“Priroda bez društva” Srđana Veljovića, fikcija i realnost u istom kadru

Kultura 29. sep 202116:50 2 komentara
Srdjan Veljovic promo

Izložba “Priroda bez društva” Srđana Veljovića u Novoj galeriji vizuelne umetnosti u Beogradu obuhvata fotografije nastale manipulacijom pri fotografisanju - višestrukim eksponiranjem, što, prema rečima autora, može da predstavi sliku sećanja zahvaljujući nedefinisanosti same slike, odnosno njenog odvajanje od prizora koji je naslikala.

„Pri svakom sećanju mi iznova konstituišemo prošlost i smeštamo je u sadašnjost, multiplikujući sliku prošlosti, pri čemu taj proces nije jednoznačan i osim prošlosti, zavisi i od sadašnjosti. Da li ćemo ponavljajući ovo doći do smisla, saznanja ili krenuti put samozavaravanja, mitologizacije, ili na neku treću stranu, stvar je odluke”, naveo je Veljović, dodajući da se slike na ovaj način mogu razumeti i kao sredstvo koje niz slučajnih, intuitivnih, rasutih motiva, stapa u gladak narativ.

Umetnik navodi da se multiplikovanjem motiva gubi njegova prepoznatljivost, ali se širi referentno polje na koje se fotografija odnosi. „Konkretni motivi, slike dodavanjem lišene viška, oslobađaju pogled ka širokom polju ličnih, geografskih, kulturalnih, ideoloških referenci. Imaginarijuma, sećanja. Estetičnost, koja proizilazi iz samog postupka, osim samodovoljnosti uzrokuje i intenziviranje recepcije, čime se otvara mogućnost prepoznavanja/učitavanja šireg skupa referenci“, kaže Veljović.

“Postupak svođenja brisanog prostora na gotovo monohromatske površine višestruko problematizuje logike i strategije individualnog i kolektivnog sećanja”, konstatuje Ivana Maksić u pratećem tekstu Veljovićeve izložbe.

Ana Simona Zelenović navodi da je granica između realnosti i fikcije tanka zahvaljujući “izmaglici koja se ponavlja u grafizmu i igri svetlosti kod jednih, a u prelazima boja i prisutnosti mnogostrukih valerskih igara u drugim „, i dodaje:  „Referentnost Srđanovih fotografija funkcioniše mnogo više na simboličnom nivou, nego na onom dokumentarnom. Fotografije dokumentuju samo donekle ono viđeno, one ograničeno referišu na realno i utemeljeno, a u mnogo većoj meri one su uhvaćen trenutak fikcije, zbog čega nam je omogućeno da u njima učestvujemo”.

Srđan Veljović (1968) bavi se problemom identiteta i njegovog uspostavljanja kao polja konstituisanog izvana, istražujući mesta prestupa granice koja ga definiše. Realizovao je projekte: Arhitektura i fašizam, Lep život kao eksces, Nebo, Granice roda, Ekonomija moći heteroseksualne veze, Кoliko visoko je bezbedno, Nož žica, Umeće tranzicije, Transponovanje – Džoni Racković, Mnoštva, Tehno – pozicije potkulture, Moguća mesta solidarnosti, Muzeji i još po neko mesto sećanja, Jarboli, Industrija, Fotografije, portreti, Bioskopi u kulturi sećanja, 20-25-29, Das Unheimliche koncept kao praktična alatka, Devedesete, Кultivacija, komodofikacija, Migracije destinacije, Osamdesete, Zid, 30 godina, Višestrukost, samosvojnost, Higijena proćišćavanje.

Izlagao je više puta grupno i samostalno u Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Bosni, Sloveniji, Crnoj Gori, Rumuniji, Albaniji, Austriji, Nemačkoj, SAD…

Izložba “Priroda bez društva” biće otvorena do 7. oktobra, do kada u NGVU traje i Sajam knjiga vizuelne umetnosti, koji je Veljovićevim projektom i otvoren 26. septembra.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare