Oglas

Lični stav Danijela Dašića

Pitate se kako dobiti izbore, a blam vas je da pitate

Danijel Dašić, lični stav, Danijel Dašić lični stav
N1

E pa odgovor je jednostavan, i zasniva se na jednostavnim činjenicama koje su svima pred očima. Prvo, treba motivisati i izvesti na izbore baš sve svoje glasače. Drugo, demotivisati i obeshrabriti što više glasača protivničke strane. I treće, proveriti ko su apstinenti, i proceniti da li uopšte vredi da se pozivaju na glasanje. Jednostavno, zar ne?

Oglas

Nažalost, to je jedino jednostavno. Sve ostalo što treba uraditi da se ostvare ova tri jednostavna cilja je komplikovano. Oduvek je bilo, i uvek će biti, da se biračko telo deli na tri grupe. Birači koji uglavnom i najčešće glasaju za vlast, i oni koji rade isto, ali za opoziciju, su uvek bili više-manje jednaki u broju, negde između 25 i 30%. U sredini je ostatak od 40 do 50% neutralnih, apstinenata, ili neopredeljenih. Kako god, znamo da su ih staroj Grčkoj zvali idiotima, (ιδιώτης) čovek neupućen u javne poslove,  neznalica, osobenjak (ίδιος), onaj koji se ne bavi politikom i drugim javnim poslovima, nego deluje sasvim zasebno, samo u svom uskom interesu.

Ne verujete? Pogledajte rezultate izbora u Srbiji, ovih uglavnom nameštenih u zadnjih trinaest godina. Vidimo kako precednik ćAca dobija uglavnom „pola od pola“ nekad malo više, nekad malo manje, što mu je uvek dovoljno da zadrži vlast. Zašto? Vrlo jednostavno. Odgovor leži između ostalog i u rešenju koji je dao belgijski matematičar po imenu Viktor D’Ont, a koji se najlakše može objasniti putem one nekad popularne pesme grupe ABBA „Pobednik nosi sve“. Ukratko, lista sa najviše pojedinačno osvojenih glasova dobija najveći deo nagrade – glasove stranaka, odnosno lista koje nisu prešle cenzus. Da li vam je sada jasnije zašto pred svake izbore precednik ćAca „štancuje“ barem desetak gubitničkih listi? I zašto smanjuje cenzus? Ali i za to ima leka, a o tome ćemo malo kasnije. Da se vratimo na ona tri cilja. Prvo što radi precednik ćAca je da maksimalno „utegne“ sve one svoje, koji „moraju“ da glasaju za njega. Zato uvek pokrene timove barem mesec-dva ranije da ažuriraju spiskove sigurnih glasača, da malo potkupljuju i/ili prete onim koji su malo manje sigurni, i baš zato na dan izbora ima mobilne timove koji proveravaju direktno na biračkim mestima da li su svi „ucenjeni“ ili „plaćeni“ izašli prema planu. U međuvremenu maksimalno isposvađa opoziciju, i onih njihovih 25-30% podeli na najmanje deset lista. Najbitnije je da ne dozvoli „cepanje“ svoje liste, jer to može da čika D’Onta okrene protiv precednika ćAce, a tu više ni „bugarski vozovi“, ni „Bosna ekspres“, a ni fantomski gasači ne pomažu.

Zato precednik Aca sve dobro sračuna pred svake izbore. Radi ona njegova IPSOS mašina non-stop, svakog meseca, a i češće. Zato je u Kosjeriću, gde je imao ujedinjenog protivnika, izašao je samo sa jednom listom, i da nije bilo pomoći brata Rusa, ili buba-ruse, izgubio bi vlast gde je do sada uvek imao barem dvotrećinsku većinu. U Zaječaru je imao dve opozicione liste kao protivnika, tako da je mogao da „igra“ na njegov stari način. Vezano za to, šta mislite ko je jači, lav ili krokodil? Odgovor na to pitanje zavisi samo od toga gde se bore. Da li u savani, ili u močvari. Zato precednik ćAca voli da bira teren.

Oglas

A opozicija, ko opozicija. Evo već trinaest godina ne ume ili neće da objedini svojih 25 -30% glasova u jednu listu. Imaju oni uvek dobra objašnjenja, od političkih, ideoloških, praktičnih, i u to nećemo da ulazimo sada. Ono što je sada bitno je da prvi put imamo jednu listu koja je jača od ćAcine. I koja ima potencijal da mu ozbiljno uzdrma tron. Sve analize i istraživanja i dalje pokazuju da se radi o prednosti koja se kreće od 400 do 500 hiljada glasova viška za tu pobedničku studentsku listu. I šta sad raditi sa tim „političkim kapitalom“? Jednostavno – primeniti formulu sa početka teksta.

Nastaviti sa „gravitacionim“ privlačenjem podrške stranaka, pokreta, inicijativa, grupa građana, manjina, sindikata, uz zadržavanje pobedničkog političkog imidža dobrote, pravde, poštenja, budućnosti i ravnopravnosti svih stanovnika države Srbije. Ukratko – i dalje pružati NADU da može biti bolje. Sa druge strane, nastaviti edukaciju glasačkog tela precednika ćAce, kroz obrazovne posete ruralnim i zabačenim predelima, svim onim delovima Srbije koji imaju pristup samo „ružičasto srećnom pravu da znamo sve“. Pokazati svim tim bakama i dekama da iskrenost, osmeh, dobrota i ljubav u Srbiji ne nosi fantomke.

A opozicija? Opoziciji treba pružiti ruku. Studentskoj listi je potrebno da ima pristup njihovom političkom iskustvu i pogotovo tehničkoj podršci, naročito u delu otkrivanja i prevencije mućki pred i tokom izbora, kao i načinima kontrole i sprečavanja manipulacije izbornim rezultatima nakon izbora. Ukoliko se ostvari sinergija, a vidimo da se ide tim putem, tada ćemo imati dobitnu kombinaciju pobedničke liste, iskustva kontrole izbornog procesa i efikasne verifikacije rezultata, koji će zajedno doneti ono što čekamo već dugi niz godina: demokratsko (iz)lečenje od naprednog radikalnog tumora koji već duže ubija našu lepu Srbiju.

Jesen je stigla, huljo moja. A dolazi zima, duga i hladna.

Teme

Koje je vaše mišljenje o ovoj temi?

Pridružite se diskusiji ili pročitajte komentare

Pratite nas na društvenim mrežama