
Srpski književnik Radovan Beli Marković preminuo je u 75. godini, prenela je Radio-televizija Srbije.
Marković je rođen je u selu Ćelije kod Lazarevca 10. oktobra 1947. godine, a živeo je i stvarao u Lajkovcu.
Radio je kao novinar u valjevskom listu Napred, a do penzionisanja bio je upravnik lajkovačke Gradske biblioteke.
Između ostalih nagrada, dobio je Andrićevu nagradu za „Septembrini u Kolubari“, za „Male priče“ nagradu „Bora Stanković“, dok je za roman „Lajkovačka pruga“ dobio Nolitovu nagradu i nagradu „Branko Ćopić“.
Za roman „Limunacija u Ćelijama“ 2000. godine dobio je priznanje Večernjih novosti „Meša Selimović“ za knjigu godine.
Autor je i romana „Poslednja ruža Kolubare“, „Knez Miškin u Belom Valjevu“, „Devet belih oblaka“, „Orkestar na pedale“, „Kavaleri Starog premera“, „Gospodja Olga“. Poslednji roman „Stojna vetrenjača“ objavio je u julu 2021. godine.
Povodom 65 godina života i 40 godina rada izašla su njegova sabrana dela u 13 knjiga.
Bio je član redakcija „Književne reči“ i „Književnih novina“, Srpskog književnog društva i Srpskog PEN-a.