Lični stav Nebojše Vujovića: Odlazak KIristofera Hila i dolazak nečeg novog, da li?

Lični stav 13. jan 202517:06 0 komentara
lični stav Nebojša Vujović
N1/ Vesna Lalić/ Nova.rs

Kristofer Hil pravi oproštajne prijeme i pozdravlja se sa društveno-političkim činiocima života u Srbiji. Istovremeno se pozdravlja i sa svojim diplomatskim životom i vraća se na Floridu da uživa na suncu i moru u Meksičkom zalivu, kojem Tramp planira promenu u US Bay.

Hill pakuje kofere, on je od 20. januara građanin Hill. Veliku razliku njemu pravi taj datum. Nije to situacija kao kada je posle pada Slobodana Miloševića tadasnji ambasador u Pragu čestitao pobedu Vojislava Koštunice i ponudio svoje usluge. Pozvali su me iz Kostuničinog kabineta i rekli da kao pomoćnik MSP-a odmah vratim tog čoveka u zemlju. Po pobedi Koštunice i ja sam lično optirao za odlazak iz MSP-a u privatni sektor/Hemofarm ad, gledajući nove lisice Gorana Svilanovića i Aleksandru Joksimović kako se oblizuju i približavaju svom „kolaču pobede“.

Rekoh sramota bi me bila i da sa ovakvim interesdžijskim spodobama radim pod istim krovom. Saznao sam tri godine kasnije da se taj potez dopao Koštunici i pristao sam da me postavi za savetnika, izaslanika i pucača u nevolje „trouble shooters“. Ne pišem ja ovo o sebi. Tema je odlazak Hila i da li se šta menja, važno za nas ili globalno. Hill je bio deo iškolovanog ešalona američke spoljnopolitičke škole, jedan od đaka Medlin Olbrajt i njihove utabane staze da Amerika štiti svoje nacionalne interese, a ne da je zaštitnik razvoja demokratije, ljudskih prava, podele vlasti…

Ne, Amerika štiti svoje interese, jer kako objasniti da je primila/ugurala Frankovu Španiju u NATO. Razlog geopolitički. Isto je to uradila i sa autokratskim Milom Đukanovićem i Crnom Gorom, autokratom Aleksandrom Vučićem i Srbijom, uz odgovarajuću obazrivost zbog bombardovanja Srbije, ali i dalje čvrsto, mada laganijom brzinom. Razlog opet globalni. Ruska invazija na Ukrajinu, upaljeni požari po Bliskom istoku, tinjajuća vatra u Kineskom moru/Tajvan, nevolje na Korejskom poluostrvu, iskazani američki apetit prema Panamskom kanalu, mineralnim i rudarskim bogatstvima u Grenlandu.

Problem sa Madurom, ruskim i kineskim teretnim brodovima itd. NIS je bio miš, ali i on mora biti udavljen, uz kaznu Rusiji s jedne strane i odvajanja Vučića (on se u stvari već odvojio ) i glasačkog tela koje se i dalje predstavlja proruskim. Dakle, operišite kataraktu i progledajte, krećemo se u NATO sa sve autokratom, njegovom svitom i lojalistima. Klizamo u NATO sedeći na čičku, i treba da vrisnemo na dobrom smo putu. Zapadne vrednosti su obrazovanim ljudima u Srbiji jasne i oni hrle ka njima sa pasošima, da li da studiraju ili rade. Ne hrle u Sankt Petersburg, Moskvu ili da kupuju dace u Mineralne vode ili Pjetrogorsk (Ljermontovljevo mesto rođenja).

A opozicija, igra šah među sobom. Umorila se, „dugo“ se gurala sa režimskom silom i ostavila je studentima da obave sav posao. Ko je to genijalno smislio, da li svi zajedno. Da li više brinu o svojim sujetama, da li gledaju u ogledalce da utvrde ko je najlepši, kome će najbolje stajati odeća i obuća iz Vučićevog fundusa ukoliko je on sa sobom ne ponese.

Bliža istorija nas uči kako se ruše autokrate. Preduslov je da autokrata napravi ozbiljnu grešku. Na primer Milošević, od faktora stabilnosti do Gonzalesa i balkanskog kasapina. Mnogo grešaka pa faktor Klinton/NATO koji ga ruši i hapsi. Đukanović i greška sa SPC, pa faktor mitropolita Amfilohija koji ga ruši litijama. Vučić, greška sa litijumom i ogromna sa studentima, što mu otvara provaliju. Ne može on da ispuni njihove zahteve i da oživi institucije. To bi ga rekordno brzo svuklo sa vlasti. Ili predlog opozicije za formiranje prelazne vlade. Studenti to ne traže, oni traže institucije i normalan demokratski sistem u kojem će sticati znanja, razvijati se i praviti karijeru od rezultata rada. Opozicija upućuje „racionalan predlog“ za formiranje vlade, ali kome neracionalnom čoveku koji to odbija da ne bi pao u sporijem tempu. Dakle, šta je tu racionalno. Ništa.

Studenti su najveće osveženje Srbije, principjelni, pravedni, neustrašivi i isto reaguju prema rezimu, Hilovim postupcima, a tako će i sutra prema Trampu. Nema kod njih straha, a nema ni kalkulacija. On su od jezera postali more, uskoro okean sa bujicom.

Da ne zaboravim, svedok sam priprema Vučićevih ljudi za bekstvo. U Atini se to najbolje vidi mahnitom kupovinom stanova. Takvima je Vučić sada postao teret. Dobro, obogatili smo se uz tebe, ali sada nam ti ugrožavas to bogatstvo. Lako smo do njega došli i ne želimo da jos lakše odemo. Mi ne znamo na čemu sedi Zagorka Dolovac i da ne počne u jednom trenutku da prazni svoje fioke. Možda baš i na američki mig.

Velika je Vučićeva slabost što ne poznaje svoje ozbiljne protivnike, pogotovo bogate i pritajene. Drag mi je Aco Srbin, ali džep je džep.

Asta la vista.

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Budi prvi ko će ostaviti komentar!