Okrugli sto: Kulture mora da bude mnogo više u srednjoškolskim programima

Kultura 07. nov 202214:33 1 komentar
pozorište
Pixabay

Kulture mora da bude mnogo više u srednjoškolskim nastavnim programima, jer kulture više nema ni na portalima, ni u novinama ni na televizijama, rečeno je na okruglom stolu "Kultura sećanja i/ili umetnost življenja" u organizaciji Stranke slobode i pravde.

Reditelj Janko Baljak istakao je da, pored nedostatka političkog dijaloga, u društvu nema ni dijaloga u kulturi i da su srednje škole pravo mesto na kojima deca mogu da se „zaraze kulturom u pozitivnom smislu“, da se opredele da budu kulturna bića, a ne samo bića koja „bauljaju po internetu i klikću od jedne do druge senzacije“.

Baljak je rekao da se vlast u početku nije toliko otvoreno razračunavala sa kulturom i da je prvih godina postojao privid demokratije i tolerancije.

Ukazao je da je primer za to film „Teret“ Ognjena Glavonjića koji govori o „jezivom zločinu nad albanskim civilima“ dobio „neka sredstva“, a da se sada taj prostor sveo na nivo geta, „sa ozbiljnim aspiracijama da ponovo imamo državne umetnike“.

Ocenio je da Srbija posle reditelja Veljka Bulajića nije imala državne reditelje, a da danas ponovo imamo državne reditelje koji „bez problema i uz diskreciona prava dobijaju sredstva za filmove koji su u državnom interesu“ i zaključio da, iako umetnost „ne može da bude ni u jednom državnom interesu. imamo državne umetnike“.

Glumac Tihomir Stanić naveo je da konkursi za finansiranje koje raspisuju institucije ne znače ništa jer novac stigne kada je projekat već realizovan i da bi institucije trebalo da imaju stalan konkurs za samostalne umetnike.

Stanić je naveo da gradska pozorišta leti „zvrje prazna“ i da je nedopustivo da ta društvena imovina u tom periodu ne bude dostupna samostalnim umetnicima koji bi mogli da doprinesu tome da se Beograd vrati na mapu svetskih gradova sa kulturnim sadržajima.

On je dodao da današnji domet institucionalnih pozorišta nisu ozbiljni evropski festivali nego gostovanja u mestima gde su nekada bile pozorišne „tezge“, kao što su Beč ili Toronto, tamo gde ima dovoljno ljudi u dijaspori i to sa predstavama koje se namenski igraju za njih.

Istakao je da je domet Ateljea 212 da se na gostovanja putuje autobusom, ponekad i noću „da bi se imao dan za šoping“ i zaključio da je to „kao što pevačice idu za vikend i pevaju po kafanama“.

Dramaturg Ivan Lalić rekao je da je neophodno implementirati Zakon o javno-privatnom partnerstvu u kulturi, jer samo postojanje zakona bez akcionog plana nije dovoljno.

Lalić je istakao da je, iako je taj zakon prioritet, za rešavanje problema u kulturi pre svega potrebno razgovarati o „podobnosti“ umetnika.

Rekao je da bi opozicija, „kada dođe na vlast“, trebalo da se bori svim silama protiv principa podobnosti u kulturi jer je to „divna i nežna sfera koja ne trpi takvu diversifikaciju“, zaključivši da su umetnici izloženi „dnevnom stresu“ kako da izađu na kraj sa „komesarima Srpske napredne stranke“.

Kustos Zoran Erić rekao je da muzeji „nisu mesta gde se ćuti“ već da u njima treba glasno govoriti, pokrenuti dijalog i mesta u kojima se možda treba igrati sa decom i tako im omogućiti da nešto novo saznaju.

On je rekao da je Muzej savremene umetnosti nakon desetogodišnje rekonstrukcije i otvaranja postao „politički plen“ ne samo kao manifestacija moći, već za „direktnu promociju i mikromenadžment ideja vladajuće oligarhije“.

Naveo je da mikromenadžment ide dotle da premijerka Ana Brnabić, mimo direktora i kustosa, lično ugovora izložbu Marine Abramović i da ministarka kulture Maja Gojković, takođe bez znanja direktora i kustosa, ugovara „tek tako izložbu nekog umetnika iz Libana“.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare