
Kada se Bogu pomolim da pomiluje i čuva studente, ponadam se da između mene, moje molitve i boga ne stoji Porfirije. Zamislite patrijarha Pavla, njegovu svetost i čestitost s jedne i Porfirija, građevinskog i lukreativnog investitora, opijenog ovozemaljskim materijalnim stvarima s druge strane.
To vernike nagoni da gube veru, volju, nadu i poverenje u Crkvu. Njegova nekritična i neodgovorna spona sa Vučićem i njegovim režimom ostavlja duboke pukotine i ožiljke između srpskog pravoslavnog stada i Crkve. Ko će biti gubitnik? Crkva. Ko gazi Crkvu, njen poglavar i njegova svita.
Studenti to jasno vide i za sada se uzdržavaju od oštrijih reči. Ali, čin kojim su odgovorili na pismo patrijarha Pavla u zimu 1996. godine, više je nego čvrsto izražen stav prema Porfiriju. Za studente on ne postoji, on je efemerna zemaljska pojava, a ne božji sluga koji izaziva postovanje i divljenje. Jedan je Pavle, poručili su studenti i zatvorili ovu Porfirijevu svesku. On je, kao i Vučić na dobrom putu da ne bude niko i irelevantan, a po svom izboru.
Ne čini odora čoveka ni Patrijarha, osobine ga čine božjim slugom, odora i srebrnjaci ga kvare.
Poslušaj Porfirije kako hrabro koračaju studenti i kako se ne boje ni mača ni crkvenog tropara. Porfirije na najboljem si putu da sebe marginalizuješ i da podeliš sudbinu svog „svetovnog vođe“ koji ispucava ćorke jer je ostao bez bojeve municije.
Porfirije, Vučić nestaje u noći, da li za tri nedelje ili šest meseci, a ti si na najboljem putu da ga ka odredištu držiš za ruku. Pomiluj ga Porfirije.
Koje je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare