Ne vadi eksere iz lađe

Lični stav 22. jan 202508:25 1 komentar
Slike života

Na smutnom okeanu vekova novih koji nisu doneli ništa novo na karti Balkana, na raskrsnici puteva natopljenih stradanjima, smutnjama i manje-više sličnim gopspodarima, dešava se vremenska arena gde gospodari podižu palac „nagore“ oslobađajući mučenike, ili „nadole“ osuđujući i presuđujući onome koji je doveden u kavez hleba i igara.

Sve to se dešava u vremenu vekova naših, da ne kažem novih, jer su vladari isti duhovi već viđenih. Pred kricima auditorijuma, koji ovog puta ne sedi na kamenim tribinama već kraj malih ekrana ili novih tehnoloških „sokoćala“ (sprava za komunikaciju) posmatajući predstave stradavanja onih koji ne misle kao gospodari!

Ti mađioničarski trikovi su samo tehnički doteraniji, a sumanutim i dobro ušuškanim vlastodršcima tzv. nove industrijske revolucije i progresa pomažu besomučne skupine sa kratkoročnim privilegijama koje su samo zrno peska trenutnog bljeska, natopljenog suzama i krvlju.

Slike života

Na tom starom okeanu jednog poluostrva, dato je toliko darova da samo nepromišljeni i rđavi ljudi mogu da ih satru i unište za istorijski gledano više nego kratko vreme.

To se oduvek nazivalo pohlepom, a danas korupcijom koja razjeda zdravo tkivo poput kancera za koji medicina nije pronašla lek.

U potpalublju lađe su oni koji kroz okna (čitaj malih ekrana TV prijemnika) vide šarenolikost jednog drugačijeg sveta kome ne pripadaju. Nakinđurene „veštice“ i „magovi“ im se smeše obmanjujući pričama da će i taj, običan svet skoro da živi slično. Naravno, to slično može da dođe samo onda ako se toj vrsti što brsti da legitimitet da nastavi tamo gde su prethodni stali ili im se pridružili. Ti mučeni, da ne kažem baš veslači, imaju i svoje poslovođe koje napreduju i penju se sprat više kad se dokažu obmanjivačima tako što donesu bar šaku eksera koje su izvukli iz avlija onih koji se „nisu snašli“. Za nagradu dobiju bolju kabinu sa većim i naizgled skockanim prostorom i još lepšim „oknom“ za posmatranje „napretka“.

Prethodne kolumne:

Pohlepa nema granice, pa ni to ne bude dovoljno. Vidi taj sad bolje. Onda je u obavezi da one koji su ga za šaku eksera „unapredili“ za početak bar blagonaklono pozdravi kad se pojave na onim „šarenim“ kutijama! Istina, sve zastane. „Ćuti, dobro je“, sad pričaju oni koji su za samo šaku „srebrnjaka“, za početak eksera, dobili ono što imaju.

Izađe on ponekad i na vazduh, otvori prozor. Ma ne smeta mu „miomiris“ kanalizacije, ma jok, rešiće se to jednom samo od sebe. Ne smeta mu ni oblak naišao sa deponija, ni kiselkasti ukus iz gigantskih dimnjaka gde sagoreva blato čudne boje. To nije važno.

Skokne taj ponekad na sprat više, kad tamo komšija u još boljem „apartmanu“. Taj se snašao „još jače“, povadio uz one eksere i neke zdrave daske, kaže, sve kvalitetno drvo. Za nagradu apartman.

Slike života

Plus, pride, papir šaren, masan, sa štambiljom, da i on „struku“ ima, da ga čuju, da ga vide.

Eto ti sad, recept. Ima pa da vidi šta se tu još može. Ona kartica iz „biblioteke“ koju su mu dali dok je još bio „mali“ nije bila dovoljna uz onu „siću“.

Čin više, sprat u načetoj lađi ima onaj rođak što je uz sve pomenuto u jednoj od „kafana“ na lađi dogovorio sa nekim starim znancima da slobodno uđu u njegova brda i planine, da „prošetaju“ i vide šta im je tu sve zanimljivo, osim tzv. turizma pride, pa ako im je volja njino je.

Slike života

E taj je već baja. Ima on ozbiljan apartman, vilu na spratu, pa i onu veliku kadu (čitaj bazen) gde može da se kupa po želji. Pa i par „letećih“ automobila da se nađe za ne daj Bože.

Šta li je iznad. pita ovaj sa štambiljima na masnom papiru. Diplomac, da podsetimo.

Mogao bi on da porazgovara sa tim „ozbiljnim ljudima“ što razgledaju planine i reke pa da nagovori neke od onih sa nižih spratova da se „dogovore“ !

I tako u tim dogovaranjima, pregovaranjima zaboravili su da na dobro očerupanoj lađi ima onih koji još čitaju knjige, posmatraju tobož zabrinute koji „grakčću“ na nekom od spratova tražeći pogubljene mape sličnih privilegija, ali i one koji sa strane „samo posmatraju taj svet“.

Slike života

Mnogi su gledali u njine pretke koji nisu „želeli“ da se snađu kako su ih ovi odozgo i ovi sa strane kroz okna malih ekrana TV prijemnika sistematski uništavali.

Javljali im se otišli prijatelji koji su utekli sa lađe iz beloga sveta, mladi i zastrašeni vremenom, koji su prozreli dane izigrane još onomad kad je pravi čovek nateran, postao nomad.

Videli oni i čuli da baš taj, neki drugi svet koji ih je primio, tapše po ramenu kapetane lađe kojoj je ostao tek poneki sprat.

Jauknuli preostali „čitači“ kad se srušila kabina jednog od pomenutih „ stručnjaka“ koji je dao više od „par srebrnjaka“, pa nestali u sekundi ljudi kad se kabina potopila.

Izašli na palubu bez obzira na to što se sa svih strana tzv. velikih ekrana survala lavina „ušuškana“.

Videli da su kraj stare lađe prikačeni moderni skuteri i leteći cepelini, helijumski baloni, svakava čuda. Samo sa korpama i kabinama u kojima nema mesta baš za sve.

Slike života

Jer, sve je viđeno i pre, samo je voda ušla kroz sve rupe ukradenih eksera i pomenutih kabina, da ne kažem baš spratova ili podruma.

Polako odnosi „stihija“ i krv i suze svih onih koji su gradili brod na uzburkanom moru zemlje stare, sa peska i kamena arene vremena, gde iza zidina okrnjene tvrđave „podzemlja“ nestaju sela i gradovi. Odnela je i više, i ako je to bio cilj svih „namikarenih“ (čitaj nacrtanih) kormilara, onda je jasno ko zapravo straši i plaši ovo što je preostalo!

Dejan Radulović,

Autor dokumentarne reportaže Slike života!

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare