"Srce" za studentski film
Reditelj Adem Tutić o nagradi na SFF: Nikakva rupa u kojoj nas zatrpavaju ne može zaustaviti želju za stvaranjem

„Srce Sarajeva“ za najbolji studentski film na Sarajevo Film Festivalu dobio je Adem Tutić za film „Tarik“. On za portal N1 kaže su ga društvena situacija u zemlji i događaji u Novom Pazaru uverili da nam je ovakav film potreban, kako u Srbiji, tako i u regionu. „Premijera i nagrada na SFF nose posebnu simboličku vrednost. Mene lično čini ponosnim da sam student FDU koji već drugu godinu za redom odnosi Srce Sarajeva. Važno je i napomenuti ostala naša 'Srca' za Stefana Đorđevića i Andriju Kuzmanovića, što dokazuje da nikakva rupa u kojoj nas zatrpavaju ne može zaustaviti želju za stvaranjem“, ističe za N1.
Govoreći o reakcijama publike u Sarajevu na film, Adem kaže da su sve ljude u sali obuzele emocije, a da su kolege primetile da bi trebalo napraviti i dugometražni, zbog kompleksnosti teme.
„Drago mi je jer je ovaj film u potpunosti drugačiji od onoga što sam radio pre – kadrovi su jako dugi, radnja se razvija dosta sporo i zahteva veliku pažnju. Film je vrlo stamen u svom stilu i vizuelnom izrazu. Bilo je jako izazovno staviti sve u samo 27 minuta, a ni direktor fotografije Filip Tasić, ni ja nismo imali takav stil u prethodnim projektima“, priča Tutić.

Inspiraciju za „Tarika“ pronašao je u priči njegovog prijatelja koji je provodio leto sa ocem u Novom Pazaru.
„Mislim da mi se otvara nešto što je posledica trenutnih životnih okolnosti - živim sa ocem sa kojim sam jako blizak i taj odnos me najviše zanima. To interesovanje je počelo sa 'Tarikom' i mojim prijateljem - još tada, veza oca i sina mi je delovala neizgrađeno. Muški odnosi su kod nas zatvoreni, Novi Pazar je sredina u kojoj muškarci slabo komuniciraju emocije. Gledao sam da se što više odaljim od izvora kako ne bih okrivao detalje njegovog života. Takođe, bilo je potrebno da fikcijom prenesem ideju“, kazao je.
Odavno je, kako kaže, prestao da na realnost gleda kao takvu. Na svet gleda kao na izvor dramskih situacija i inspiracije, a svakog čoveka, situaciju i interakciju koju je portretisao u "Tariku" je i video - ako ne u svojoj porodici, onda na primeru drugih.
„Odrastao sam među ženama i bio pošteđen toksičnog, klasičnog muškog odrastanja. Kada sam došao na svet, odnosi su bili već uspostavljeni, a ja sam imao upliv u svačije tajne. To je bio teret, ali i privilegija – mogao sam da obrazujem objektivnu sliku realnosti. To se možda prenelo i na moju socijalnu interakciju, a kad režiram i pišem - gledam da prenesem sve što 'vučem' iz iskustva“, objašnjava.

S obzirom na to da je previđen mali budžet za snimanje, u Novom Pazaru su obično naizlazili na ljude koji žele da pomognu, u vidu smeštaja, hrane, novca.
„Ne mogu da kažem da se o naš zahtev oglušila i Opština i Kulturni centrar. To je važno jer Pazar ima veliki procenat ljudi ispod 30 godina, to je bogatstvo koje moramo da negujemo. No Pazar je Svijet i moji Pazarci ponovo pokazuju i opravdavaju gostoprimstvo i osećaj zajednice koji je za sve nas u ovom momentu jako bitan“, ističe.
Adem priča i kako mu se filmska režija sama „nametnula“, a zadržalo ga je to što sadrži sve druge vrste umetnosti i na poseban način prenosi realnost i oslikava život.
„Sve me je zanimalo i znao sam od svega po malo. Imao sam tu sreću da učestvujem na filmskom kampu Slobodna zona junior i da iz Slobodne zone ponesem strast za filmom. Po malo, a ništa do kraja - zanimala me je muzika, bavio sam se plesom, folklorom, radio sam i na nekim pozorišnim predstavama sa Zlatkom Pakovićem“, ispričao je.
Film „Tarik“ biće prikazan na Fine Line Film Festivalu u Beogradu u oktobru, a kako navodi, trenutno razvija i dugometražni film o mladom migrantu iz Maroka koji je kod Pirota preživeo brutalno nasilje od strane lokalnih policajaca.
Govoreći o festivalima, u razgovoru za N1 Tutić kaže da su nažalost, ove, a i prethodnih godina, naši veliki muzički, filmski i pozorišni festivali - dovedeni do raspadanja.
„Naša je odgovornost da se za njih borimo i vratimo im nivo koji su ranije imali. Da mi ponovo budemo domaćini umetnosti, što zasigurno zaslužujemo i što nam je kao društvu potrebno“, zaključuje.
Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?
Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare