Okretanje od odgovornosti

Lični stav 15. maj 202315:45 6 komentara
N1

Predlozi za povratak smrtne kazne i slanja dece koja nisu ni tinejdžeri na optuženičku klupu, dodatnih 3.600 policajaca u blizini škola svaki dan, snažan obračun sa opozicijom i najava kontramitinga su uz najavljeno dobrovoljno razoružavanje, najvažnije aktivnosti vlasti prvih dana u Srbiji posle, u mirnodopsko vreme nezapamćenih tragedija na Vračaru i u Mladenovcu.

Najavljene su i brojne zabrane poput ukidanja Fejsbuka, Tvitera, Instagrama i Tiktoka, makar na mesec dana za koje se zalaže ministarka zdravstva Danica Grujičić, dok je ministar privrede Rade Basta predložio da se škola Vladislav Ribnikar sravni sa zemljom.

Sudeći po prvim potezima naše vlasti posle dve tragedije u kojima je ubijeno 17, a traumatizirani milioni kao da nisu čuli izreke da „nasilje rađa nasilje“, i da je „bolje sprečiti nego lečiti“.

Slušajući, čitajući i gledajući šta se dešava stiče se još jedan utisak, a to je da su svi drugi krivi za tragediju, osim onih koji već više od deceniju upravljaju ovom zemljom i najzaslužniji su za sve izraženiju atmosferu nasilja u svakodnevnom životu, bila ona verbalna ili fizička.

Nije vlast direktno kriva za smrti koje su desile početkom maja, niti je neko iz vlasti povlačio oroz, ali vlast jeste najviše kriva za stanje u kome se našlo društvo i u kome se nalazi prosveta, zdravstvo, socijalne službe, sve ono što je preduslov za bilo kakav boljitak, mnogo važniji od onog izraženog u BDP, a koji pridonosi rastu istog.

Kada se tome dodaju skrajnuto sudstvo i mediji koji su često sve samo ne u službi javnog interesa može se nasluti da nam se ovakva tragedija spremala i da bi nove mogle da se dese.

No zadržimo se na deci, onima koji bi trebalo da vode ovu zemlju. U šta ih pravimo i šta im ostavljamo.

Povezane vesti

Iako je reforma obrazovanja zahtevan i obiman posao, već godinama se zna šta ne valja i kako bi trebalo da se deluje. Znalo se i pre i posle ubistava u „Ribnikaru“ i Mladenovcu, samo deluje, kao da ne postoji volja da se nešto promeni, odnosno da postoje neki lukrativniji prioriteti.

Svi znamo da su učitelji obespravljeni, njihov autoritet je daleko od onoga što je bio, a predlozi koje šalju se ignorišu. Plate su male, pretežno nedovoljne za dostojanstven život, administracija sve obimnija, odeljenja prebukirana iako nas je u Srbiji svake godine manje za jedan grad od nekoliko desetina hiljada ljudi.

Umesto da što više čuvamo i obrazujemo decu, u Srbiji se vlast izgleda rukovodi trgovačkom mantrom, najvažnije da je što jeftinije, a za kvalitet koga briga. Važno je da se na papiru (time sheet) ispuni zacrtani cilj.

Do sada, prosveta se ne nalazi ni među najvažnijim zahtevima demonstranata koji protestvuju protiv nasilja.

Istina, nedelju dana posle masakara na Vračaru i Mladenovcu formiran je Savet za sprečavanje vršnjačkog nasilja, vladino međuresorno telo kojim rukovodi premijerka Ana Brnabić. Ista ona koje se podsmeva demonstrantima koji šetaju protiv rastućeg nasilja.

Bilo kako bilo, loš gest može da se dogodi, ali ono važnije nije se desilo, makar ne javno, a to je da neko iz Vlade pozove prosvetare na razgovor ili makar reaguje na njihove još jednom ponovljene predloge. Iste one koji se godinama šalju nadležnima. Ako vlast misli da će se sve rešiti ispunjavanjem nekih od zahteva roditelja u nerećnom “Ribnikaru” grdno se varaju. Svi znamo da je problem mnogo veći.

Ali i takav, problem nije nerešiv. Naprotiv.

Povezane vesti

Šta više, promene u prosveti tj. povratak starim i uvođenje nekih novih dobrih praksi ne košta kao npr. restrukturiranje energetskog sistema, ne zavisi kao rešavanje kosovskog problema od međunarodnih faktora i odnosa, niti je potrebno da se radi 24/7 (bez nadoknade) kako bi se liste čekanja na operacije smanjile sa više godina na nekoliko meseci. Obrazovanju neće pomoći dodatno zapošljavanje policajaca ili partijskih kadrova, već uključivanje stručnih – učitelja, psihologa, pedagoga. I to je svima jasno.

Potrebni su svest, volja, potrebna je empatija, potrebno je priznati grešku, potrebno je preuzeti odgovornost, potrebno je i učiti od boljih.

Poput Finaca sa KiVa metodom koja se bori protiv maltretiranja dece, promovišući dobrobit i obrazovanje u školi. Rezultati kažu da je 98 odsto žrtava reklo da im se situacija poboljšala, a Finska je jedna od zemalja sa najboljim obrazovnim sistemom na planeti. Objektivna je činjenica da kvalitetno obrazovanje apsolutno vodi ka boljitku privrede, odnosno potencijalnom zlatnom dobu, što je makar zvanično, opsesija naše vlasti.

Kao što se vidi, matrica postoji, praksa takođe.

Ipak postavlja se pitanje da li su oni ti, jer njihova vladavina je opeterećena teretom prošlosti. Poput nikad do kraja razjašnjenog pada helikoptera, tona ilegalne marihuane na Jovanjici, „ne davanja“ ovog ili onog ministra/funkcionera, nerešenog rušenje zgrada i kidnapovanja ljudi u Hercegovačkoj, nepotizma, partijskog zapošljavanja, „tetkinih“ 200.000 evra, nekažnjivosti bahatih, seči šuma, nebrizi o zagađenju vazduha, uništavanju reka, pa čak i anticivilizacijske zabranu detetu da ide vrtić jer roditelji imaju drugačiji politički stav od vladajućeg, kao što je slučaj u Pećincima. Kao i nekažnjivost tzv. medija za laži i širenje mržnje, čak i u trenucima strašnih tragedija poput onih u “Ribnikaru” i Mladenovcu. Balast za Vladu je i činjenica da zaključi i odluke neretko prvo izgovori predsednik.

Bilo kako bilo, ostaje da se vidi. Svakako je u interesu svih nas da se stvari poprave, bez obzira na to ko je na vlasti. Ali za to je neophodan konsenzus celog društva. Nadam se da će naša deca i naša budućnost biti dovoljan motiv. Jer, ne zaboravite, dvojica ubica zajedno imaju 33 godine, a valjda bi svi najviše voleli da naša deca ostanu ovde i žive u miru, umesto da budu okružena agresijom i čekaju kada će da odu negde daleko.

Autor je novinar portala N1

Koje je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare