
Novoimenovani žiri za 71. NIN-ovu nagradu, koji čine Aleksandar Jerkov (predsednik), Adrijana Marčetić, Mladen Vesković, Tamara Mitrović i Vladimir Gvozden, u uži izbor je uvrstio deset ostvarenja (od 179 naslova pristiglih na konkurs). Ime laureata biće objavljeno krajem januara, a svečano uručenje nagrade, kako je saoštio nedeljnik NIN, zakazano je 3. februara u Kolarčevoj zadužbini.
Pobednik i dobitnik NIN-ove nagrade će se birati između romana „Pet debelih pesnika“, Predraga Đurića („Raštan izdavaštvo“), „Kotao“ Jovice Aćina („Laguna“), „Duž oštrog noža leti ptica“ Tanje Stupar Trifunović („Laguna“), „Lutam sad mrtav svetom“ Borivoja Gerzića (podnaslov „Hronika smrti i ludosti“, izdavač „Rende Books“), „Pucanj u prazno“ Vladislava Bajca („Geopoetika“).
U izboru žirija su i romani „Prazne kuće“ („Partizanska knjiga“) Danke Ivanović, „NGDL“ Marinka Arsića Ivkova (Niški kulturni centar), „Limeni lijes za Zaimović Zejnu“ Muharema Bazdulja, „Pesak pjeskare“ Milenka Bodirogića („Orfelin izdavaštvo“), a među deset najboljih ostvarenja iz prošlogodišnje produkcije žiri je uvrstio i posthumno objavljeno delo Gorana Petrovića „Palata“ („Laguna“).
Prošlogodišnja ceremonija dodele jubilarne, 70. NIN-ove nagrade (laureat je bio banjalučki pisac Stevo Grabovac za roman „Poslije zabave“), ostala je u senci kolektivnog odlaska dotadašnjih urednika i novinara NIN-a, koji su osnovali novi nedeljnik – „Radar“.
Kako su tada za Danas komentarisali neki poznati pisci, ova ceremonija je imala „ukus opela NIN-ove nagrade“, jer je, iako je nezahvalno prognozirati, ona uvek bila povezana sa redakcijom NIN-a koja određuje članove žirija.
Danas piše da se otvara pitanje da li kriterijum političke „podobnosti“ autora možda ima upliva i u užem izboru romana i ovogodišnjeg laureata NIN-ove nagrade, jer su „ispod crte“ ostali romani pisaca koji poznati i po kritici režima. Tako u uži izbor nisu ušli „Bečki roman“ Dragana Velikića, „Zavod“ Gorana Markovića, „Ime joj je Glorija“ Milana St. Protića, „Stranac u šumi vladike Grigorija“, „Pod tuđim suncem“ Miodraga Majića…
„Ovogodišnji žiri kritike nije bez veze, apsolutno zna šta je književnost, i to od prvog do petog, svi članovi. Ali, naravno, ostaje otvoreno pitanje da li činjenicom da u uži izbor nije ušao nijedan od romana kritičara vladajućeg režima može da iskonstruiše, odnosno, da podrži sumnju da se politički kriterijum ipak nekako, na mala vrata, uvukao u žiriranje. Ovo pitanje možemo da postavimo, ali ne možemo to da tvrdimo bezrezervno“, rekao je za Danas književni kritičar i pisac Mihajlo Pantić.
On je dodao da bi bismo mogli da imamo veliku sumnju u to da je član žirija neko ko podržava vlast, kao što su to oni koji odlučuju o nacionalnim penzijama.
„Sada, u pitanju NIN-ove nagrade, gotovo sam siguran da taj kriterijum nije bio prisutan, ali, legitimno je primetiti čiji romani nisu ušli u uži izbor i zapitati se da li u tim odlukama ima upliva politike“, kaže Pantić.
On objašnjava da je NIN-ova nagrada jako važna jer je to jedini trenutak kada se u našoj književnoj javnosti širi broj ljudi zainteresuje za književnost.
U slučaju ovogodišnjeg izbora za NIN-ovu nagradu smatra da se ne treba zaletati, kao pre nekoliko godina kada je, podseća, osamnaest pisaca potpisalo za bojkot ove nagrade, tvrdeći da je žiri nekompetentan, nestručan i politizovan…
Dejan Atanacković, dobitnik NIN-ove nagrade 2018. za roman „Luzitanija“, kaže za Danas da nije video najuži izbor najboljih romana u 2024, i da ne može da komentariše.
„To su su stvari koje su vrlo delikatne, ali ono što je meni svakako odmah bilo jasno kad je prošle godine došlo do promene uređivačkog koncepta i kad je dotadašnja urednička i novinarska ekipa napustila redakciju, da ja više neću pisati za NIN. Odluka nekih ljudi da prihvate jedan očigledan dil sa vlašću, od kojih me je to iznenadilo, za mene je bio sasvim dovoljan znak da je, što se tiče samog časopisa, došlo do promena koje, bar za mene, naprosto nisu više mogle da budu prihvatljive“, objašnjava Atanacković.
On dodaje da misli da ne može da se izbegne politički uticaj ako postoji to „nešto“ što je nedeljnik NIN preuzelo, kako kaže, u svrhu nekakve, makar i prikrivene podrške režimu.
„Međutim, ako se podsetimo da su neki pisci, bilo ih je osamnaest, pre nekoliko godina pozivali na bojkot ove nagrade, što je za mene bilo potpuno neprihvatljivo, a oni su se isto tako pozivali na nekakve ‘političke’ razloge, naprosto ne bih hteo da se sada nadovezujem ni na kakvu ideju bojkota. Mislim da su pisci koji su svojim romanima konkurisali za NIN-ovu nagradu 2025, a poznati su kao izraziti kritičari vlasti, u krajnjoj liniji dali šansu i ovoj nagradi i novom žiriju, i svemu što oko toga dešava“, smatra Dejan Atanacković.
Jedan od inicijatora bojkota NIN-ove nagrade 2020. godine bio je Vladimir Kecmanović, a među 18 pisaca koji su potpisali ovu inicijativu bili su Slobodan Vladušić, Vladimir Tabašević, Dejan Stojiljković, Igor Marojević, Ljubica Arsić, Muharem Bazdulj, Laura Barna, Emir Kusturica, Miro Vuksanović, Nikola Malović, Marko Ružić… Deo njihovih kolega nazvao ih je tada „elitom srpskih nacionalista“ koja je uz vlast, iako su oni demantovali da su razlozi za njihov bojkot politički.
Kako je za Nova S nedavno izjavio Dejan Stojiljković, koji je prekinuo bojkot, ali je njegov roman „Serafim“ takođe ispao iz trke za NIN-ovu nagradu 2025, razlozi za bojkot su bili „korupcija i nepotizam“. Za novi žiri kaže da je vrlo stručan, i „čini mu se da sudije sada rade regularno“.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi ko će ostaviti komentar!