziku i pismu, jedan od autora Zbornika politikolog Pavel Domonji, naglašava da je „zadatak države da nas nauči oba pisma, a mi ćemo se koristiti kojim hoćemo, jer bi sloboda izbora, trebalo da bude jedan od osnovnih postulata svake kulturne politike“.

“Politička kultura je transformativna stvar”, kaže Domonji. „Ona može da se menja u demokratsku, ali nažalost za takve promene je potrebno oko 60 godina, za razliku od promena institucija za šta je potrebno šest godina ili promenu Ustava, svega šest meseci”, kaže Domonji.

Neophodna dekontaminacija kulture

Za sociologa Gorana Kaluđerovića za promenu aktuelne kulturne matrice koja nas “mitomanizuje” potrebno je izvršiti dekontaminaciju kulture za šta je potrebna pobuna, koje smatra Kaluđerović nema.

“Ako su nas svi sistemi izdali, pobuna je logična. Ipak ona izostaje”, kaže Kaluđerović, dodajući da ne bi trebalo da se sakrivamo od vremena, već da se “uhvatimo u koštac sa njim. Važno je reći da ne pristajemo na poniženja”.

“Kulture i kulturne politike se mere onim što ostavljaju za sobom. Kada je reč o medijima oni su ostavili i dalje seju mržnju po istoj matrici kao i devedesetih, smatra novinar Nedim Sejdinović, takođe jedan od autora Zbornika “Za novu kulturnu politiku – Protiv dogmatizma”.

Kako do kvalitetnih muzičkih sadržaja?

Sejdinović smatra da je odnos medija i kulture veoma kompleksan, da su mediji odgovorni i za porast nasilja, kao i za dominantan model kulturnih vrednosti, ali i da novac, pre svega ako je državni oblikuje medije i kulturnu politiku, pri čemu mediji, naglašava Sejdinović „često obavljaju prljave poslove za vlast“.

Sejdinović zaključuje da je danas medijska scena najgora, gora i od devedesetih i da je pravo pitanje “kako državni novac usmeriti ka kvalitetnim kulturnim medijjskim sadržajima”, koji bi onda unapedili i kulturu jednog grada.

Posledice aktuelne kulturne politike vidljive su, smatra arhitektica Ines Dragović i u arhitekturi svih naših gradova, pa i Novog Sada.

Ko toleriše devastaciju grada – saučesnik

„U urbanizam se slila ogromna količina prljavog novca, sve se radi za investitora, imperativ je kapital, gradovi se dehumanizuju i devastiraju, turbo folk je u svemu. Ko to toleriše je saučesnik”, kaže Dragović, dodajući da neki univerziteti aritekture u Evropi izučavaju Srbiju kao primer kako ne bi smelo da se radi i da se ne devastira sopstveni grad..

“Grad kulture je za mene grad u kojem tek prohodalo dete ili slep čovek može celog da ga prošeta bez problema”, kaže Dragović, zaključivši da su promene u arhitekturi nastale kada je “kultura nestala iz arhitekture, baš kao što je nestala i iz politike.”

Pomoć Srbiji da izađe iz nacionalističkog gliba

Prema rečima Sonje Biserko, predsednice Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Zbornik je pokušaj da se Srbiji pomogne da izađe iz “nacionalističkog gliba i da se mladim generacija, koje su odrasle na nacionalističkoj matrici ponudi alternativa”.

Nova kulturna politika u Srbiji je preduslov da evropske integracije dobiju široku podršku u društvu. Bez nje nije moguća ni izgradnja novih odnosa u regionu, kao ni demokratizacija same Srbije, naglašava se u Zborniku “ “Za novu kulturnu politiku: protiv dogmatizma”.

Vlada Srbije usvojila je 13. februara 2020. godine Stategiju razvoja kulture od 2020. do 2029. godine sa Akcionim planom, koji je bio definisan za period 2017-2027. Vlada se nije ni izjašnjavala o Nacrtu strategije 2017-2027, a nakon promene na čelu Ministarstva kulture, odnosno dolaska Maje Gojković umesto Vladana Vukosavljevića, Ministarstvo kulture usvojilo je početkom 2021. godine Strateške prioritete razvoja kulture od 2021. do 2025.. godine. Prema podacima sa sajta Ministarstva kulture u pripremi je nova Strategija kulture, bez objašnjenja zašto se piše nova Strategija ako aktuelna važi do 2029.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare