Odnos prema kulturi i nasleđu: Kome smetaju kulturna dobra?

Kultura 29. sep 202213:56 7 komentara

Polomljene spomen-ploče - dovode li u pitanje odnos prema kulturnoj baštini? Poslednja u nizu uništena spomen ploča je ona posvećena našim proslavljenim glumcima Gagi Nikoliću i Mileni Dravić, za koju se ne zna šta je lošije - to što je nestala, ili način na koji je obnovljena. I da li je to jedini takav ispit na kojem smo pali?

Srbija – zemlja bogatog nasleđa i kulture, kojom neretko volimo da se dičimo. Ipak, da nam do toga nije suštinski stalo pokazuje i uništavanje mnogih kulturnih i spomen obeležja, poput onog najskorijeg kada je uništena spomen tabla posvećena glumačkom paru Draganu Nikoliću i Mileni Dravić.

„Ako postoje omiljeni glumci, to su Milena Dravić i Dragan Nikolić. Tako da ne verujem da je iko, taj ko je to uradio, nije, siguran sam, imao svest o tome šta ruši. I verujem da ga je, kad je to pročitao negde, bio stid“, kaže glumac Tihomir Stanić. „Ponekad ljudi misle da je dovoljno nešto obeležiti i da je time završen sav posao – ali to obeleženo treba i čuvati“, dodaje on.

POVEZANE VESTI

A setiće se beograđani da ovo nije jedini primer skrnavljenja, rušenja pa i krađe spomen obeležja.

„Podsetiću vas samo na problem sa krađom skulpture dečaka sa čukur česme, koja je jedna masivna skulptura od bronze, koja je bila ukradena, isečena u jednoj prilično organizovanoj akciji, da bi posle bila nađena na jednom stovarištu pa je onda restauirana, 3D skenirana i tek se onda fokus zaista stavio i na to“, rekao je Vladimir Pajić, konzervator i restaurator.

Skulptura je brzo i vraćena u Dobračinu ulicu, ali ostaje pitanje kome i zašto smetaju kulturna, istorijska i spomen obeležja?

„Mislim da mi moramo da promenimo stav prema javnom prostoru sa toga da je to ničije na to da je to ipak svačije“, dodaje Pajić.

Ipak, ono što možda najviše brine jeste da ni veliki književnici, pisci i slikari nisu pošteđeni. Još 2015. godine sa Studentskog trga ukradene su tri spomen table i sve do danas zid je ostao prazan.

„Skidati table jednom Antoniju Isakoviću koji je napisao, po mom mišljenju, desetine strana najlepših u srpskoj prozi, jednom Mići Popoviću o kome neću ni da govorim, sledeće godine ćemo imati veliku njegovu izložbu, o jednom Seleniću, to je sad već i pitanje orijentacije rušitelja…sem ako nije najobičnija potreba za pretprodajom metala. Tu, međutim, postoji policija da to rešava, kolika god bila glad i siromaštvo – ona se tako ne rešava. Ako je krivica zašto nismo podsećali, to je krivica Akademije, pa i moja lična. Ja ću iskoristiti ovaj razgovor sa vama i pitati zaista šta je s tim?“, kaže Vladimir Kostić, predsednik SANU.

Šta je sa tim pitali smo i tadašnjeg gradskog menadžera, Gorana Vesića koji nam sve do danas nije odgovorio zašto ove spomen table nikada nisu vraćene. „Jer, zaboravljanje ove trojice je zaista mea kulpa – greh“, dodaje Kostić.

Od zaborava su ipak sačuvani Dragan Nikolić i Milena Dravić jer je samo nakon nekoliko dana, spomen-tabla vraćena, doduše sa malom greškom. I onda imamo situaciju da građani ruše, vlast ne obnavlja ili to uradi loše, pa ostaje pitanje – ume li iko da brine o kulturi u ovoj zemlji?

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare