"Zvono" koje i dalje zvoni: Kultni zrenjaninski klub, značajan za ceo region, obeležava 35 godina od osnivanja

Melodija je poznata. Godina je 2015-a, a na bini sviraju Goblini. Pre njih tu su stajali Darko Rundek, Vlada Divljan, Bajaga, Rade Šerbedžija, Bebi Dol...

Nabrajanje bi potrojalo, jer je za četvrt veka u kultnom zrenjaninskom klubu odsvirano više od 1.700 koncerata. Stotinama se broje i promocije knjiga, tribine i izložbe.

Vrata kluba su zatvorena pre deset godina, ali Zeleno zvono još nije utihnulo.

"Zeleno zvono, dong dong dong… To zvoni, zvoni na 2000. godinu, kada sam upoznao Gutu iz Zelenog zvona i to je bilo zapravo jedno od prvih mesta u koja smo posle rata došli svirati u Srbiju", opisao je Darko Rundek.

To mesto danas postoji samo na fotografijama, VHS snimcima i u sećanjima.

Ipak, ove godine ne obeležava se decenija od zatvaranja, već trideset pet godina od osnivanja.

"U Zelenom zvonu sam nastupao i sa Bajagom, i sa Babama", rekao je Žika Milenković

"To je mesto gde sam imao sjajne svirke, sa sjajnom publikom", kazao je Zdenko Kolar (Idoli).

"Prvo što pomislim kada se kaže Zeleno zvono, pa pomislim na Gutu naravno", naveo je Dejan Cukić.

"Bež‘te s puta, ide Guta", kratko i jasno je opisao Slavko Matić (Zbogom Brus Li).

Bež'te s puta, ide Branislav Grubački Guta, nešto mirnijim korakom, ali sa istim entuzijazmom kao 1991. kada je pokretao Zeleno zvono.

U vreme kada se raspadala tadašnja država, on je pokušavao da okupi ljude.

"Sa nekim društvenim angažmanom koji je bio u neku ruku antiratni, antimilitaristički, nenacionalistički, kultura je bila najbolji model kroz koje su se te poruke mogle slati. U početku su to bili koncerti koji su imali jasnu urbanu poruku, sa nekoliko promocija knjiga ili izložbi, Zeleno zvono je imalož galeriju... Prosto smo tražili prostor da okupimo ljude koji drugačije misle. Prva poruka Zelenog zvona je bila izlaz uvek postoji, ovo je naš pokušaj", prisetio se Branislav Grubački Guta.

Počelo je kao kafe-picerjija u kući Gutinog dede, a 1994. Zvono dobija i novu lokaciju – pozorišni klub u centru grada.

Za važne muzičare pisce i umetnike iz regiona Zrenjanin je tada bio nezaobilazna stanica. Nije ih dovodio veliki budžet, već poverenje.

"Iskrenost, prijateljstvo, oni su znali da postoji jedna ozbiljna strast u svemu tome. Evo, i dok sad ovo govorim, ja mislim da se ta strast negde vidi, da se uradi najbolje moguće u datom trenutku. Znači to je to. Nemoj preko 'leba pogače tražiti... Sve to spada u jedan paket, kako je moguće izvodljivo i bez učešća velikih institucija, države i tako dalje, napraviti nešto", opisao je Guta.

A 35 godina kasnije isti krug ljudi okupljen oko pokreta Novi optimizam, pokreće serijal od trideset pet priča muzičara koji su ostavili trag na bini zrenjaninskog kluba. Ne da bi se vratili u prošlost, već da bi podsetili zbog čega su iste vrednosti jednako važne i danas.

"Vječna sizifovska borba za građanske ideale je nešto što je impozantno i zaslužuje divljenje. Nazdravlje, savremeni Don Kihote, godinama seješ seme dobra, siguran sam da će proklijati, kad tad", kazao je u svom maniru Rambo Amadeus.

Guta dodaje:

"Moja osnovna ideja je da je dobro bolje od zla, i da je život jači od smrti, i da će to da prevlada, i da će ipak među ljudima zaživeti do mere za jednu ozbiljnu katarzu koju mora da doživi ovo društvo. Onda će doći do šanse da se stvari promene."

Neka zvona označavaju kraj.

Zeleno zvono, trideset pet godina kasnije, i dalje zvoni kao poziv na novi početak.