Manifesta u Prištini okupila umetnike i publiku iz regiona

Kultura 06. avg 202222:36 0 komentara

Evropsko nomadsko bijenale savremene umetnosti Manifesta 14 predstavlja do kraja oktobra u Prištini obiman program u kojem učestvuje više od sto umetnika i kolektiva iz tridesetak zemalja, među njima veliki broj lokalnih umetnika i umetnika iz Zapadnog Balkana. Konceptom ove smotre, pod nazivom "It matters what worlds world worlds: how to tell stories otherwise", istražuju se nove prakse i načini kolektivnog pripovedanja.

Sada parking, nekada hala Palate omladine i sporta (nekadašnjeg Centra Boro i Ramiz), jednog od najupečatljivijih zdanja u Prištini. A oživljavanje javnih prostora i njihovo vračanje na upotrebu u ruke građana upravo i jeste jedan od ciljeva Manifeste koja se do kraja oktobra održava u ovom gradu.

Uz brojne izložbe, publika evropskog nomadskog bijenala u Prištini može da pogleda i umetničke intervencije – otuda i cepelin, rad korejske umetnice Li Bul, u bivšoj sportskoj dvorani, uništenoj u požaru još 2000. godine.

Umetnost, arhitektura, urbanizam

A manifestacijom, koja spaja umetnost, arhitekturu i urbanizam, neki od napuštenih objekata u gradu preuređeni su i dobili su novu namenu. Tako su napuštena biblioteka i kompleks bivše ciglane, do pre nekoliko meseci prekriven đubretom i šutom, postali novi centri za edukaciju.

Prvi put su u okviru ovog bijenala izdvojena sredstva i da ovi preuređeni prostori nastave da funkcionišu u narednih pet godina, i pošto – Manifesta napusti grad.
Takođe prvi put, na ovoj smotri savremene umetnosti učestvuje rekordno veliki broj lokalnih umetnika – kao i onih iz regiona.

N1

„Iznenađeni smo i srećni da je prvi put u istoriji Manifesta uključila ovoliki broj lokalnih i regonalnih umetnika, 40 odsto učesnika je sa Kosova, još 20 odsto njih iz regiona, a 103 učesnika je ukupno, sa onima iz sveta. I sam događaj prate internacionalni mediji. Očekujemo da tokom 100 dana postavke, grad poseti veliki broj ljudi, a ima svašta da se vidi – mnogo je umetničkih radova, i to na 25 lokacija“, kaže Dardan Hoti iz Manifeste.

Kustos i teoretičar iz Beograda Dejan Vasić govorio je o konceptu ovogodišnje Manifeste.

„Polazeći pod lokalnog kontesta Ketrin Nikols (kustos / kreativni medijator Manifeste 14) odustaje od uloge kustosa i ulazi u ulogu medijatora kako bi odogovrila na potrebu da se ta različita višeglasja, kako unutar lokalne umetničke scene, tako i unutar scene bivše Jugoslavije, i šire regiona Centralne i Jugoistočne Evrope, ali i globalno – kako da se te priče i to višeglasje savremene umetnosti moderira i kanališe“, rekao je Vasić.

„Ovaj događaj pomaže da se stvore veze među umetnicima, lokalnih sa onima iz sveta. Lepa je prilika i za stvaranje veza u regionu, imamo neke organizacije civilnog sektora koje rade na tome, ali tu ima još dosta prostora“, dodao je Hoti.

Govoreći o broju lokalnih umetnika i umetnika iz regiona na Manifesti, Vasić je ocenio da je s jedne strane to dobro jer daje važnost i vidljivost lokalnim umetnicima. „..kao i sredstva za produkciju radova, što se na izložbi i vidi, ali sa druge strane, može da utiče i na to da lokalna umetnička scena koja je inače izolovana, baš kao što je izolovana i u drugim zemljama bivše Jugoslavije, ostaje izolovana bez obzira na tu vrstu internacionalizacije“, smatra on.

Umetnost na sedam spratova hotela

Jedan od glavnih izložbenih prostora je hotel Grand – postavka je zauzela hodnike i sobe na njegovih – sedam spratova.

A počinje fotografijama Majlinde Hodže koja dokumentuje nekada čuvenu kolekciju slika, grafika i skulptura u hotelu – sada nestalih. Fotografije su postavljene upravo na mestima gde su dela nekada stajala.

Nestalim delima iz Granda bavi se i postavka u foajeu kraj kojeg je nekada prolazio i Josip Broz Tito kada bi boravio u ovom hotelu. „Novi Grand“ odgovor je sedmoro mladih kosovskih umetnika na nastalu prazninu.

„Kada je hotel Grand bio u javnom vlasništvu, bio je poznat i po kolekciji slika, priznatih jugoslovenskih, ali i evropskih autora, međutim tokom perioda privatizacije, od 2008. godine, mnoge slike su nestale, izgubljene su, uništene ili ukradene. Sada stojimo u prostoru nazvanom Novi Grand, a cilj ove izložbe jeste da se popuni praznina, nastala nestankom vrednih umetničkih dela. Kada bi svojevremeno Tito izlazio iz svog apartnama na spratu, on bi video ta vredna dela, a sada su tu radovi mladih kosovskih slikara i zato je ime izložbe upravo Novi Grand, da zamislimo šta bi moglo biti ovde umesto izgubljenog“, objašnjava Amalija Koleka, iz Manifeste.

Sletovi, protesti, ideologije..

Da li je postojalo nešto, i postoji li nešto iz socijalizma što se da spasiti? – jedno je od pitanja kojima se bavi Marta Popivoda, srpska umetnica koja živi u Berlinu, a na Manifesti učestvuje sa svojim dokumentarnim filmom „Jugoslavija, kako je ideologija pokretala naše kolektivno telo“.

N1

Ovaj film-esej prati kako se jedno društvo menjalo kroz masovna izvođenja u javnom prostoru, ali daje i lični pogled na istoriju socijalističke Jugoslavije i njen dramatični kraj. I bili smo svedoci da je u Prištini privukao veliko interesovanje publike, koja je na njega reagovala na različite načine.

Srpska scena u Prištini se predstavlja i u okviru projekta Sekundarna arhiva. Prikazana kao zvučna instalacija, ova arhiva sadrži glasovne iskaze više od 160 umetnica tri generacije iz Centralne, Jugoistočne i Istočne Evrope. Digitalna platforma Sekundarna arhiva, rezultat je saradnje Fondacija Katarzyna Kozyra u Poljskoj i partnera na Kosovu, kao i u Albaniji, Belorusiji, Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Ukrajini i Srbiji.

„Sama arhiva se formira iz iskaza umetnica o sopstvenoj umetničkoj praksi, ali i vezi umetnosti politike i života“, kaže Vasić.

Kuća na krovu – rad o divljoj gradnji

A pitanja kojima se bave kosovski umetnici na Manifesti, vrlo lako mogu se povezati sa temama prisutnim i u Srbiji, i drugim ex-ju zemljama – od divljeg urbanizma i tranzicije, do homofobije i netolerancije…

N1

„Moj projekat se zove Iznad svih. Radim u Berlinu i kad god bih dolazio ovde gledao bih kako niču ti nelegalni objekti. To je počelo još ’99, mnogi ljudi su tako zidali kuće i svi su mislili da će to biti privremeno, ali vlada, i mi kao društvo, nismo uspeli da nađemo rešenje za taj problem divlje gradnje. Moja ideja nije bila da glorifikujem nelegalnu gradnju, već sam želeo da sagradim jedan objekat, u centru, na ovoj poznatoj zgradi iz perioda Jugoslavije. Centar Grmija ima svoju istoriju, dosta se pričalo o tome šta će se desiti sa tom zgradom, a za mene – ona je referenca na prošlost, kao i na ono što se dešavalo od 2000. na urbanističkom planu. Želeo sam da pokrenemo debatu o tome šta će se dalje desiti, kao društvo moramo da rešimo taj problem, ne možemo samo da nastavimo da nelegalno gradimo i nadam se da ću svojim radom uspeti da pokrenem debatu o tome“, kaže kosovski umetnik Aljban Muja.

A „kuća“ se tako uklopila u sliku grada, da mnogi prolaznici i ne shvataju da se radi o umetničkoj intervenciji.

„Da, ljudi me pitaju – gde je tvoj rad, jer vide mnogo divljih objekata iznad urbanistički planiranih zgrada, da ga i ne prepoznaju lako. Ali nije ga teško pronaći – velika kuća na legendarnoj zgradi u Prištini“, dodaje umetnik.

Mural „Love is Love is Love“ na zidu FIlozofskog fakulteta u Prištini, oslikan u okviru Manifeste, prikazuje dve osobe – Ćerkicu i Mustafu. „Oni već 25 godina žive zajedno, ali nisu par, već samo brinu jedno o drugome. Ona je transrodna Aškalijka, a Mustafa je gej osoba i slep je, oni su ikone Prištine i Kosova, jer su prve osobe koje su javno govorile o svom rodnom identitetu ili seksualnoj orijentaciji, iako žive u homofobičnom društvu. Diskriminacija i predrasude su posebno teške ako ste Aškalijka ili osoba sa invaliditetom, poput Mustafe. Njih dvoje su bili suočeni sa jako mnogo potlačivanja, ali i dalje su tu, i ohrabrenje su drugima da se ne plaše i ne kriju. Zato im je i posvećen ovaj mural na Filozofskom fakultetu u Prištini“, kaže Hoti.

Uoči otvaranja Manifeste mural je, međutim, vandalizovan. „Tužno je što je samo tri dana pošto je završen, on gađan crnom bojom. To i nije prvi put da se takvi incidenti dešavaju, ali pokazaćemo da će ovaj mural ostati ovde, prefarbaćemo štetu i pokazati da su ti ljudi, obični gradjani, kao i svi, i pripadaju ovde. Još mnogo toga mora da se uradi na Kosovu, ali i na Balkanu, na stvaranju prostora za sve da žive kako žele“, dodaje Hoti.

Mesta susreta, razmene i rada baziranog na solidarnosti

Politika unosi zavadu i podele, ali u polju kulture saradnja je živa i razumevanje nije ono što nedostaje. I, ova manifestacija, osim što skreće pažnju na regionalne talente, otvara i prostor za nova povezivanja u kulturnim zajednicama.

Vasić ocenjuje da je omogućiti saradnju u ovom trenutku jako važno. „U celom regionu bivše Jugoslavije možemo da vidimo je da pod pritiskom nacionalizama i desnih stranaka na vlasti sve manje prostora i izmicanjem države se on zatvara za delovanje. Tako da manifestacije poput ove, i sve druge koje se organizuju, jesu važna mesta jer su postala sve ređa i ređa, mesta su susreta i dalje razmene i rada koji je baziran na solidarnosti“, ističe beogradski kustos.

„Neki gradovi već imaju programe saradnje, poput Beograda, Skoplja, Tirane, Sofije, a ovo je dodatna mogućnost da se saradnje sklope ne samo kroz lične kontakte, već i institucionalno, zvanične i nezvanične projetke – imamo u okviru Manifeste za to vremena do kraja oktobra“, kaže Muja.

„Družimo se, radimo zajedno…“

U izložbenim hodnicima Granda sreli smo i publiku iz Beograda. Umetnike, kulturne radnike, studente koji su u Prištinu stigli kako bi posetili izložbe.

N1

Jovan i Nemanja su Manifestu posetili sa prijateljem iz Peći, sa kojim su prijateljstvo sklopili preko društvenih mreža.

„Izlajkovali smo se na instagramu, to baš nije književni termin, ali da, tako smo se skapirali“, kaže Nemanja. „Ovde vidimo kompilaciju tema koje su bitne i za Kosovo i Srbiju, dobro su pogođene za ceo region“, dodaje on.

„Ovde sam potpuno spontano došao iz Beograda, imam neke prijatelje u Prištini. Super je gledati umetnost, ljude, povezivati se, radimo zajedno, družimo se“, rekao nam je mladi umetnik iz Beograda Aleksa Bartol.

Ovakvi događaji, zaključio je Nemanja, unapređuju veze u regionu na jedan novi nivo.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!